Sličuljci Marina Franića očaravaju svijet

Posljednjih nekoliko dana u maloj umjetničkoj radionici mašte, tamo u blizini zadarskog stadiona – nastaju čuda. Sličuljci se crtaju brzinom kakve se ne bi posramio ni sam veliki bard, glavom i bradom djed Mraz.
A upravo pod tim imenom „Mraz”, drugu godinu za redom provodi se umjetnički projekt zadarskog ilustratora Marina Franića (javnosti poznat i kao Blind Artist). On se zahuktava tamo već početkom prosinca, kada se pale pogoni i kreće se u ispunjenje božićnih želja, velikih i malih, u Zadru, ali i ostatku Hrvatske, ponekad i izvan nje.
Iz radionice ovog umjetnika posljednjih tjedana tako izlaze vile i vilenjaci, leteće djevojčice, snješkovići, ali i pokoji Grinč. Sve je to prepoznatljivo uljepšano rukom ovog umjetnika.
– Mraz je serija koju drugu godinu za redom radim sa svojim patuljcima i pomoćnicima u kući, svojim bližnjima, kao jedan projekt Tvornice mašte. Serija uključuje male sličuljke, ali i nacrte koje smo maznuli djedu Mrazu, osobno i doslovno, priča Franić.
Sličuljci su slike za bor, zid, ali i srce. Teme su raznolike, a da bi razveselio nečije srce, Marinu nije problem i ispuniti nečije želje i naslikati upravo ono što im tada boravi na srcu. U Mrazu tako ima svega, od Fride, Chaplina, Audrey… Nije zaobiđen niti Grinč jer svaki Božić ravnotežu imati mora!
– Ako nekoga baš želimo razveseliti, jer vidimo da mu/joj to treba, onda napravimo priču upravo za njih. Zaluta tu i pokoji snjegović bez mrkve i ne baš veselog izraza lica, jer i Božić je često kao i život, splet slatkog i slanog, ugodnog i nepoznatog, govori ovaj umjetnik, kojemu je Mraz došao, onako spontano, usred svakodnevnog crtanja.
Lete baloni, lete djevojčice… jer ima jedan cijeli svijet gore, možda izmišljen, možda ne, no tamo je sve lijepo i čisto, pojašnjava Franić. U Mrazu se nalazi i serija slika s Balerinama, posvećenih svima onima koje više ne plešu jer ne stignu. A jako bi voljele. Pa ih možda naslikane balerine na to potaknu opet, pojašnjava ovaj autor, kojem je poštanski sandučić posljednjih tjedana u potpunosti pošarenio.
– Dimnjaci su nam puni neobičnih želja i priča, ali mi im nastojimo odgovoriti na svaku njihovu želju, kazuje.
Rezultat svega toga jest da Franić sa svojim pomoćnicima na odaslane sličuljke dobije i uzvratni poklon, od razdraganih novih vlasnika ovih božićnih sličica.
Štoviše, projekt Mraz proširio se i izvan poštanskih sandučića i dimnjaka, pa je tako tapkavim koracima pristigao i do pojedinih vrtića i škola. Jedna od njih je i područna škola u Briševu (OŠ Smiljevac), čija je učiteljica Maja Masar sa svojim učenicima podijelila i jednu božićnu pjesmu ove zadarske Tvornice mašte naziva „Djeca”. Na tu temu radila se i zadaća, a Marinu i njegovim patuljcima i naučnicima Tvornice pristigao je i poziv za posjet. Odazvat će mu se, kaže, čim ovo ludilo prođe, s jednim poklonom – slikom.
Naime, kao pravi božićni djelatnik radionice djeda Mraza u Laponiji, ni ovaj zadarski ne spava nešto previše. Sličuljci se slikaju i uljepšavaju nekada i do pet sati ujutro, kako bi sve bilo spremno na božićno jutro. Za one koji ne stignu sa svojim narudžbama prije, slikat će se i poslije Božića.
– I kad u to još ubacimo malo cimeta i čarolije, eto veselja i nasmiješenih dječjih obraza, pojašnjava ovaj umjetnik, čija se pokretačka energija, koja stoji iza svega toga, može svesti u jednu malu riječ od tri slova – Pan.
– Priča o Panu mi je osobno najdraža, a i djeca su, dok ih svijet ne oblikuje u nekom drugom smjeru, najiskrenija. Zbog svega toga, nema odrastanja nikad više, poručuje Marin Franić te uzme još jedan sličuljak i krene crtati lik balerine, koji će zagrijati neko novo željno srce.