Jedan veliki bljak

IMAO PA NEMAO
Kad par dana nisi gledao televiziju i  nemaš materijala za pisanje, samo treba  pogledati dnevnik i prsti sami polete po  tipkovnici. Saznajemo tako da Ivo Sanader traži zaostale zastupničke plaće  kojih se svojevremeno bio odrekao jer mu  očigledno tada nisu trebale. E, sada se svi  nešto čude, ali je činjenica da on po  zakonu na te plaće ima pravo. Zakon je  takav i gotovo. Treba ga se pridržavati jer  su saborski zastupnici jednaki pred zakonom kao i svi drugi  Hrvati, bar onda kada im konačno skinu imunitet. Doduše,  ako običan djelatnik ne dođe pet dana na posao, trenutačno od poslodavca za nagradu dobije ne zaostatke,  nego otkaz, ali moramo se privikavati na takve stvari. Kako  je to divno u “Životinjskoj farmi” napisao George Orwell:  “Sve su životinje jednake – samo što su neke jednakije od  drugih.”
DIRK NOWITZKY – DVA TALENTA RIJETKO IDU  ZAJEDNO
Jedan od najstrašnijih horror šokova priredila nam je  naša televizija kada je u večernjem Dnevniku odlučila  pustiti dio snimke proslave osvajanja NBA titule ekipe  Dallas Mavericksa (ili kako se već zovu) koju je u rodnom  (moš misliti što su se igrači tamo rodili, sigurno su ih sve  pokupovali) gradu dočekalo dvjestotinjak tisuća razdraganih navijača. A gdje je fešta, tu se i pjeva. I sve bi bilo  dobro da mikrofon nisu dali u ruke Dirku Nowitzckom,  njihovu najboljem igraču, a kod njega je pjevački talent  obrnuto proporcionalan košarkaškom. Sve vam je jasno.  Takvo grozno revanje ne pamtim još od jedne manifestacije na kojoj su razdragani nogometni navijači bez  glasa i sluha revali klapske pjesmice tipa “da te mogu…”.  Ovaj nije pjevao dalmatinske nego onu “We are the  champions” grupe “Queen”, ali je svejedno bilo mučno  slušati, jer Dirk uistinu nema ni sluha ni glasa.
UHIĆENJE U TURNJU
Kao prvu vijest prošloga tjedna u medijima su nam  obznanili da je uhićen Đuro Brodarac. Sjećam se tog lika  jer je imao neke čudne brkove, u sredini smeđe, a sa strane  bijele (da je obrnuto, čovjek bi pomislio da je nešto bijelo  šmrkao) i jer se bavio nogometom. Ali nisu ga uhitili zbog  nogometa (što bi bilo nekako logično za očekivati) nego  zbog ratnih zločina. A zbilja je zanimljivo kako su zadnjih  dana počela uhićenja zbog zločina počinjenih prije čak  dvadesetak godina. Pred kućom je pak parkirano vozilo od  stotinjak tisuća eura tako da prvo pomisliš da ga traže zbog  financijskih malverzacija, ali pustimo to. To je posao za  stručnjake.
Meni je zanimljivo to što je dotični uhićen u svojoj  vikendici u Turnju, ovome kraj Zadra, a ne o onome  razrušenom kraj Karlovca o kojem smo stalno slušali u  vijestima za vrijeme rata. U društvu u kojem sam se nalazio  odmah je zavladao tajac i svi su napeto gledali. Da je  uhićen u nekom selu kraj Popovače (ne znam ni gdje je  Popovača, a kamoli neko selo kraj nje), nitko od nas ne bi  obratio pažnju, a ovako nam je izgledao nekako domaće i  prisno, kao da je naš. Novinari ga, dok sjeda u policijsko  vozilo, pitaju kako se osjeća, što je vrlo zanimljivo pitanje  s obzirom na situaciju u kojoj se upitani nalazi. Kada meni  naplate kaznu zbog brze vožnje, osjećam se vrlo neugodno,  a ne vjerujem ni da je pri bilo kojem drugom prekoračenju  zakonskih okvira ugodno. Bar ne normalnom čovjeku.  Ovisi o raznim faktorima, da ne kažem čimbenicima.
NAJGORI FILM OVIH PRAZNIKA
Već smo navikli da nam se u praznične dane servira  svakakvo filmsko smeće, samo što su ovaj put izostali inače  neizostavni božićno-novogodišnji-uskrsni filmovi koje ne  bih opet nabrajao. Ove smo praznike, zahvaljujući Novoj  tv, mogli gledati jednu od najvećih gluposti u povijesti  filma, a to je “Moonwalker” iz ’88.g. nazvan po čuvenom  (pazi mene – “čuvenom”) i smiješnom plesnom koraku  gospodina Jacksona. Tu je neki Mr. Big koji svu dječicu u  Americi želi pretvoriti u narkomane, ali tu je i hrabri  Michael Jackson koji to ne dopušta itd., itd., bla, bla, truć,  truć i za kraj jedan veliki bljak.
Film je sniman u vrijeme kada Jackson još nije plaćao  milijune dolara za izvansudske nagodbe, tako da je umjetnik sebi dao oduška glumeći s gomilom dječice (mahom  muške) među kojima je i Lennonov sin, zbog čega bi se  siroti John, da nije kremiran, sigurno okretao u grobu. A  najgori dio filma je onaj na kojem se Michael sa svojim  malim prijateljima dobacuje loptom po jednoj zelenoj,  cvjetnoj livadi, iznad koje lete leptirići i pjevaju ptičice svoj  čarobni poj, a kada se s malom djevojčicom koju vodi za  ruku izgubi u mračnoj šumi, onda stvar već postaje malo  sumnjiva…
Mali ispravak. Najgori dio filma je sam kraj gdje Jacko  svojim tananim, impotentnim glasićem izvodi “Come Together” Beatlesa, za koju je, što je najgore, imao i autorska  prava koja je vrlo perfidno koju godinu prije (ovo sigurno  niste znali) otkupio ispred nosa Paula i Yoko. Toliko o  prijateljstvu i umjetnosti. Bljak!
[email protected]