Zadar je bio grad sretnih mladih ljudi

Treba li povod za razgovor sa živim svjedokom povijesti Zadra prošloga stoljeća, s čovjekom kojeg znaju svi, osobito oni stariji Zadrani jer on je i do jučer, dok su ga kako kaže noge bolje služile, bio prisutan svakoga dana na Kalelargi. Svojom prepoznatljivom, električnom »bičikletom« uredno bi svakog jutra došao na kavicu u omiljeni kafić, uz novine i »ćakulu« sa svojim prijateljima od kojih mnogi i nisu više tu – »bistrio« bi politiku i komentirao dnevne događaje.
Zvonko Relja početkom sljedećeg mjeseca napunit će 90 godina, a u Zadru je ostao upamćen kao prvi poslijeratni tajnik i šef administracije tadašnje Općine Zadar i jedan od rijetkih tada obrazovanih ljudi koji je pune 32 godine bio desna ruka mnogim gradonačelnicima. Oni su se izmjenjivali, ali Zvonko Relja je trajao.
Nije bilo nezaposlenih, a mladi su se školovali
I njemu kao i mnogim Zadranima najviše je kao gradonačelnik ostao u sjećanju Kažimir Zanki kojeg su i neki od povjesničara proglasili najuspješnijim hrvatskim gradonačelnikom 20. stoljeća, čovjekom koji je već tada imao viziju i u vrijeme čijeg mandata je Zadar doživio svoj najveći procvat. Gradile su se škole, vrtići, tvornice, ceste, razvijali otoci i zaleđe, koliko je god to bilo moguće, a ljudi su se školovali.
To je bilo vrijeme krajem 60-ih i početka 70-ih godina prošlog stoljeća i to je, kako kaže Zvonko Relja, bilo vrijeme sretnih ljudi.
– Gradilo se, radilo, nije bilo nezaposlenih. Mislim da je standard ljudi za ono vrijeme bio bolji. Gradonačelnik Zanki se borio da se ljudi nakon rata što više obrazuju. Mladim su ljudima davane stipendije za školovanje. Tada nismo imali problema s gradskim proračunom, ali su se stipendije morale vraćati na način da bi svaki mladi čovjek koji je otišao na školovanje po završetku studija morao vratiti u Zadar i svoje stručno znanje u bilo kojem segmentu staviti na raspolaganje razvoju grada. I ja sam se naknadno školovao, pa sam tih godina uz rad završio Višu upravnu školu u Zagrebu – pojašnjava Relja.
Mlada ekipa koja je imala viziju
Jednopartijski sustav i centralizam u bivšoj državi bila je neprestana borba koju su vodile tadašnje zadarske, gradske vlasti protiv primjerice, nametanja Splita kao centra regije i već tada postojeće ideje o autocesti, ali onoj koja bi povezivala Split i Zagreb.
– Zadar je u toj ideji trebao biti zaobiđen, a mi smo se već tada borili da se to ne dogodi. Neizmjerno sam sretan što sam doživio gradnju ove autoceste. Zadar je u to vrijeme bio najjači u gospodarskom smislu. Imali smo 35 tisuća radnika i namještenika. Tih 60-ih, 70-ih godina, bili smo jedna mlada ekipa i imali smo viziju. Željeli smo u svom gradu na ključnim pozicijama imati u prvom redu mlade, obrazovane i domaće ljude. U razvoju smo se čak natjecali sa Zagrebom. Imali smo razvijenu industriju, ruralne resurse, stvarali smo Tankersku plovidbu – kaže ovaj vitalan 90-godišnjak uz nostalgičan smiješak.
Uspoređujući Zadar nekada i sada, ponavlja bez zadrške kako se u »njegovo« vrijeme u Zadru bolje živjelo. Mito, korupcija, nepotizam u to su vrijeme među vodećim ljudima Grada bile nepoznate kategorije. Ako bi netko u tom smislu i zgriješio čekala bi ga oštra osuda Partije. On je tijekom svoga radnog vijeka stekao samo stan i naravno, mirovinu.
U vrijeme Domovinskog rata vodio je dnevnik
Teško je doživio Domovinski rat jer je kako kaže, već bio u godinama. Ali, i tada se trudio živjeti normalno koliko se moglo. Nikada nije išao u podrum. Čak, štoviše gotovo je svakoga jutra kao i obično išao u grad na kavu u kavanu Central i često se znalo dogoditi da bi pili kavu on i konobar – sami. Držalo ga je i pisanje. Svakoga je dana tijekom Domovinskog rata vodio dnevnik.
Zadar danas i dalje doživljava, kao grad koji ima veliku perspektivu i sjajnu budućnost, a kao jedan od ključnih projekata za razvoj grada vidi gradnju luke u Gaženici.
Zvonko Relja punih je 58 godina u braku s Dinom iz Pučišća, s otoka Brača. Nisu imali djece. Njihova privrženost i osjećaji koji gaje jedno prema drugome i danas se mogu vidjeti i osjetiti već na prvi pogled. Nikada nisu bili razdvojeni, a Dina nam je šapnula kako joj je najteže u životu pala upravo razdvojenost dok je Zvonko zbog školovanja kraće vrijeme morao boraviti u Zagrebu. Ona je desetak godina mlađa. Svjesna da su oboje već u godinama, priznaje kako ne može zamisliti život bez njega. Jedino se ljuti kad povremeno zapali cigaretu. Stan u kojem stanuju u »žutoj kući« prepun je uspomena na zajednički život i na prošla zadarska vremena u kojima je Zvonko Relja igrao značajnu ulogu.