Nered u ribarstvu

Recesijsko doba uzima danak i u ribarstvu do jučer vrlo perspektivne gospodarske grane.
Veći broj ribarica, smanjeni ulov po brodu. Povećani troškovi i pad cijene ribi na tržištu, dodatno su urušili probitačnost ribarstva.
Sve to povećava i kumuje stanovitom neredu u ribarstvu, kao što su nepoštivanje dogovora oko ribolova. Neograničeni ulov po svitlu i škurome. Ne plaćanje rada, nelikvidnost i zaduženost.
Povećanje sivog tržišta ribe i ne plaćanje obveza samo su posljedica takvog stanja.
Ribare, u sve te nedaće, pogađa i sve slabiji ulov, ponajprije srdela i inćuna.
Zanimljiva je teza mr. Tomislava Vodopije, umirovljenog pomoćnika ministra za ribarstvo i dugogodišnjeg savjetodavca za ribarstvo zadarske županije. Naime, on a i mnogi ribari nestanak ribe vežu za sve veću uporabu nedopuštenih ribolovnih sredstava prigodom ribolova.
„Pri tom se uništi i deset puta više ribe nego li što se ulovi, a strada i mlađ” veli Vodopija.
Sigurno da takvi nedopušteni ribarski čini skraćuju biološke cikluse inćuna i srdela.
Ako im se pridoda veliko onečišćenje Jadrana od talijanske rijeke Po, pa dodatna zaštita tune, koja također remeti prirodnu ravnotežu, onda su izgovori o prelovu izlišni.
Mislim da je potrebito razgovarati na svim razinama kako bi se izbjegli ovi nedostaci, ali i primijeniti stroge zakonske mjere za očuvanje najvrjednijeg bogatstva našeg podmorja.
Počnemo li to rješavati mjesečeve će mijene i položaj zemlje prema suncu ubrzo opet uspostaviti normalne prirodne cikluse razmnožavanja, rasta i umiranja riblje populacije, a ribari će imati sigurniju budućnost.
Vaš Bage