Tipka koja otklanja usamljenost i starima daje osjećaj sigurnosti

Samoća. To je riječ koja ih najviše boli, ali i unosi nemir i nesigurnost jer godine su ih nemilosrdno sustigle. Odavno su im predale mladost. Udovice su, a djeca imaju svoje brige i svakidašnje probleme u borbi za egzistenciju. Upravo zbog toga postale su dio velike obitelji zadarskih umirovljenika koji su korisnici sustava pod nazivom Halo – pomoć, a koji im omogućuje Dom za odrasle osobe sveti Frane u Zadru na Poluotoku.
Riječ je o uređaju u obliku narukvice, ili pak ogrlice koja na sebi ima veliku tipku. Jednostavnim dodirom tipke odmah su u vezi s operaterom u Domu, a to je uglavnom medicinska sestra koja zna sve o njima.
Anka Stakić (78) iako vrlo živahna i pokretna umrovljenica, koja je cijeli svoj radni vijek provela u bivšoj tvornici »Otočanka« radeći u tri smjene, već više od deset godina živi sama. U maloj obiteljskoj kućici, njezin je dom zapravo teško pronaći jer se mora jednim sporednim, makadamskim putom, a uličica je skrivena od pogleda slučajnih prolaznika, daleko od gradske gužve i vreve i glavne prometnice. Ostala je udovica sa 36 godina i dvije kćeri od kojih jedna već dugo s obitelji živi u Švicarskoj, a druga u Italiji.
Kćeri brinu, ali žive daleko
Brinu zbog nje i njezine samoće i često zovu. Anka je više puta bila kod obje u posjetu. One je zovu i da dođe živjeti s njima, ali ona ne želi. Ne zna jezik, kaže, a i ne može ostaviti svoj vrt.
Vrt je, naime, Anki danas gotovo sve. Objašnjava kako je on »drži« jer joj je glavna zanimacija i preokupacija i ljeti i zimi bez obzira na vrijeme, a u vrtu svega…. I mladih krumpira i boba i artičoka, a imala je i 25 stabala trešanja.
– Srećom, zdravlje i pamet me još dobro služe. S vremenom se čovjek na činjenicu da je sam navikne, ali ima dana kad mi je jako teško. Narukvicu imam već gotovo dvije godine, a dobila sam je jer tako htjela moja kći. Prije toga sam pala i teško ozlijedila leđa. Uspjela sam nekako doći do telefona i pozvati Hitnu pomoć pa sam nakon toga nekoliko dana i odležala u bolnici. Onda mi je došla kći i ona je saznala za Halo pomoć. Otišle smo u Dom i odmah sam dobila narukvicu. Stalno je nosim, priča Anka Stakić kuhajći artičoke iz svog vrta za ručak i pozivajući nas da ostanemo jer ima »dovoljno za svih«.
Kad stisne srce
Pojašnjava kako do sada još narukvicu nije pritisnula od kad ju ima jer, srećom, nije bilo veće nevolje, ali joj daje osjećaj nevjerojatne sigurnosti, a i osjećaj usamljenosti, koji ju ponekad bešćutno preplavi i traje, nekako je ipak blaži.
Zna i da može pritisnuti »botun« na narukvici i kad joj treba tek razgovor, ali kaže kako ne želi smetati ljudima u Domu jer zna da imaju puno posla, a uvijek pomisli i na one kojima možda stvarno u tom trenutku treba pomoć. Iako je uređaj vodootporan skida ju samo kad se tušira i noću kada je drži u neposrednoj blizini, kraj uzglavlja.
 Slična je i priča 84-godišnje Vere Kulišić.
– Samoća me ubija. To je tako tužno, ali očito neizbježno jer to je život. Najviše me strah noću. I nedavno mi je bilo jako loše. Nisam htjela pritiskati ogrlicu. Uspjela sam si nekako sama pomoći. Skuhala sam čaj, legla i malo, pomalo bilo mi je bolje. Ali, da se nešto dogodi znam da uvijek mogu kontaktirati Dom i zaista mi daje osjećaj sigurnosti. Ne fali meni ništa, samo bih tako voljela da sam malo manje sama, da moji imaju barem malo više vremena za mene, sjetno će Vera Kulišić. Pohvalila se na kraju kako je još donedavno pjevala u zboru otoka Iža i plesala u folkloru. I danas kad ju, kako kaže, stisne srce, pozove prijateljice i bude joj malo lakše, a ponekad prošeta i do obližnje Udruge umirovljenika.

 ŠTO JE HALO POMOĆ?

Halo pomoć je socijalna telefonska usluga za sve osobe koje žive same, ili su veći dio dana same, a potrebna im je tuđa pomoć. Projekt je u zadarskom Domu sveti Frane pokrenut u prosincu 2008. godine uz financijsku podršku Svjetske banke i Grada Zadra. Usluga je svim korisnicima besplatna i dostupna 24 sata. Jedini uvjet je fiksna telefonska linija. U slučaju pada, pogoršanja zdravstvenog stanja ili bilo koje druge potrebe, pritiskom alarmne tipke na narukvici korisnik ostvaruje kontakt s operativnim centrom u Domu za odrasle osobe sveti Frane, a komunikacija je moguća unutar cijelog stana.
Operater koji je u pravilu medicinska sestra stupa u kontakt s korisnikom, a ukoliko je potrebno kontaktira njihovu osobu od povjerenja kao što je u prvom redu obitelj, pa potom susjedi, prijatelji… a, onda se dalje odlučuje o potrebnim akcijama. Operater redovito motivira, educira i potiče svakog korisnika da individualno primijeni uslugu Halo pomoći kad god mu to zatreba. Ovakva socijalna usluga omogućuje dulji ostanak nemoćnih osoba u svojim domovima i odgađa smještaj u instituciju.