Red je red

Ovo je moja posljednja kolumna prije negoli Hrvatska uđe u Europsku uniju. I zbog toga nije nimalo ljepša niti pametnija niti posebnija. Baš kao što to neće biti ni Hrvatska od 1. srpnja. Trava u našim vrtovima neće biti zelenija, psovke koje izgovaramo neće postati manje sočne i kamate na kredite nam se neće smanjiti.
Nekako nisam dobila dojam da se itko ulasku veseli, iako su zapravo obje političke frakcije u Hrvatskoj duboko i istinski za ulazak u uniju. I to me, mogu vam reći, nekako najviše brine. Kad vidim sve te face na televiziji, ma koliko jedni drugima podmetali nogu i svađali se daleko ispod razine vrtićke djece, i u konačnici shvatim da se “tuku” oko toga tko nas je od njih “odveo u Europu”, pomislim kako sigurno radimo nešto loše.
Ali nema smisla plakati za prolivenim mlijekom, pogotovo ako ga ne pijete. Povratka nema, draga Unijo mi ti stižemo!
Nisam neki zadrti euroskeptik (u nedostatku bolje riječi u ženskom rodu), ali nekako volim sagledati veću sliku i vidjeti što nas to čeka, gdje to idemo. Okružena sam ljudima koji su redom dobro i pametni, a i svi “jedrimo” klasom optimist pa ne mogu reći da nisam čula ili u razgovoru s njima došla do nekih pozitivnih stvari koje bi nam se, ako se paralelni svemiri u tome usuglase, mogle dogoditi.
Mogli bismo, recimo, imati bolje pravosuđe. S druge strane, trebali smo ga poboljšati za vrijeme pregovora, no ja ništa od toga nisam primijetila. Trebali bismo biti konkurentniji na tržištu jer ćemo na proizvodima u stavci “zemlja porijekla” imati “EU”. Opet, imat ćemo tržišna ograničenja i morati uvoziti neke proizvode iz zajedničke nam Unije, iako ih imamo i kod kuće. Nećemo više čekati na ulascima i izlascima u/sa europskih aerodroma u redu iznad kojeg piše “Non EU citizens” nego u onom iznad kojeg stoji “EU citizens”. Kad netko spomene to kao “pro-EU” argument, kosa mi se digne na glavi, tlak mi skoči i dobijem svrab.
Kao prvo, prema mojim iskustvima, redovi za građane zemalja koje nisu članice EU je uvijek manji od ovog drugog. Takvih zemalja je manje i logika je tu sasvim jasna. Kao drugo, ako nam je stvarno najbitnije u kojem, kakvom i koliko brojnijem redu stojimo, onda smo ne samo glupi već i duboko iskompleksirani. Imamo sve manje novca i rijetko se mičemo s brdovitog Balkana, ali – red je red!
Tu dolazimo do još jedne stvari. Želimo, barem tako kažu na televiziji, sačvati svoj nacionalni identitet. Nisam baš neki fan riječi koje počinju s naci-, a još manje mi je jasno kako ćemo očuvati identitet ako ulazimo u jednu federaciju, uniju ili nazovite je kako god hoćete.
To me podsjeća na reklame, mahom one za pivo. “Budi svoj”, “Slijedi svoj unutarnji kompas”. Kakve budalaštine. Kad bi čovjek pio to pivo i želio “biti svoj”, morao bi biti jedini koji ga pije… No nema veze, loš marketing se još jednom pretvorio u mamac za pijane mase.
A mi, Hrvati, ovim ulaskom u Uniju promoviramo novi slogan – “Budi svoj, budi kao svi drugi!”.