Kod kuće smo bili odlični, ali na gostovanjima katastrofalni

Činjenica je da smo u sezonu krenuli s malim kadrom igrača i da je uz to ovo bila sezona afirmacije puno mladih igrača. Ako uzmemo u obzir sve te čimbenike onda možemo kazati da je ova sezona zadovoljavajuća. I ništa više, ali i ništa manje od toga

Na kraju svake  sezone slijedi rezime. Tako je i  s Nogometnim klubom Zadar,  koji je sezonu 2010./11. završio na 10. mjestu i time  osigurao ostanak u Prvoj  HNL. Iako će mi kazati da to i  nije neki uspjeh, ako uzmemo  u obzir sve okolnosti, od pomlađivanja momčadi, preko  relativno skromnih financijskih mogućnosti do relacija u  hrvatskom nogometu, koje  trenutačno nisu naklonjene  prvoligašu sa Stanova, onda je  10. mjesto svakako uspjeh koji  tako treba i vrednovati. Naravno, najbolji sugovornik na  kraju svake sezone može biti  samo trener, onaj koji je živio  s momčadi i koji je sudjelovao  u svim, kako razočaranjima,  tako i uspjesima kluba. I kao i  uvijek nije mu bilo teško odgovoriti na 20-ak postavljenih  pitanja.
Pokušajte dati ocjenu svojoj momčadi za proljetni dio  prvenstva?
– Teško mi je jednom riječju  ocijeniti ovu sezonu. Nismo  napravili ništa posebno pa je  ne mogu veličati, ali s druge  strane imali smo niz objektivnih okolnosti zbog kojih to  nismo napravili. Činjenica je  da smo u sezonu krenuli s  malim kadrom igrača i da je uz  to ovo bila sezona afirmacije  puno mladih igrača. Ako uzmemo u obzir sve te čimbenike onda možemo kazati  da je ova sezona zadovoljavajuća. I ništa više, ali i ništa  manje od toga.
Solidna sezona
Jesenski dio ste završili na  10. mjestu, a istu poziciju zauzimate i na kraju prvenstva.  Kako bi okarakterizirali samo proljetni dio prvenstva?
– Sjećam se da sam u razgovoru za Zadarski list na  kraju polusezone kazao kako  očekujem dodatni iskorak  svoje momčadi u nastavku sezone. Pritom sam mislio da se  pokušamo plasirati na bolju  poziciju od one koju smo zauzimali na kraju jesenskog dijela prvenstva. Nismo uspjeli  postići bolji plasman, ali isto  tako nismo pali ni niže. S  obzirom na sva zbivanja u Prvoj HNL i ove neregularnosti  na kraju prvenstva kada se ne  zna tko ispada, a tko ulazi ni  koliko će liga brojati klubova  u sljedećoj sezoni, ponavljam  odgovor da je sezona utoliko  bila solidna. I nema prevelike  razlike između jesenskog i  proljetnog dijela, osim ovoga  kraja prvenstva u kojem smo  bili više nego solidni.
Proljetni dio prvenstva započeo je remijem s Cibalijom,  nakon toga poraz od Hajduka  na Stanovima, pa od “pjesnika” u Kranjčevićevoj. Slijede pobjeda nad Lokomotivom 1:0, poraz u Puli od Istre  1951 1:0, pa remi s Osijekom  na Stanovima 1:1. Ne čini se  baš bajno?
– Istina je, nije bilo bajno.  Krenuli smo dobro u Vinkovcima, jer remi s trećeplasiranom momčadi tada na  njihovom travnjaku bio je rezultat koji nije bio loš. Trebao  je to biti zamašnjak za nastavak, ali nismo taj dobar rezultat uspjeli valorizirati u  sljedećim utakmicama. Slijedi  poraz od Hajduka na Stanovima, pa i od “pjesnika” u  Kranjčevićevoj. To su bile dvije vrlo loše naše izvedbe. Ni  nakon toga nismo briljirali iako smo uspjeli pobijediti Lokomotivu i remizirati s Osijekom.
Ipak, nakon toga se Zadar  budi, unatoč tome što ste i u  nastavku krenuli porazom u  Šibeniku. Slijede dvije domaće pobjede nad Interom  1:0, pa protiv Hrvatskog dragovoljca identičan rezultat.
– Istina je. Unatoč porazu na  Šubićevcu, tamo smo odigrali  solidnu utakmicu. Kod vodstva Šibenčna od 1:0 imali smo  nekoliko dobrih prigoda, ali ih  nismo iskoristili. Na kraju smo  poraženi 2:0, ali smo za razliku  od prethodnih utakmica dobro igrali. Nakon toga slijede  dvije najvažnije utakmice za  nas protiv Intera i Hrvatskog  dragovoljca koje smo dobili i  praktički kupili ulaznicu za ostanak u prvoligaškom društvu.  Solidno smo odigrali i u Parku  mladeži i bili blizu osvajanja  boda. Dobra forma se nastavila, u Stanove je stigao prvak Dinamo s kojim smo odigrali 0:0. Na kraju šlag na torti  je gostujuća pobjeda protiv  Rijeke. Nemojte zaboraviti da  u povijesti nismo slavili na  Kantridi, a sada nam je to  pošlo za nogom.
Konačna statistika izgleda  sljedeće: 38 bodova, gol razlika 31:34, 11 domaćih pobjeda, 5 remija i 14 poraza.  Komentar?
– Ako gledamo golu statistiku, a to ne uspoređujemo  s našim igrama onda ne  možemo doći do pravog stanja stvari. U konačnici ne  znači puno 38 bodova, iako to  nije malo ako znamo da je  maksimum 90 bodova. Što se  tiče gol razlike ona već odavno nije bila bolja, usudio bih  se reći da smo tu učinili veliki  iskorak. Međutim, i tu moramo odijeliti domaće utakmice od onih nas strani. Što se  tiče učinka na domaćim utakmicama tu smo između 3-4  najbolje momčadi lige. S druge strane na gostovanjima  smo ove sezone bili katastrofalni, među najgorima. To  je ono što me najviše muči,  respekt prema domaćinima  koji je bio prevelik i to u većini  slučajeva bez pokrića. U isto  vrijeme na svom travnjaku nikoga, ili gotovo nikog nismo  respektirali. I zato smo postigli dobre rezultate.
Pokušajte po linijama u  momčadi dati ocjene  igračima za prošlu sezonu.  Krenimo od vratara.
– Antonio Ježina je ostao  pomalo dužan u ovoj sezoni.  Očekivao sam i najavljivao  njegov iskorak u odnosu na  prošlu sezonu, ali on se nije  dogodio. Pritom mislim na  njegovu konstantnost koju nije imao u svojim partijama.  Njegove su izvedbe varirale  od fantastičnih do onih koje  su bile pune pogrešaka. Smatram da je Ježina veliki talent,  ali nije ga do kraja iskazao.  Što se tiče Tome Gluića mogu  reći da sam zadovoljan. Donio  je mirnoću na naš gol i to nam  je itekako koristilo posebno u  vrlo važnim dvobojima protiv  Intera i Hrvatskog dragovoljca. Gluić neće obraniti “nebranjivo” poput Ježine kojemu to ponekad uspije.  Međutim, sve što je branjivo  on neće kiksati i to unosi sigurnost u ostatak momčadi.
Odlična obrana,  razočaravajuća veza
Obrana?
– Što se tiče obrane mogu  reći da sam u konačnici jako  zadovoljan njihovim učinkom.  Stjepan Skočibušić je svojim  iskustvom i mirnoćom donosio mir u zadnju liniju. Bio je  ozlijeđen jedno vrijeme, ali u  ostatku sezone je bio odličan.  Con je bio staložen i, s obzirom da mu je ovo premijerna prvoligaška sezona, mogu biti jako zadovoljan. Ante  Puljić je konačno napravio  pravi iskorak i ono što smo svi  očekivali od njega s obzirom  na njegov kvalitet. Mislim da  je dokazao kako se radi o  odličnom obrambenom  igraču koji zna stvoriti višak  prema naprijed. Tomislav  Glumac je također bio dobar,  a moram naglasiti da je u dvije  utakmice odlično odigrao na  boku.
Vezna linija?
– Tu već ne mogu dati ocjenu koju sam dao obrambenoj liniji. Nisam prezadovoljan učinkom vezne linije  koja u mnogo utakmica nije  napravila ono što se od nje  očekivalo. Krenimo redom,  od kapetana. Zna se da Jakov  Surać nije odigrao puno utakmica iz već znanih razloga i tu  smo bili jako hendikepirani.  U drugom dijelu sezone imao  je vrlo važne role u za nas  najvažnijim utakmicama.  Zna se što nam Jakov znači,  što se tiče iskustva, kako u  svlačionici, tako i na travnjaku. Šteta što su ga ozljede  omele da ne da još više. Toni  Pezo i Igor Banović su bili  puno bolji u proljetnom dijelu prvenstva kada su se uspjeli nametnuti suparničkim  momčadima. U prvom dijelu  nisam zadovoljan njihovim  učinkom. Ivan Ćurjurić nije  uspio ponoviti prošlu sezonu  i napraviti dodatni iskorak.  Najprije ga je u tome omela  ozljeda, ali i njegov način  razmišljanja. On mora shvatiti da vezni igrač, ili bolje reći  playmaker mora igrati i obranu, a ne smo napad. Ne samo  vezni igrači, to moraju raditi i  napadači. On to nije shvatio, i  morat će što prije ako misli  napraviti karijeru. Veliki je  talent, ali to mora dokazati.  Možda će poslušati suprugu  sada kada se oženio, kada već  nije poslušao mene. Što se  tiče Luke Begonje on je mladić koji ima veliki talent i koji  će morati očvrsnuti u dvobojima, naučiti se što prije  rješavati lopte. S obzirom na  to da je fizički inferioran morat će učiti na primjeru Luke  Modrića koji je sličan tip  igrača. Očekujem da će sljedeća sezona biti njegova.  Slično mislim i za Juru Jerbića koji je pokazao određeni  napredak i to da zna igrati, ali  treba mu još malo drskosti  koju je pokazivao Pezo. To  očekujem od njega sljedeće  sezone.
A bokovi?
– Od njih također očekujem  puno više. Josip Bilaver koji je  najiskusniji među njima nije  napravio ono što sam očekivao. Mislim da veliki dio uzroka leži u činjenici da je imao  problema s ozljedama i nije  bio potpuno fit, a Bilaver je tip  igrača koji tek kada je potpuno spreman može dati na  travnjaku ono što se očekuje  od njega. Šime Maruna je napravio iskorak, mislim da je  bio više nego solidan, ali također može i mora još napredovati. Smatram dam u je  posudba u Raštane puno  značila po pitanju napredovanja i to je pretočio u dobar  učinak posebno u završnici  prvenstva. Što se tiče Ivana  Antona Vasilja moram najprije reći da je to igrač kojeg  smo kroz ovu sezonu učili  igrati na boku s obzirom da je  on u mlađim kategorijama  igrao u veznoj liniji. Što smo  išli više kraju Vasilj je bio sve  bolji, ali smatram da mu kao i  Perici Šari nedostaje čvrstine  u duelima. Na tome mora još  poraditi i smatram da će napredovati. Sa Šarom smo krenuli, ali kasnije se pomalo  izgubio. Bilo je dobrih utakmica, ali i onim koje nisu  dobre. Također očekujem napredak u sljedećoj sezoni.
Napadači?
– Krenut ću od Antonija  Mršića koji je bio naš najkorisniji igrač u ovoj sezoni i  zamalo je uspio biti najkorisniji igrač Prve HNL. Zašto  od njega. On je prvi dio sezone igrao u veznoj liniji i  mislim da je varirao od  odličnih partija do nešto lošijih. Činjenica je da je Mršić  više polušpica nego klasični  vezni igrač i smatram da je  puno više davao kada smo ga  gurnuli bliže vratima. Nedostaje mu još čvrstine u duelima i mora poraditi na fizičkoj spremi. Ali, vidi se da se  radi o klasnom igraču. Isto  moram reći i za Ivana Santinija koji je imao odličnu sezonu. Međutim, moram dodati da sam od njega očekivao  barem 15 golova. Dobar dio  uzroka što se to nije dogodilo  leži u činjenici da smo u puno  utakmici igrali samo s jednom  špicom i on je tada morao  nositi veliki teret na svojim  leđima. Čim je Terkeš bio s  njim na terenu bio je puno  opasniji. O Terkešu ne želim  trošiti puno riječi, malo je  igrao zbog ozljede, ali kada je  igrao davao je puno. Sretan  sam zbog njegova transfera i  želim mu svu sreću u nastavku  karijere. Svi ostali su igrali  premalo za ocjenu.
Iskoraci i razočarenja
Tko je od igrača Zadra napravio najveći pojedinačni  pozitivni iskorak, a tko nije  nikako opravdao očekivanja?
– Kroz pojedinačnu analizu  igrača po linijama dao sam  naslutiti tko su oni koji su po  mom mišljenju napravili iskorak u ovoj sezoni, a također  i oni koji nisu opravdali povjerenje i morat će u sljedećoj  sezoni napraviti puno na tom  planu. Mršić, Puljić i Santini  su iskočili kao pozitivni primjeri i smatram da ako nastave  napredovati da će se njihove  karijere razviti itekako pozitivno. Što se tiče razočarenja  puno više sam očekivao od  Ježine i Ćurjurića, jer se radi o  neospornim talentima koji tu  nadarenost nisu potvrdili na  travnjaku. U prošloj su sezoni  vidno napredovali, a sada su  nazadovali.
Koje su utakmice vaše  momčadi u ovoj sezoni vama  donijele najveću radost?
– Vratit ću se na prvi dio  sezone i utakmicu s Hrvatskim dragovoljcem u gostima.  I oni su tada bili u velikoj krizi,  a ni mi nismo briljirali. Tom  smo se pobjedom odmakli od  dna i samim time pokazali da  nećemo biti u društvu s njima  i Istrom 1961. Ovoga proljeća  je bilo puno više dobrih partija, a izdvajam dvije pobjede  protiv Intera i Hrvatskog dragovoljca koje su postignute u  za nas najvažnijim trenucima  te onu protiv Dinama na Stanovima. Već sam rekao, pobjeda na Kantridi je došla kao  kruna završnice prvenstva  čime smo isprali gorak okus  koji smo ostvarili na gostovanjima.
Koje utakmice su bile najveće razočaranje?
– Utakmica s Hajdukom na  Stanovima kada nismo stvorili  niti jednu pravu priliku. A  kasnije se pokazalo da taj Hajduk nije ništa posebno i da ga  se itekako da pobijediti. Moji  igrači su više gledali njihove  dresove i kao da su se prepali.  Utakmica koja me je također  razočarala je i ona protiv Zagreba u Kranjčevićevoj gdje  smo bili potpuno jalovi i bilo  me sram nakon takve partije  moje momčadi.
Kompletiranje  momčadi
U kojim utakmicama ste vi  kao trener mogli bolje reagirati i što biste mijenjali da  se vratite unatrag?
– U prvom dijelu sezone ću  izdvojiti utakmicu sa Šibenikom kada smo na svom travnjaku poraženi 1:4. Nije problem u porazu, već u načinu  na koji se dogodio. Vodili smo  1:0, a onda smo u nekoliko  minuta napravili vezane gluposti. Od crvenog kartona do  potpunog raspada igre i olako  primljenih golova. Mislim da  sam bolje mogao pripremiti  momčad na nenadane šokove,  a ni izmjenama nisam uspio  promijeniti tijek zbivanja. Tu  svakako leži moja odgovornost. I opet ponavljam u utakmicama s Hajdukom i Zagrebom kada moji igrači nisu  imali dovoljno motiva da time  nadjačaju respekt prema protivniku. Kao u primjeru na  kraju sezone kada smo bili  potpuno ravnopravni Dinamu  i pokazali da se i s njima može  igrati.
Dinamo je novi stari prvak.  Hajduk je ponovno zaostao i  na svoj 100. rođendan.
– Rekao bih ništa novoga,  ništa što nismo mogli očekivati. Hajduk nije uspio ništa  ozbiljnije napraviti na svoj  100. rođendan, dok je Dinamo  samo znao iskoristiti tu njihovu nemoć. Sve ostalo o tome  bilo bi suvišno reći.
Koje su momčadi, po vašem  mišljenju, najveće razočaranje lige, a koje najveće pozitivno iznenađenje?
– Krenut ću od pozitivnih  primjera. Split ispred svih, a  nakon njih Cibalia. Split je u  svojoj premijernoj prvoligaškoj sezoni uspio doći do 3.  mjesta i plasmana u Europu.  Na tome im možemo samo  čestitati. Također i Cibaliji koja je unatoč velikim problemima, i financijskim i ostalima uspjela do kraja biti u  borbi za Europu. Tu treba  svakako apostrofirati moje  kolege Ivana Katalinića i  Stanka Mršića koji su napravili veliki posao i zaslužuju sve  čestitke. Što se tiče razočaranja, tu je svakako Lokomotiva  koja unatoč tome što nema  nikakvih financijskih problema, jer sve plaća Zdravko  Mršić, ipak nije uspjela očuvati prvoligaški status, barem u  varijanti kada bi trebala ispasti tri kluba.
Što želite promijeniti u odnosu na ovu sezonu i na čemu  ćete inzistirati tijekom priprema?
– Prije svega želim da  momčad nauči igrati na gostovanjima, da se postavi  čvršće bez prevelikog respekta prema suparniku. Smatram  da smo u završnici ovog prvenstva uspjeli napraviti  određeni napredak koji je rezultirao gostujućom pobjedom u Rijeci. Najvažnije je,  naravno, što prije znati s kojim igračima ulazimo u sljedeću sezonu. Treba vidjeti  hoće li netko otići, a automatski treba naći adekvatne  zamjene za te igrače. Vjerujem da će gro momčadi ostati na okupu, ali vidljivo je  bilo da smo u prošloj sezoni  imali pretanak igrački kadar.  Posebno se to odnosi na napadače, jer smo dugo vremena  mogli računati na samo jednu  špicu. U svakom slučaju bilo  bi idealno da se kompletiramo  prije priprema, jer onda se  možemo uigrati i na najbolji  način pripremiti za predstojeću sezonu, koja će biti sve,  samo ne lagana – kazao je na  kraju razgovora Dalibor Zebić.

Borba za HNS

Koje je vaše mišljenje o sagi  zvanoj HNS?
– Mislim da je svima koji prate  situaciju oko HNS-a jasno da ti  ljudi moraju otići iz krovne organizacije hrvatskog nogometa.  Toliko je nepravilnosti i neregularnosti da bi trebali dani da se  sve nabroji. Mislim da je vrijeme  Vlatka Markovića i njegovih ljudi  prošlo i da se za dobrobit hrvatskog nogometa što prije moraju povući te prepustiti ta mjesta  kvalitetnim ljudima.

Sramota zvana Prva HNL

Što mislite o tome da se nakon završetka sezone još uvijek ne zna tko ispada u niži rang, tko ulazi u viši i koliko će uopće Prva HNL brojiti klubova?
– Sramota. Ne znam u kojoj to državi ima da se po završetku Prve lige ne zna koliko će liga u sljedećoj sezoni imati klubova, a da ne govorimo o tome da se ne zna tko ispada, a tko ulazi u viši rang. Mislim da će na kraju Zdravko Mamić biti za opciju da ispadne samo Hrvatski dragovoljac, a  njegova Lokomotiva i Istra 1961 ostanu u Prvoj HNL. A zna se da što Mamić kaže, Marković mora poslušati.

Split će nositi “kockaste”

Reprezentacija u Splitu igra protiv Gruzije nakon 14 godina vrlo  važnu kvalifikacijsku utakmicu.
– Smatram da je to velika glupost što “kockasti” na Poljudu nisu  nastupili 14 godina. Neke priče o tome da je stadion u Splitu nesretan  jednostavno su deplasirane.  Bez obzira na ljutnju Splićana, ali i cijele  Dalmacije uvjeren sam da će biti pun stadion na Poljudu i da će Splićani  s ostalima koji stignu na Poljudu nositi našu reprezentaciju do vrlo važne  pobjede nad Gruzijom. Navijači Hajduka su željni spektakla, posebno  nakon loše sezone i svim srcem će bodriti hrvatsku reprezentaciju.

Ne vidim pomake u Hajduku

Zebić je Splićanin, barem po  rođenju, pa mu Hajduk sigurno  nije mrzak. Što mislite o trenutačnom stanju na Poljudu?
– Mislim da su ovo samo  kozmetički potezi koji se trenutačno događaju, a koji neće donijeti neki bitniji pomak. Volio bih  da me se demantira, ali nisam  optimističan. Uostalom, otkad je  došao novi predsjednik Hrvoje  Maleš samo se govori o gostovanju Barcelone. Pa zar je  najvažnije sada “baciti” dva milijuna eura na Barcelonu, pa nakon toga opet kaskati godinama  za Dinamom. Mislim da postoje  puno važnija pitanja koja se trebaju riješiti.

Zebić na klupi Zadra

2005./06.
7 utakmica u Drugoj HNL: 6  pobjeda, 1 poraz
2006./07.
30 utakmica u Drugoj HNL:  20 pobjeda, 5 remija, 5 poraza.  Kvalifikacije za Prvu HNL: 2  pobjede, Kup: 1 poraz.
2007./08.
33 utakmice u Prvoj HNL: 11  pobjeda, 7 remija, 15 poraza,  Kup: 1 poraz.
2008./09.
24 utakmice u Prvoj HNL: 4  pobjede, 5 remija, 15 poraza,  Kup: 1 pobjeda, 1 poraz
2009./10.
30 utakmica u Prvoj HNL: 9  pobjeda, 7 remija, 14 poraza,  Kup: 1 poraz
2010./11.
30 utakmica u Prvoj HNL: 11  pobjeda, 5 remija, 14 poraza.  Kup: 1 pobjeda