Puklo je na nekoliko strana

Perinović: Naši sadašnji vratari nisu predstavnici hrvatske škole, već su po stilu sličniji njemačkim ili skandinavskim čuvarima mreže – letačima koji ne čekaju loptu

Ispratili smo ih  gotovo bezbrižno, kao da su  Hrvati po defaultu predodređeni za medalju ili barem  za polufinale. Kratko  odrađene pripreme nisu bile  razlog za bojazan, posebno  nakon što smo ih gledali kako  na turniru u Francuskoj pariraju svjetskim i europskim  prvacima. “Da nije bilo Omeyera, sredili bismo i Francuze,  a prvenstvo nije niti počelo.  Što će tek biti kada se zahuktamo?” – pred 22. svjetsko  prvenstvo u Švedskoj razmišljala je rukometnim dosezima opijena nacija. Ne bez  osnove, naravno, no otrježnjavanje je uslijedilo ubrzo:  srpski, a potom i nordijski  (dansko-švedski) kokteli razbistrili su hrvatsku perspektivu. Nakon neplaniranog remija i dva poraza izabranici  Slavka Goluže na kraju su se  morali zadovoljiti petim mjestom (uz peto mjesto na SP-u u  Njemčakoj najlošiji plasman  od 2003. godine na velikim  natjecanjima) te izborenim  kvalifikacijama za Olimpijske  igre – utješnom nagradom neosporno. “Kauboji nisu što su  nekad bili” – čuje se tako (i  vidi) posljednjih dana. Stoji li  pak ova teza ili ne, odlučili  smo provjeriti u razgovoru s  dva zadarska rukometna  stručnjaka. Romano Perinović i Žarko Jakšić, treneri Zadra i Arbanasa, osvrnuli su se  na temu koja će još neko vrijeme biti podložna opsežnijim  analizama.
Kako ocjenjujete nastupe  reprezentacije u Švedskoj?  Kauboji su izborili primarni  cilj postavljen od Saveza –  Kvalifikacije za London  2012., međutim, očekivanja  javnosti daleko su od ispunjenih?
Perinović: Smatram da se  ne radi o neuspjehu. Prvi je cilj  ostvaren te s te strane o nastupu Hrvatske možemo govoriti u pozitivnom kontekstu.  Reprezentacija nas je razmazila s velikim brojem do sada  osvojenih medalja, tako da je  javnost ponovno očekivala finale ili polufinale. Smatram  da je plasman realan, ponajviše iz razloga što ovaj put  nismo bili među momčadima  koje su demonstrirale najbolji  rukomet. Da smo izgubili od  Poljske i nismo izborili Kvalifikacije mogli bismo govoriti  o podbačaju, ovako ne.
Jakšić: Plasman Hrvatske  po meni je neuspjeh. Očekivali smo borbu za medalju, a  ne samo osiguranje Kvalifikacija za London. Imamo dovoljno kvalitetnu reprezentaciju, ali na ovom prvenstvu  jednostavno nismo bili na visini zadatka.
Tko je kriv?
Kako to da je Hrvatska  podbacila u segmentu igre u  koji se najviše ulagalo i od  kojeg se najviše očekivalo –  obrani?
Jakšić: Zato jer nisu igrali  naši najkvalitetniji obrambeni  igrači. Špoljarić je, primjerice,  i dalje jedan od najboljih svjetskih defanzivaca, što dokazuje  i svojim igrama u Bundesligi, a  uopće nije bio u sastavu. Vori  se izgubio u obrani jer nije bio  na pravoj poziciji, a Gojun i  Kopljar u međuvremenu nisu  pokazali nikakav napredak.  Nemaju niti kontinuitet. Gojun ne igra previše u Zagrebu,  a niti reprezentacija nije uigrana kako treba. Razloga je  više.
Zašto je arhivirana 3-2-1  zona, dugi niz godina zaštitni  znak hrvatske reprezentacije?
Perinović: Tu se radi o isključivom odabiru trenera  Goluže. On se odlučio poglavito na 5-1 na čelu s Vorijem u ulozi prednjeg.  Međutim, naša je 5-1 ostavljala previše mjesta suparničkim vanjskim igračima koji  nisu na vrijeme zatvarani. Vori je svoj dio posla odrađivao  dobro, ali previše rupa i previše pogodaka imali smo na  bočnim pozicijama. Primjeri  su Danska i Švedska – naše  ključne utakmice – kada smo  njihove napadače dočekivali  na 7 metara, što je preplitko.  Danas reprezentacije igraju ili  3-2-1 ili 6-0. Pozitivan primjer  naše 6-0 bio je protiv Argentine.
Jakšić je potvrdio Perinovićevu teoriju dodajući kako  je jedan od ključnih problema  Hrvatske bio oslanjanje na  obrambeni blok, a ne na pravovremene izlaske.
– Previše smo igrali na kartu  obrambenog bloka, a pritom  imali premali broj izlazaka na  najopasnije protivničke šutere. Petar Metličić te je zadatke  nekada sjajno odrađivao i  predvodio obranu, no njega  nažalost više nema u reprezentaciji. Šteta, jer smatram  da bi još uvijek mogao značajno doprinijeti. I to na obje  strane terena.
Perinović, nekada i sam vrhunski vratar, smatra da je  loš učinak hrvatskih čuvara  mreže također jedan od segmenata na kojem bi se trebalo  više poraditi.
– Vratari su nam na ovom  prvenstvu bili jako loši. Morali  bismo imati tri podjednako  dobra vratara koje bi, po mom  mišljenju, trebali pronaći u  mlađim selekcijama, s njima  više raditi i s njima poraditi na  drugačijem stilu. Naši sadašnji  vratari nisu predstavnici hrvatske škole, već su po stilu  sličniji njemačkim ili skandinavskim čuvarima mreže – letačima koji ne čekaju loptu.  Nedostatak je i taj što trenutačno nemamo vratara u  reprezentaciji od kojeg bi  mlađi učili. Posljednji su bili  Matošević i Losert. Ja sam  zato zagovornik stila kojeg  sam i sam prakticirao i koji  smatram učinkovitijim.
Trener Arbanasa,  međutim, naglasak ne želi  stavljati samo na vratare.
– Vratare ne držim isključivim krivcima. Da smo  znali otkloniti nedostatke u  obrani, vjerojatno bi i oni imali bolji učinak. Iako se može  reći i obrnuto, mišljenja sam  da vratar koji je “na streljani”  ne može sam ništa napraviti.
Goluža (ni)je
Smatrate li da je Slavko  Goluža prerano stao za kormilo reprezentacije, odnosno  da nije bio najsretniji izbor?
Perinović: U trenerskom  poslu ne postoji rano ili kasno.  Netko će već prvi izbornički  posao obaviti odlično. Goluža  je kao igrač osvojio dosta  odličja, radio je s vrhunskim  trenerima, prikupio iskustvo…  Zato sam mišljenja da su glavna pitanja vezano za ovo prvenstvo: jesu li odabrani pravi  igrači, jesu li pripreme  odrađene kvalitetno te kako je  momčad funkcionirala u taktičkom dijelu? To su segmenti  za koje je odgovoran izbornik.  Činjenica je, primjerice, da  dobar dio igrača na SP-u nije  bio u dobroj formi, a to znači  da je razlog vjerojatno u pripremama. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, možda je po  srijedi i zamor nakon iscrpljujućih klupskih napora, no  svjedoci smo da je većina  naših igrača odigrala ispod razine prikazane u svojim klubovima.
Jakšić: Odradili smo kratke  pripreme i tu je djelomičan  odgovor. No, Golužu ipak ne  bih proglasio krivcem, već  nasljednikom prijašnjih pogrešaka. On je samo nastavio  dalje, s problemima koje  vučemo s ranijih natjecanja.  Konstantno se tražimo na lijevom krilu i desnom vanjskom, a vanjski igrači uglavnom improviziraju. Baliću nedostaje igrač poput Metličića,  a njegov ritam sadašnji desni  vanjski ne mogu pratiti…Razumljivo je da se ljuti kada  gubimo lopte.
Budućnost nije crna
Na pitanje je li izostanak  plasmana u polufinale nagovještaj stagnacije rezultata hrvatske rukometne reprezentacije, Perinović je odgovorio:
– Ne bojim se jer je hrvatska  rukometna velesila i uvijek će  imati selekciju koja će težiti  svjetskom vrhu. Hoćemo li već  na sljedećem velikom natjecanju uzeti medalju ili ćemo  biti četvrti ili peti, to ćemo još  vidjeti. Međutim, sigurno je  da će ambicije Hrvatske ostati  nepromijenjene. Bez obzira  na sastav koji bude nastupao.

Ne dirajte Balića

Ivano Balić ponovno je bio  glavi hrvatski igrač, bilo da je  riječ o dobrim potezima, bilo  da se radilo o problemima o  kojima se u javnosti svašta  nagađalo.
– Ivano Balić ne zaslužuje da  ga se proziva i upire prstom u  njega. On je niz godina naš  ključni igrač i motor reprezentacije. Kada igra dobro i reprezentacija igra dobro, i obrnuto. Smatram da ova reprezentacija ne može napraviti vrhunski rezultat bez njega. Balić  u svojoj 31. godini i dalje pokazuje golem i jasno vidljiv  motiv, a upravo je on razlog  njegove povremene nervoze.  Jednostavno izgara u želji. Stoga, Balić sigurno nije onaj koji  zaslužuje osude – obrazložio je  Perinović.

Valčić i Ninčević zaslužuju veću priliku

Žarko Jakšić svojevremeno je bio trener Tončija Valčića i Ivana  Ninčevića.
– Možda će zvučati subjektivno, no smatram da su obojica igrali  premalo te da zaslužuju veću priliku. Iako nije bio na priželjkivanoj razini,  Valčić je vanserijski igrač. Zato mislim da nije trebao biti zapostavljan,  kao što je uostalom bio i prijašnjih godina. Što se Ninčevića tiče, ako već  nije mogao biti prvi izbor na lijevom krilu, smatram da ga je Goluža  mogao koristiti barem pola vremena. Štrlek je nedvojbeno kvalitetan, ali  nije kompletniji igrač od Ninčevića, koji može dati više. Pogledajte samo  kako se snalazi u Berlinu, u Bundesligi – smatra Jakšić.