17 °C
Online izdanje
Subota, 21.siječnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Kolumne
RSS feed
Današnji broj
Kolumne
Povratak
I korov i kukolj
Štrajk prosvjetara

Posljednjih godina od kada je nastupila kriza i sa sobom donijela "spasonosne" rezove, masovni štrajkovi postali su svakodnevna pojava. Gotovo više nikoga ne zabrinjava da su zdravstveni djelatnici bili u štrajku pola godine, da su radnici Imunološkog zavoda također mjesecima u štrajku i bez primanja, da su Dina, Arena, Vjesnik i još stotine poduzeća ugašeni ili objavili stečaj. Da sada roditelji nisu zbunjeni kuda sa svojom djecom, štrajk prosvjetara imao bi javnu i medijsku težinu koliko dobije kumica na Dolcu kada u srcu sezone padne cijena krastavaca. I baš kada se Vlada počela kruniti lovorikom rasta BDP-a od vrtoglavih 1%, na scenu dolaze prosvjetari i usuđuju se štrajkati! Sa svih strana čujemo kako su to beskrupulozni uhljebi s četiri mjeseca godišnjih odmora, čiji radni dan traje tri do najviše šest školskih sati, djeci bezrazložno natrpavaju školske torbe, i nisu u stanju napraviti jedan suvremen europski napredan, gospodarski učinkovit program obrazovanja?! A sve to što se zamjera učiteljima i profesorima da "ne rade", trebali bi po svojoj funkciji raditi u ministarstvima i agencijama u kojima vrlo "inventivnim" činovnicima nije skinuta kuna s primanja za sve ove godine krize i čije su plaće po razini stručnosti vrtoglave prema učiteljskim. Strašno je slušati demagoške podvale i licemjerje iz ustiju onih koji se bore za poslovičnu jednakost i pravednost, i sve to od stranke koja se kruni socijaldemokracijom.

Činjenica je da u hrvatskim školama rade ljudi s visokom školskom spremom, i to od učiteljice u prvom razredu osnovne škole do gimnazijskih pofesora. Činjenica je da su njihove plaće u odnosu na hrvatski prosjek bitno manje od ostalih u javnom sektoru sa visokom školskom spremom. Isto je tako činjenica da su te plaće u odnosu na plaće učitelja, profesora i znanstvenika u Europi smiješno male. Međutim varka je kako su se učitelji i profesori, kada potpišu ugovor o radu, doživotno "uhljebili" i da uopće više ne moraju i ne rade na svom usavršavanju. I na kraju, najbitnija činjenica jest da ti ljudi koji su potplaćeni, društveno moralno i materijalno degradirani, i to ne samo u mandatu ove vlade jer ovdje znanje odavna ne znači ništa, da upravo oni u svojim rukama imaju najvrjedniji hrvatski kapital! Oni s djecom u prosjeku proborave više vremena nego roditelji. Nerijetko će ostajati i nakon svog radnog vremena raditi i učiti s djecom, i neće kada njihova satnica završi, hladno kazati - hvala, doviđenja i dođite nam opet. Radni im dan traje mnogo dulje od pet do šest školskih sati jer se za svaki sat trebalo valjano pripraviti, i za svaki svoj odrađeni sat učitelj i profesor mora imati evidentiranu pripremu. Zbrojite sada sami koliko jedan profesor koji svoju satnicu odrađuje u primjerice dvije škole, i radi po najmanje četiri programa, utroši vremena samo za pripravu.

Demagoškim napadom na prosvjetare u štrajku ova je vlada sada za kraj svoje četverogodišnje balade pokazala kako je demagogija i totalitarno agresivno jednoumlje jedino što je uspješno usvojila od svojih socijalističkih i partijskih prethodnika. Činjenica je da nije uspjela postići dijalog i rješenje ni sa kim, pa ni s prosvjetarima za koje je očito da će se poput Lazara zadovoljiti s mrvicama s bogataševa stola. Vlada koja je izbore dobila na socijalnom imenu i lijevoj ideološkoj orijentaciji, pokazala je da je najviše zakazala upravo u svom programu. A kako su najviše štete nanijeli resorima o kojima su trebali voditi najviše računa po svojoj "vokaciji", sada su se okitili perjanicom domoljublja. Može li nakaradnije?!

Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr