Uzgojena podlanica kao divlja

Hrvatskim ribarima EU nudi puno veće mogućnosti.
Veća potrošnja ribe u zemljama EU, uz sve manji ulov divlje ribe i slabiji porast proizvodnje uzgojne ribe, stvaraju povoljne okolnosti prodajnog tržišta ribe.
Hrvatski ribari na veleprodajnim talijanskim tržištima ostvaruju veće cijene ribe nego talijanski ribari.
Spominjem se pripovijesti moga dida, koji je sa svojom braćom još prije stotinjak godina punio brod vlastitim ulovom i otkupom, vozeći ribu nekoliko puta tjedno na prodaju čak u Trst.
U tom razdoblju prodaja ribe bila je toliko uspješna da je zabilježen nagli porast kaljskog pučanstva.
Danas, zbog neučinkovitosti domaćih ribljih dražbi, potrebni su nam novi prodajni kanali, kako prema domaćim tržištima tako i prema Trstu, Veneciji, Anconi i Pescari i drugim središtima veletržnica, odnosno talijanskim ribljim dražbama.
Na talijanskim ribljim dražbama riba s hrvatskog dijela Jadrana, u odnosu na ribu ulovljenu u talijanskoj laguni (pojasu od 200- tinjak kilometara uz obalnu crtu ušća rijeke Po), postiže i dvostruko veće cijene.
Razlika u cijeni proizlazi zbog bolje kakvoće hrvatske ribe.
EU tržište, međutim, zahtijeva organiziranije nastupanje, tehničku pripremu, ulaganje u suvremene brodove- hladnjače i prateći marketing.
Ono što u budućnosti valja učiniti, je pripremiti i označiti kakvonosni riblji proizvod.
Primjerice, divlji hrvatski lubin i podlanicu uhvaćene u hrvatskom dijelu Jadrana, valja pripremiti kao prateću znamku buduće uzgojne proizvodnje ribe, koja će sve više rasti i zamjenjivati divlji ulov.
Vaš Bage