Hrvatski humor je super i ima ga svagdje osim u humorističnim serijama

Bloger Krule je lik koji piše blog već pet godina, ostao je bez posla pa radi na crno na baušteli, unatoč diplomi inženjera građevine, napisao je tri knjige, serijal tekstova pod nazivom “Obrana i zaštita od gluposti” 1, 2 i 3, a nedavno je treći i posljednji dio promovirao u Zadru. Seriju promocija u gradovima, većinom po Dalmaciji, odradio je cijelu u “organizaciji” svojih čitatelja koji su mu sami dogovarali mjesto promocije, pa i smještaj. U Zadru je gostovao na terasi kafića No. 7, iza crkve Gospa od Zdravlja. Skupio se popriličan broj ljudi, sve sjedalice bile su zauzete pola sata prije početka, a druženje s Krulom trajalo je više od dva sata, uključujući i “bis”, odnosno još jednu pročitanu priču iz posljednje zbirke.
Mi vam donosimo naš prvi intervju s Blogerom Krulom u Zadarskom listu, a napominjemo i kako je na ovoj turneji pristao dati intervju samo nama. Pa tko bi ga krivio?
Izdao si treću knjigu. Kako je uopće došlo do toga da napišeš prvu i je li od početka bilo u planu da ih bude tri?
– Pet godina pišem, tamo negdje od 2008. kad su počeli graditi one rukometne dvorane. Dosta vremena sam najavljivao tu prvu knjigu. Prošlo je godinu dana od te najave. Svaka tri mjeseca sam govorio ljudima – evo, evo, sad ću ja izdati knjigu. I na kraju, kad sam je najavio malo prije tiskanja, publika je reagirala – ma daj više… I onda sam rekao da više neću najavljivati.
Pa gdje je bilo zapelo?
– Ja radim na građevini. Nisan jednostavno imao vremena. Na kraju sam ipak napravio tu knjigu i objavio sliku da je izašla. E onda je bilo komentara šoka i nevjerice, govorili su – to je fotomontaža… Imam u ovih pet godina pisanja bloga nekih 250 tekstova, a od tih 250, pedeset je teško smeće, čak i za mene. Nije čitljivo. U jednu knjigu stane 40 tekstova tako da imam tri knjige, značio objavio sam 120 tekstova, onih najboljih. Normalno, kad je prva izašla, nisam drugu imao u planu. Da ti budem iskren, kad sam vidio kako su ljudi zadovoljni s prvom, onda sam rekao – okej, ide i druga. Drugu sam napravio, je l’, poslije prve, pa treću, i sad, eto, više nemam tekstova za objavljivanje. Gotovo je.
Ali pisat ćeš i dalje?
– Pisat ću, da. To je ko da pitaš zidara hoće li i dalje žbukati.
Knjige si izdao u vlastitoj nakladi. Kako si se odlučio na to? Radiš na građevini, nije baš da ti novci padaju s neba.
– Ja priprosto pišem, da ljudima bude jasnije. To ti je isto kao kad se u šumi po.enjaš i nemaš čime obrisati guzicu pa uzmeš list. Tako ti je i s izdanjem knjige. Kako napraviti knjigu? Znaš od čega se sastoji. Od papira. Tko tiska slova na papir? Tiskara. Tako je to s knjigom. Ljudi se to uglavnom pitaju.
Nisam te pitala u tom smislu, nego u smislu toga da si uložio svoje novce bez ikakve garancije da će ti se vratiti na ovaj ili onaj način.
– Jesam da. I ispalo je O. K.
Što tebe razlikuje od svih drugih?
– Odgovor na to pitanje dobijem kad mi na promociju dođe publika. Ako ti dođe 150 ljudi na promociju, onda to valjda štima. Ja tekstove pišem neplanski. Znači ne možeš misliti – ja to idem napisati da bude popularno. Ako tako radiš, moš se j… u startu. Od toga ništa.
A nisi u nekom momentu pomislio – pa možda se ne bih trebao baš tako izraziti, možda bih se trebao prilagoditi…?
– Ne, ne pada mi na pamet. I općenito mi je dosta tog preglumljavanja jer kompletno naše društvo je prepuno toga. Pa pogledaj samo naše filmove na što sliče. Evo ti ova zadnja serija, ona humoristična što ide popodne. Ono nije humoristično, ono je za otići na groblje i sam sebe zakopati. Naš humor je nešto predobro, ali čim dođe do medija, gotovo je. Kako je Krleža rekao “Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture”. Znaš, oni nisu dobili nijedan rat, a mi smo stalno kulturni. Pogledaj HRT. To je ručna na zadnjem zubu i još jednom potegnuta za svaki slučaj. Nema humora uopće. A pazi, kad si ti sa svojim frendicama ili nekim svojim društvom, je l’ umreš od smijeha?
Da.
– To što vi pričate i kako se za…avate, ja tako pišem. Ni po čemu se ne ističem od tvog, mog ili bilo kojeg petog društva bilo gdje u Hrvatskoj. I to ti Facebook omogućava. Da ja priču koju čujem na ulici ili u birtiji napišem, i kad netko to pročita kaže – pa da, pričala sam s frendovima o tome! To je to. Da ja sa svojim knjigama odem na HRT rekli bi mi – mali, šetaj.
Mali?
– Mali, da, 120 kila.