Kafić uzdravlje

Ako je suditi prema onome što se ovih dana valja iza dosadašnjeg brda privilegija i rastrošnosti Vlade i Sabora, može se zaključiti da su pred svima teška vremena. Shvativši, naime, da nakon uvođenja famoznog kriznog nameta i povećanja PDV-a s 22 na 23 posto, više neće moći odolijevati kritikama javnosti kako je politička elita zaštićena poput ličkog medvjeda, odlučeno je da se ukida besplatno piće koje su zastupnici i službenici u neograničenim količinama mogli konzumirati u svojim uredma, klubovima zastupnika, na sjednicama te častiti svoje goste. Osim toga, ukida se i cijeli snop besplatnog tiska, te će od sada klubovi zastupnika i šefovi odbora moći izabrati besplatno samo dvoje dnevne novine i jedan tjednik.
Premda je jasno kako se ne radi o uštedi koja bi se ozbiljnije odrazila na proračun radi se o principu iz kojeg se moralo iščitati kako su svi spremni na odricanje. No, iako je spomenuta saborska antirecesijska mjerica trebala biti dočekana s bezrezervnim odobravanjem, ogorčenje građana kao da je napunilo sve čaše saborskog “kafića uzdravlje”.
Ono što izaziva poseban gnjev je neobjašnjiva činjenica da je saborski kafić kao elitno mjesto gdje zalaze uglednici dubokog džepa, izabranici naroda, najjeftinije mjesto u zemlji. U tom su “čardaku ni nebu, ni na zemlji”, kojemu je očito izmaknulo tlo realnosti, cijene pića i ručka toliko niske da bi i osiromašeni građani rado tamo otišli popiti sok za pet kuna, kavu za četiri kune ili pojesti ručak s desertom za dvadesetak kuna. Pa dok je većina sabornika pomirljivo prihvatila gubitak te “sitne” privilegije, gotovo je nevjerojatno kako su se mogli čuti i protesti da se radi o udaru na dostojanstvo zastupnika. Istina, to bi se tako možda i moglo doživjeti, ali u znatno bogatijoj zemlji, ne u pauperiziranoj Hrvatskoj.
Ono što bi svim sabornicima i članovima Vlade trebalo reći, jer izgleda kao da to sami ne vide ili ne žele vidjeti, je to da svaki građanin mora platiti parkirališno mjesto ili će upasti u “paukovu mrežu”, da ne postoji kafić u kojem bi pili i jeli ispod cijene, a komoli besplatno. Osim u pučkim kuhinjima koje bi, nažalost, mogle postati utočište za tisuće onih kojima će kriza ispisati otkaze, a ni Vlada ni Sabor neće učiniti ništa posebno za spas njihovog ljudskog dostojanstva i ugleda.
Istodobno će saborski kafić nastaviti poslovati s “akcijskim” cijenama.
S druge strane, građani će narednih dana sa strepnjom iščekivati hoće li trgovci održati obećanje dano premijerki Kosor da podizanje PDV-a neće podići cijene.
Mada je mnogima jasno kako se takvom obećanju trgovaca ne treba pretjerano radovati, kao ni očekivati bezrezervnu pokornost sindikata, zasad još uvijek traje svojevrsno zatišje.
Bure se valjda ne treba bojati jedino bivši premijer jer na svojoj strani ima Eola, boga vjetra – Luku Bebića. On, naime, ušutkava kritičare Sanaderovog odmora na jahti, koja je, eto, izbjegla i nove visoke toršarine na luksuz.
Uzdravlje!