Glava u torbi?

Kako posljedice političke, moralne i gospodarske krize postaju sve očitije tako sve više bodu oči razne kontradiktornosti, a oni koji se zaposliše na bogomdano radno mjesto u sabornici koje se bez straha od otkaza može napustiti kad god zagusti, ne vide da zbog svog ponašanja, politički gledano – nose glavu u torbi.
Naime, kao da ne shvaćaju da bi im se njihovo “hodanje u oblacima” i nesolidariziranje s građanima, moglo razbiti o glavu te da titraju na tankoj političkoj žici.
Sve teže mali čovjek gleda kako se oni koji ga trebaju zastupati ponašaju kao da žive negdje drugdje i neki drugi njima nedohvatljiv život zaštićen od svih nevolja koje su njega pritisnule. A, posebno se lažno doimaju priče o zaštiti socijalnih prava, u državi u kojoj radnici plaču zbog neisplaćenih plaća od nekoliko tisuća kuna jer nemaju za kruh, a tješe ih političari kojima samo aktovke i luksuzne torbice stoje i po nekoliko njihovih plaća!
I ne mogu ni političari, a kamoli političarke, odoliti da uskrsavaju u tmurnoj stvarnosti sa svojim sjajnim modnim dodacima, riskirajući (ne)svjesno da im, kada je vlast u pitanju, glava bude u torbi.
Štoviše, političarke koje su inače manje grlate i manje bahate, riskiraju da im se prišiju i neopravdani komentari da je njima ionako samo torba u glavi, da više misle o modi nego o teškoj gospodarskoj situaciji u kojoj stenje zemlja te da viša politika ipak nije za njih.
Nikome ne pada na pamet da premijerka po svijetu hoda s torbicom s “pijace”, no socijalno je neosjetljivo da u ruci nosi toliko luksuzne torbe da vrijeđaju osiromašeno radništvo, čije su torbe za “spizu” sve praznije.
Jesu li kopije ili originali torbice marki Valentino, Coco Chanel, Christian Dior, Hermes… to većina građana ne zna i možda i ne primjećuje, no napisi kako se političarke razmeću s torbicama od preko deset tisuća kuna i još k tome zasigurno nemaju samo jednu koja je skupocjena, nego cijelu kolekciju, iritiraju i tjeraju na razmišljanje kako bi netko kupovao toliko skupocjenih torbica pa i od visoke dužnosničke plaće.
Osim premijerke koja je kod Obame zablistala s etno torbicom s uzorkom kninskke tkanice, kao one koje imaju iskusno modno oko, dubok džep i koje znaju pobjeći od hrvatske stvarnosti, spominju se Bianka Matković, bivša ministrica bez portfelja, sadašnja državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva, uvijek modno besprijekorna SDP-ovka Ingrid Antičević Marinović, Marina Lovrić, Đurđa Adlešić…
Ni muškarci nisu bez ukusa i bez novca pa i oni paradiraju sa skupim torbama kako oni na vlasti tako i oni u oporbi. Premda su prozivali Sanadera za skupe satove i isto tako skupe Hermesove torbe koje nose i bivši premijer i njegova žena, a koje bi obje mogle stajati i do sto tisuća kuna, trideset njegova, a čak sedamdest njezina, trend nošenja skupocjenog modnog dodatka kao da je eskalirao upravo u krizno vrijeme. Ili se samo bolje vidi.
Kada se uzme u obzir činjenica da se vlast i oporba optužuju međusobno za milijunske afere, priča o glavama i torbama političara koje vrijeđaju dostojanstvo nezaposlenih i siromašnih, izgleda kao kap u moru.
No svejedno, mogla bi biti kap koja je prelila čašu..