Ledenjaci se otopili, ljudi se zamrznuli

Naime, na signal njezine zviždaljke svi su se naglo zaustavljali, ma u kako neprirodnom položaju bili. Na početku su se neki od školaraca u grupi smješkali, što zbog smiješnih poza, što zbog reakcija prolaznika, no ubrzo su prestali znajući da svojim pozama progovaraju o temi koja je itekako ozbiljna

Na Narodnom trgu, Forumu i mostu jutros je grupa mladih ljudi prilično zbunjivala građane nepomično stojeći “zamrznuti” na jednom mjestu. Poneki su oko njih okolišali, poneki u brzini i u čudu pogledavali. Tek na drugi, treći pogled zainteresirani prolaznici su shvatili što to oni rade. To su mogli iščitati s poruka i fotografija koje su zakačili na leđa i prsa, a na kojima je bio nepregledni masovni otpad, otapanje ledenjaka ili ptica umočena u naftu.
Bili su to zadarski studenti, osnovnoškolci i srednjoškolci koji su na posljednji dan Eko dana, manifestacije u organizaciji Prirodoslovno-grafičke škole, ovakvom akcijom željeli potaknuti ljude na razmišljanje, šaljući snažne poruke kao što su “Mi smo dio Zemlje i ona je dio nas”, “Ne možemo nastaviti uništavati prirodu, a da u tom procesu ne uništimo sebe” ili “Nije ljudski više brinuti za naftu nego za živo biće”.
Takav način aktivističkog izražavanja popularno se naziva flash mob, u slobodnom prijevodu je to “gomila ljudi”. Organizira se putem medija, telekomunikacija ili interneta, a provodi ga grupa ljudi koja u određenom trenutku izvodi neke neuobičajene radnje te se nakon kratkog vremena raziđe. U svijetu se flash mob nerijetko provodi, a zna okupiti velik broj ljudi u vrlo provokativnim izdanjima. Prvi zadarski flash mob, Studentski zbor je pokušao organizirati u siječnju, no nije baš bilo uspjeha.
– Cilj je bio rješavanje predispitnog stresa, no kako je došlo vrlo malo ljudi, ispalo je da mi studenti nismo pod stresom. Ovaj put smo se okrenuli drugačijoj populaciji, školarcima koje su motivirali profesori govoreći im o važnosti ekološke osviještenosti. I vjerujem da smo uspjeli jer sad ljudi koji su nas vidjeli dok su sjedili na kavi vjerojatno raspravljaju o tome što radimo. Barem su se malo zamislili, rekla je Petra Kupsjak iz Studentskog zbora koja je bila zviždačica.
Naime, na signal njezine zviždaljke svi su se naglo zaustavljali, ma u kako neprirodnom položaju bili. Na početku su se neki od školaraca u grupi smješkali, što zbog smiješnih poza, što zbog reakcija prolaznika, no ubrzo su prestali znajući da svojim pozama progovaraju o temi koja je itekako ozbiljna.
U grupi su uglavnom bili zadarski studenti, osnovci, srednjoškolci iz Privatne gimnazije, polaznici dramske skupine Teatro Verdi te njihova voditeljica Ana-Marija Fabijanić.

 PORUKA INDIJANSKOG POGLAVICE

Prolaznici su dobili letke s Porukom indijanskog poglavice, bijelom čovjeku koju je prije 150 godina poglavica Seattle “uputio američkom predsjedniku u Washington kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje i tada obeća rezervat indijanskom narodu”. Seattle ga u pismu pita kako može kupiti ili prodati nebo ili toplinu zemlje jer “ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?”
To pismo i danas opominje suvremenog čovjeka, a zbog njega je Seattleu posvećen Svjetski dan zaštite okoliša te je po njemu i nazvan američki grad Seattle.
Ovo je skraćena poruka indijanskog poglavice:
Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu naroda.
Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Sve stvari su povezane. Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada Zemlji.