Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Gotovina je govorio da želi “čistu pobjedu”

28.04.2011. 22:00
Gotovina je govorio da želi “čistu pobjedu”


Gotovina je prije svega poslao sanitetske ekipe u kninsku bolnicu kako bi se pružila pomoć ranjenim neprijateljskim vojnicima. Zapovjedio je human odnos prema poginulima i njihovo zbrinjavanje po vojnim pravilima. Međutim, da se ulazi u srpska sela i ubija starce i nemoćne ja tada nisam znao i nisam dobivao informacije takve vrste, ističe Rakić


General bojnik u mirovini  Rajko Rakić časnik je hrvatske vojske koji je najduže vrijeme proveo surađujući neposredno s generalom Antom  Gotovinom. Kao njegov operativni časnik i planer, general  Rakić aktivno je sudjelovao u  planiranju i izvođenju svih akcija kojima je zapovijedao general Gotovina i to od kraja  listopada 1992. kada je Gotovina preuzeo zapovijedanje  6. operativnom zonom u Splitu, pa sve do Oluje i završnih  operacija u BiH. Rakić je čak i  napisao knjigu, koju je potpisao general Gotovina i koja  se koristi kao udžbenik na  vojnim učilištima.
No, general Rakić je napisao i “Umijeće zapovijedanja”, svojevrstan panegirik generalu Gotovini. Iako u mirovini, još uvijek u Ratnoj  školi Hrvatske vojske predaje  povijest Domovinskog rata.  Nedavno, na jednom predavanju zadarskim osnovcima,  general Rakić je ukazao na  činjenicu da je tijekom Domovinskog rata hrvatska vojska izvela ukupno 17 vojno-redarstvenih operacija. U  9 njih zapovijedao je Gotovina.
– Do dolaska generala Gotovine na zapovjednu dužnost  u 6. OZ Split, na južnom bojištu je postignut uspjeh u oslobađanju. No, sve zasluge za  to sebi je pripisao general Janko Bobetko. Znamo da je general Bobetko uvijek volio govoriti o sebi, pa to nije čudno,  bez obzira što je zapovijedao  operacijama na jugu u kojima  su sudjelovali i drugi časnici.  U ozračju pobjede na jugu  general Bobetko odlazi na  mjesto načelnika Glavnog  stožera, a za zapovjednika 6.  operativne zone dolazi Ante  Gotovina. Nitko od nas koji  smo tada bili u zapovjedništvu  u Sukoišanskoj ulici br. 6. nije  uopće znao za Gotovinu. Bio  je mlad časnik, prilično samouvjeren i to u situaciji kada  je naša borba zapala u jednu  vrstu letargije. Na primopredaji dužnosti od tadašnjeg zapovjednika Mate Viduke rekao je da je on došao osloboditi okupirano područje i  to s istim postrojbama kojima  se raspolagalo na terenu.
Nije puno brinuo o  “papirologiji”
Među prvim Gotovininim  potezima, kaže Rakić, bilo je  dislociranje zapovjedništva iz  Splita na više mjesta, između  ostalog i u Zadar, dakle bliže  postrojbama na bojišnici. Isto  je učinio i u Sinju i u Šibeniku.  U tom ozračju, uz potporu  Glavnog stožera i generala  Bobetka, isplanirao je prvu  svoju oslobodilačku akciju  “Maslenica”. Rakić ukazuje na  jednu vrlo važnu činjenicu koja je Gotovinu razlikovala od  ostalih, većinom školovanih  časnika JNA u stožeru 6. operativne zone. Gotovina je jedini imao borbenog iskustva.  Međutim, pokazat će se kasnije da mu je nedostatak formalnog obrazovanja donio niz  problema.
– Kada smo ga pitali s kojim  postrojbama misli izvesti  Maslenicu, Gotovina je rekao  – s onim što imam na terenu.  Tada smo na terenu imali 7.  domobransku pukovniju od  Velebita do sela Viterinci. Ispod Velebita je bila domobranska bojna Obrovac. No,  uskoro su počele pristizati postrojbe, a s njima su se mijenjali i naši planovi. Riječ je  bila o heterogenim postrojbama, kojima je teško bilo  zapovijedati, ali je Gotovini to  ipak uspjelo, govori Rakić.
Poznavatelji prilika kažu da  general Gotovina nije puno  vremena posvećivao “papirologiji”, planiranju. Osim što bi  izdao glavne smjernice kao  izvesti neku operaciju, razradu bi vršio baš general Rakić i  drugi operativci. Rakić u tome  ne vidi ništa čudno, jer kaže da  mu je to bila dužnost i kako se  u nijednoj vojsci na svijetu  zapovjednici u rangu generala  Gotovine ne bave papirologijom na toj razini, nego to  čine operativni časnici.
Iznenađenje ključ  uspjeha
– Generalov zamjenik bio je  Luka Đanko koji nikad do  tada nije bio u Zadru i nije  poznavao teren. Ja sam prije  rata, kao što se zna, bio zapovjednik JNA baze u Šepurinama u činu potpukovnika i  dobro mi je poznat teren. Čak  sam generala Gotovinu pokušao isprovocirati činjenicom da smo do tada puno toga  “planirali”, ali se sve izjalovilo.  Međutim, kada je on rekao da  Maslenica sigurno ide od 11.  siječnja 1993. pa nadalje, to mi  je bilo dovoljno i odmah sam  se bacio na posao, nastavio je  Rakić.
Akciju Maslenica Gotovina  je izveo s oko 5.000 vojnika  naspram ne više od 4.000 vojnika koje je imao neprijatelj.  Rakić kaže da ni jednog trenutka nije sumnjao u generala  Gotovinu, jer prijašnji zapovjednici nisu imali taj entuzijazam i uvjerenost da se s  istim snagama na terenu  može izvojevati pobjeda.  Prije Gotovine uvijek se govorilo: “Mi moramo, ali nam  treba ovog i onog…!” Gotovina je u akciji Maslenica,  po Rakiću, pokazao da je  iznenađenje i očuvanje tajnosti početka napada najvažniji faktor uspjeha. Čak  je i njega kao planera akcije  zatvorio u jedan ured i rekao  mu: “Evo ti ključ i nikog  nemoj puštati unutra”.
Ratovanje s Gotovinom  Rakić nastavlja i u Oluji. Tu  dužnost, kaže, tijekom rata  nitko nije htio primiti, a niti  ga je general Gotovina htio  zamijeniti. Gotovina je zapovijedao snagama Operativne zone Split te snagama  HVO-a u zaleđu Dinare. Postrojbama Specijalne policije na Velebitu zapovijedao je  general Mladen Markač. Taj  kontekst Rakić ističe zbog  lakšeg razumijevanja zone  odgovornosti od onoga što  će kasnije nastati u operacijama za oslobađanje  južnog dijela Oluje. Uz oslobađanje Knina vezan je  kontekst prve optužbe, o tzv.  prekomjernom granatiranju.
O ulozi topništva u  Kninu
– Nema nikakve osnove za  takve tvrdnje. Zapovijed generala Gotovine bila je vojnički logična, a glasila je:  “Upotrijebiti topništvo koliko  je potrebno da postrojbe mogu ući u Knin!”. Nikad nije  upotrijebio rječ uništiti,  srušiti, nego podržati. Nikako  se to nije odnosilo na ciljeve  po gradu. Pa to je vojnička  abeceda. Djelovalo se po  onim ciljevima s kojih je dolazila paljbena vatra po našim  snagama. Moram naglasiti da  su do nas, u izdvojenom zapovjednom mjestu u selu Sajkovica na sjeveru Livanjskog  polja, dolazile informacije da  srpsko topništvo djeluje po  nama, štiteći svoje snage u  odstupanju. Doduše njihovo  topništvo nije bilo u funkciji  zaustavljanja, nego usporavanja snaga HV-a, analizirao je  Rakić.
Rakić kaže da u to vrijeme  nije bilo govora o počinjenim  ratnim zločinima. Gotovina je  dobivao informacije s terena  izravno od zapovjednika postrojbi, govorilo se o poginulim vojnicima i policajcima  VRSK.
– Gotovina je prije svega  poslao sanitetske ekipe u  kninsku bolnicu kako bi se  pružila pomoć ranjenim neprijateljskim vojnicima. Zapovjedio je human odnos prema poginulima i njihovo zbrinjavanje po vojnim pravilima.  Međutim, da se ulazi u srpska  sela i ubija starce i nemoćne ja  tada nisam znao i nisam dobivao informacije takve vrste.  To sam tek kasnije doznao,  preko medija. Teško mi je govoriti jesu li do njega dopirale  drugačije informacije nekim  drugim kanalima, ali znam da  mu mi u zapovjedništvu nismo  mogli dati takve informacije,  rekao je Rakić.
Teško je manipulirati s  32.000 ljudi
Prema videozapisu s kninskog sastanka, priznaje Rakić,  očito je da je tada već doznao  što se radilo nakon pobjede.  General Rakić kaže da je za  zločine osobno doznao kada  je na TV-u slušao generala  Čermaka o tome kako gore  srpske kuće. U međuvremenu, sve što se događalo podvodilo se pod pojam “rezultat  borbenih djelovanja”. Zapravo nitko nije očekivao da će se  dogoditi tako brzo srpsko povlačenje i da će izostati žestoki  otpor. Rakić kaže da je Oluja  planirana pod pretpostavkom  da će se Srbi boriti, a hrvatske  snage osvajati okupirani teritoriji. Ispalo je da su srpske  snage otišle, a hrvatske ušle u  prostor.
– Što se tiče zajedničkog  zločinačkog poduhvata, za  njega sam doznao tek početkom suđenja u Haagu. Pitao  sam generalove odvjetnike što  to znači jer mi je to bio nejasan pojam. Da je takav pothvat zaista postojao, ja bih  bio u situaciji da znam za  njega ili bi bio red da znam za  njega. Teško je tako nešto organizirati u borbi, ako niste  dovoljno informirani. Sada se  pitamo je li se nešto znalo u  zapovjedništvu, a drugo radilo  izvan njega. Teško, vrlo teško  je manipulirati s oko 32.000  ljudi kojima je zapovijedao  general Gotovina. Često je na  sastancima s ostalim zapovjednicima govorio: “Hoću čistu pobjedu!” Svaki put iznova  im je skretao pozornost da želi  čiste pobjede, bez ekscesa. Ponavljam, jedini među nama je  imao ratno iskustvo od prije  rata i znao je kakva su načela  vođenja rata. Sjećam se da  smo čak i na vježbama primjenjivali zapovijedi koje se odnose na poštivanje međunarodnog humanitarnog ratnog  prava. Ne bih mogao reći da  su se na te njegove zapovijedi  neki oglušili. Prije bih rekao  da nisu dovoljno poznavali tu  problematiku. No, ta problematika se ne uči kada protivnička strana počne kršiti ta  pravila. To su stvari koje se  stiču edukacijom, kroz proces  obuke, kaže general Rakić.


Stipetić nije bio naklonjen Gotovini




General Rajko Rakić objasnio je proturječje kako je to general Gotovina zbog događanja u Oluji stradao, a general Stipetić koji je, također, zapovijedao snagama u Oluji, prošao “lišo”. Generalu Rakiću, kao načelniku uprave na obuku i školstvo, su poznati detalji ispitivanja generala Stipetića od strane haških istražitelja jer ih je Stipetić prepričavao pred ostalim načelnicima uprava.
– Da bi se shvatilo zašto je general Gotovina stradao, a general Stipetić prošao “lišo”, trebalo bi poznavati narav generala Stipetića. General Stipetić nije bio naklonjen generalu Gotovini koji tada nije bio u sustavu Glavnog stožera, nego je kao glavni inspektor bio pod MORH-om i predsjednikom Republike. Također, Stipetić nikad neće zaboraviti angažiranost predsjednika Mesića na njegovom slučaju. Stipetić je imao drugačije poglede na vojsku, a Gotovinu je smatrao nedovoljno vojnički obrazovanim da bi se mogao s njim mjeriti. Što se mene tiče, ja svoje obrazovanje koje sam stekao u bivšoj JNA nikad nisam stavio ispred iskustva koje je imao general Gotovina. Baš zbog tog ratnog iskustva, general Gotovina se znao okružiti ljudima koji će mu biti potrebni u izvršavanju ratnih zadaća. Bio je veliki vojnik i po tome što je znao iskoristiti resurse koje ima na raspolaganju, kaže Rakić.