Rukomet za pet, zakazala popratna događanja

Rukomet u Zadru bio je odličan. No, nažalost, mali broj Zadrana je pohodio Dvoranu Krešimir Ćosić. Dio manjeg odaziva sigurno se može zahvaliti i vrlo lošoj promidžbi i organizaciji popratnih sadržaja
Iako Svjetsko rukometno prvenstvo ulazi u završnu fazu i polako dobiva konačni rasplet, nad Dvoranom Krešimir Ćosić spustio se zastor. Nevjerojatnim zgoditkom Artura Siodmiaka, koji je Poljsku odveo u polufinale, a Norvežane (i Nijemce) do suza, zaključilo se s tri dana vrhunskog rukometa koji se mogao gledati u Zadru u subotu, nedjelju i utorak. Danska, Poljska, Njemačka, Norveška, Srbija i Makedonija, svaka s manje-više podjednakim ambicijama, tražile su put prema polufinalu. Danci i Poljaci su to i ostvarili. Kako to i obično biva, kroz proteklih šest dana (od dolaska reprezentacija u Zadar) moglo se vidjeti niz dobrih, ali i onih nešto manje dobrih stvari.
Odličan rukomet
Krenut ćemo s onim lijepim što se događalo ovih dana “na Kalelargi”. Zadrani su imali priliku ugostiti svjetskog prvaka (Njemačku), europskog prvaka (Dansku) i svjetskog viceprvaka (Poljsku), odlične Norvežane, Srbiju koja se polako vraća na svjetsku scenu te simpatične Makedonce, koji nekima i nisu bili toliko simpatični kada su zakomplicirali stvari, prvo Poljacima, a naposljetku i Rusima te ih izbacili iz druge faze natjecanja te dobili epitet momčadi koja je najpozitivnije iznenadila. Za razliku od one zagrebačke grupe, gdje je već odavno (možda i prije početka prvenstva) bilo jasno da će u polufinale ići Hrvatska i Francuska, u ovoj našoj to se nije znalo do (doslovno) posljednjeg trenutka. U zadnjih 60 sekundi dvoboja između Poljske i Norveške, čak tri momčadi (uz sigurne Dance) u jednom trenutku su se našle u polufinalu. Prvo je Norveška dugo vodila pa u posljednju minutu ušla s prednosti od jednog gola i napadom. Promašili su zicer, primili gol iz kontre, Poljaci izjednačili, a Nijemci počeli slaviti, pošto im je remi Poljaka i Norvežana nosio polufinale. Onda Norvežani riskiraju, vade vratara i ubacuju sedmog igrača posljednjih 15-ak sekundi, gube loptu i Poljaci u posljednjim sekundama sa svoje polovice pogađaju prazan gol. Ta posljednja minuta najbolje je oslikala tri rukometna dana u kojima se zaista mogao vidjeti vrhunski rukomet i gdje je svaka reprezentacija imala svoju priliku ići dalje. Zadar je na taj način dobio veliki sportski događaj. Možda i najveći u svojoj povijesti. Tako su Zadrani mogli vidjeti i diviti se potezima Marcija Lijewskog, Larsa Christiansena, Kire Lazarova, Pascala Hensa i ostalih zvijezda svjetskog rukometa. A poteza je bilo, utakmice su bile odlične, zanimljive, dinamične, bez ijedne “ljage”. Zadar je ugostio one najbolje i dobio je najbolje.
Nažalost, dobre stvari zaključit ćemo s navijačima. Prije svega onim makedonskim. Gotovo pet tisuća Makedonaca u subotu je došlo bodriti svoje ljubimce. U nedjelju ih je također bilo mnogo, u utorak nešto manje, ali ipak je bio radni dan, a Makedonija nije imala više šanse ići u polufinale. No, ako Makedonija ipak nije mogla napraviti još jedno iznenađenje i plasirati se u polufinale, njeni navijači definitivno zaslužuju medalju. Atmosfera koju su stvorili u Dvorani Krešimir Ćosić ostavila je bez daha mnoge koji su popratili dvoboje Makedonije.
Makedonci oduševili
U Zadar je stigao i veliki broj simpatičnih Danaca (i Dankinja), 100-tinjak Nijemaca, nešto manje Poljaka i Norvežana. Također je bilo i 20-ak mirnih srpskih navijača prvog dana. Navijanje je zaista bilo na razini. Makedonci su prednjačili, Danci su se također prikazali kao temperamentni i glasni navijači. Bilo je zanimljivo pratiti njemačke simpatizere kako navijaju za svoju reprezentaciju, ali isto tako priznaju svojim suparnicima da su bolji. Iz njemačkog kutka za navijače nije se mogao čuti niti jedan zvižduk, koliko god da je utakmica bila neizvjesna.
No, nažalost, nedostajalo je Zadrana. Vrlo mali broj zadarskih simpatizera rukometa došao je na svoje, no dvorane nisu bile pune. Teško je reći koji je razlog činjenici da se Zadrani, koji u globalu rado prihvaćaju ovakve manifestacije, nisu odazvali onoj koja će se teško ponoviti. Koji je razlog tome teško je zaključiti, ali dva se nameću kao objektivna. Prije svega 150 kuna po danu možda i nije mnogo za vrhunski rukomet, ali to je ipak iznos koji prosječnom stanovniku nije bilo lako izdvojiti. Pomnožite to s tri i vidljivo je da su cijene ipak bile malo previsoke. No, to je tako i u Zadru, na to se nije moglo utjecati. Ipak, sa sigurnošću se može tvrditi da se nešto moglo učiniti bolje. A to je organizacija. Ljudi koji su u Zadru bili zaduženi za organizaciju ovako velike manifestacije to nisu uradili kako treba. U dvorani je sve manje-više funkcioniralo. Ipak, za jedan turistički grad, netko se mora zapitati zašto se nije napravilo više u promociji cijele manifestacije. Umjesto da grad bude prepun plakata, štandova s obilježjima reprezentacija, lokala gdje bi se mogli okupljati navijači, nije bilo ni pravog navijačkog šatora. Ukratko rečeno, osim dosadnog i kratkog programa na trgu, ništa drugo se nije učinilo da se na najbolji način ugoste navijači i delegacije reprezentacija. Za jedan grad koji se diči svojom ljepotom i turizmom, sramotno je da se nije moglo učiniti više. Jer danas ipak nije dovoljno reći: “Da, imate lijepi grad.” Da se malo više napravilo na promociji prvenstva i gledatelja bi bilo više. Jer, svi koji smo pratili ovaj događaj, složili smo se s jednim: isplatilo se ova tri dana biti u Zadru i pratiti najbolje svjetske rukometaše.
Sramota…
Nažalost, najviše se osramotio, a s tim i osramotio Grad, onaj koji bi ga i najviše trebao predstavljati, a to je gradonačelnik Živko Kolega, koji je usput i čelni čovjek lokalnog Organizacijskog odbora. Ne treba više pričati o skinutim zastavama, ali ime Zadra u mnogim hrvatskim i svjetskim medijskim kućama spomenuto je u lošem kontekstu. Da stvar bude bolja, da zastave nisu ni bile postavljene, nitko ništa ne bi mogao spomenuti. Kada se k tome pridoda kamenovanje automobila, premlaćivanje makedonskog navijača, dojava o bombi, vidljivo je da Zadar ipak nije dobio titulu idealnog grada domaćina. Naravno, uvijek ima budala i na njih se ne može utjecati, ali oni koji su trebali biti mudriji, to nisu bili. Naravno, nitko neće za to odgovarati, a koliko će to negativno utjecati na popularnost grada, koji u velikoj mjeri živi od turizma, vrijeme će pokazati. I ono što je najgore, ovakve stvari će umnogome pridonijeti da se u budućnosti Zadar izostavi kada se priča o velikim manifestacijama, a ne brinite, mnogi će se sjetiti ovih dana kada se bude odlučivalo o domaćinu Final Foura NLB lige…

 TREĆI VELIKI DOGAĐAJ U KREŠINOM DOMU

Svjetsko rukometno prvenstvo bio je treći veliki događaj od otvaranja Dvorane Krešimir Ćosić. Nakon rukometnih kvalifikacija za Olimpijske igre i teniskog Davis cup susreta između Hrvatske i Brazila, Zadar je ugostio i najbolje svjetske rukometne reprezentacije. No, osim rukometnih kvalifikacija, Dvorana Krešmir Ćosić ipak nije bila adekvatno ispunjena.