Hoće li Vukovi upasti u trapulu?

Još se tu i tamo provuče poneka misao o prvoj utakmici, onoj u kojoj je Cibona odveć lako došla do 1-0.
– Kao smo da smo igrali “drvenih nogu”, predaleko od suparničkih igrača. I kao da su neki naši igrači, ovako malo slikovito rečeno, spremili kufere – govori Aramis Naglić, trener.
– Najavljeno je bilo gledanje snimke, pa je to i napravljeno.
Uz gledanje bilo je i razgovora.
I, zaključak?
– Svakako biti bitno drugačiji nego u Zagrebu u prvoj. To je dobro jer ako pobijedimo, imat ćemo i treću utakmicu.
Naglić itekako mora računati na ama baš svakoga pojedinca, s Cibonom se ne može dobiti s ‘tri, tri i pol igrača’ …
– Na primjer, nama je u prvoj u Zagrebu Ivan Ramljak bio ispod svoje uobičajene razine igre i učinka. Ne treba ni govoriti koliko je on bitan za nas, to se puno puta vidjelo jer Ivan pokriva sve, od jedan do pet, ima energiju, itd. Razgovarali smo, imao je i jedan poticajni dodatni trening. U pravilu smo pobjeđivali kad je on bio na visokoj razini.
I prije prve govorilo se o Ciboninoj osovini Reynolds – Žorić kao bitnoj sastavnici igre Vukova.
– Riječ je o kvalitetnim igračima čija je sportska forma u završnom dijelu sezone visoka. Ne isključujem da ćemo nešto nastojati promijeniti, na primjer oko čuvanja Reynoldsa, ali o tom – potom.
Uopćeno, Naglić za najbitniju stvar smatra…
– Dijametralno drugačiji pristup u odnosu na početak i prvo poluvrijeme prve utakmice.
Malo obrazloženje s jednom, recimo tako, slikovitom prispodobom.
– Naša je vruća želja da čim prije obrišemo zagrebačku mrlju kad nismo izgledali nimalo dopadljivo. Istina jest, imamo kvalitetu koju imamo i time smo se odavno pomirili. Ali, naš pristup mora biti “ratnički”, kao da imamo ‘nož među zubima’. Nismo mi košarkaški šmekeri koji protiv Cibone i sličnih lako mogu igrati pet na pet ili šetati se amo – tamo. Baš suprotno, nas jedino čvrsta igra i pristup kakav iskazujemo na početku domaćih utakmica mogu odvesti do pobjede – zaključio je Naglić.
Kako je Naglić dao tek naznaku da bi u nekim stvarima moglo biti određenih promjena, na primjer u čuvanju Reynoldsa, možemo samo nagađati koji bi igrač trebao dobiti ulogu ‘specijalca’ i kako će se, uostalom, sve to raspletati. Ponekad čovjek baš i ne može sve predvidjeti, a ako i predvidi puno toga, što ako na parketu slijed zbivanja bude u velikoj mjeri iznenađenje za sve! U jednom je Naglić u pravu – Zadar bez visoke razine obrambene djelotvornosti teško može računati na pobjedu. To je kamen temeljac, a uspješna tranzicija i racionalan napad su nadgradnja. Neki se navijači prije utakmice malo šale pa kažu da bi bilo odlično kad bi Naglić našao skupinu koja će Ciboni zajamčeno ubaciti minimum 15 trica! Hm, možda i bi to usmjerilo Zadar prema pobjedi, ali opet pod pretpostavkom da je obrana sposobna u svakom trenutku Vukove utjerati u trapulu. Ili, kako su u Gorskom kotaru nekad ((i) za vukove koristili ‘gvožđa’ i tako ih lijepo onesposobljavali…