Ovi ih susreti uvijek pomlade

– Volio bih svoje umirovljeničke dane pola godine provoditi tu, a pola u Kanadi. No, vidjet ćemo što će život donijeti. Iako dolazim svake godine nisam uvijek uspijevao uskladiti termine proslave pa sam tako zadnji put bio na proslavi 20. obljetnice tako da neke ljude nisam vidio punih 30 godina – priča Sorić
Bila je to posebna obljetnica, ona okrugla, zlatna, 50.-a koju su prošle subote proslavili maturanti zadarske Gimnazije, a od njih gotovo 200-tinjak iz svih razreda na proslavu je došao zavidan broj, više od polovice iz svih krajeva Hrvatske, ali i iz daleke Amerike, Kanade, Švedske, Austrije…
– Od naše generacije, njih 27 nažalost više nije među nama. No, s obzirom da je prošlo 50 godina doista je na proslavu došlo puno kolegica i kolega. Proslavu organiziramo svakih pet godina – rekao je jedan od organizatora Blaž Jurin.
“Potegao” čak iz Toronta
Željko Sorić tako je zbog proslave mature “potegao” čak iz kanadaskog grada Toronta. Tamo živi 41 godinu i obitelj mu je, naravno, u dalekoj Kanadi.
– Svako ljeto sam u Zadru. Jednostavno bez njega ne mogu. Volio bih svoje umirovljeničke dane pola godine provoditi tu, a pola u Kanadi. No, vidjet ćemo što će život donijeti. Iako dolazim svake godine nisam uvijek uspijevao uskladiti termine proslave pa sam tako zadnji put bio na proslavi 20. obljetnice tako da neke ljude nisam vidio punih 30 godina – priča Sorić koji u Kanadi radi u svijetu bankarstva. Dodao je kako je predivan osjećaj biti tu “gdje te uvijek srce vuče” i gdje je toliko lijepih uspomena, a proslava mature je uvijek prigoda za sjećanje na prve ljubavi, izlaske, ali i prva ljubvana razočarenja.
– Neke kolege nisam prepoznao, a neki su se tek malo promjenili – zaključio je Sorić.
Iz Silicon Valleyija u Californiji stigao je Stevan Polak koji je u Ameriku otišao tek sa 50 godina života, a mjesto gdje živi smatra jednim od najljepših na svijetu, naravno poslije Zadra i Hrvatske.
– Bavim se elektronikom i vjerojatno sam jedan od rijetkih analognih inžinjera. Još uvijek radim, a u Ameriku sam otišao relativno kasno jer sam prije toga osim u Hrvatskoj radio i u Njemačkoj. Do sada nisam propustio niti jednu proslavu mature iako je daleko…- priča Polak dodajući kako će sada dolazak iskoristiti da vidi i posjeti što više toga, a prije svega – Paklenicu.
Kolegice brojnije i bučnije
Osmijeh mu jučer nije silazio s lica jer je bio toliko sretan što je doma i sa svojim kolegicama i kolegama kao i Vlado Akerman koji je doputovao iz Beča.
– I ja dolazim redovito na proslavu svakih pet godina. Ovi me susreti uvijek pomlade. Lijepo je vidjeti sve te drage ljude na okupu. Neki su se puno promijenili, a neki super izgledaju, tek s pokojom borom više. Malo smo počeli zaboravljati imena, ali nije to tako strašno – kaže uz smijeh Vlado Akerman koji je u mirovini, a radni je vijek proveo u informatičkoj branši.
Njihove kolegice kao da su ipak, bile brojnije i naravno, bučnije jer pila se kavica u Ledani. Među njima puno poznatih lica iz grada kao što je i najpoznatija zadarska relaksica Katja Pijaca.
– Cure se drže super. Većina ih sjajno izgleda, jedino su mi se neki muški malo opustili… Trebalo bi ih dovest u red – zaključila je Pijaca priznajući i sama da je malo profesionalno “izdeformirana”. Sveučilišna profesorica u mirovini Marija Crljenko ne propušta proslave mature te je otkrila kako su se cure iz njihova razreda 4.G dogovorile da će se od sada pa ubuduće obavezno sastajati jednom godišnje jer ih je i većina u Zadru.
– U većini razreda cure su bile brojnije pa tako i u našem. Odluka je pala i od sada ćemo barem taj jedan dan u godini, koji se dogovorimo, rezervirati samo za nas i druženje – rekla je na kraju Marija Crljenko.