Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Ima još snage u meni

Autor: Viktor Bogut

30.08.2008. 22:00
Ima još snage u meni

Foto: AP



Posvećenost i ljubav prema sportu. Kada se to spoji s jako puno odricanja, prije svega obiteljskih, dobijete ključne stvari koje je potrebno ispuniti da biste bili u vrhu. Osim toga u meni postoji još ta želja za treningom – kazao je Zoran Primorac
Jedan od onih sportaša za koje se može reći da ni u kojem slučaju nije podbacio na Olimpijskim igrama, je stolnotenisač Zoran Primorac. Zadranin je u 39. godini života nastupio na svojim šestim Olimpijskim igrama, a iduća Olimpijada (ciklus između dvaju olimpijskih igara) mogla bi proći u pripremama za nastup u Londonu. Jednom mi je Primorac rekao, da i nije toliko problem i dalje biti u vrhu. Objasnio mi je da jednostavno mora trenirati marljivo, održavati svoje tijelo u maksimalnom “tonusu” (Aco bi znao reći), a kada se to uspije i k tome pridoda iskustvo koje ima, odgovor na pitanje, kako to da čovjek u 39. godini uđe u četvrtfinale olimpijskog turnira, i nije teško naći.
– Ako se u fizičkoj snazi mogu donekle držati “u klinču s klincima”, a imam više iskustva od njih, zašto ih ne bih mogao i pobijediti – zapitao se Primorac prije nego je otišao u Peking. I tamo napravio puno. Što dalje nego mu poželjeti sreću i u Londonu.
Sedme Olimpijske igre zvuče ipak malo nevjerojatno. Ili…
– Teško mi je o tome za sada govoriti. Mnogi me to pitaju. Ali odgovor je i dalje isti. Još ne razmišljam o tome. Jednostavno uživam u trenucima koje sam doživio u Pekingu i koji na neki način još traju. Svjestan sam da sam napravio veliku stvar. A London? Bit će vremena za razmišljanje i razgovor o toj temi – ističe Primorac.
Žal postoji
Nakon svega, postoji li ipak mali žal za propuštenom prilikom u četvrtfinalu olimpijskog turnira. Joergen Persson nije bio toliko loš ždrijeb?
– Sigurno da nije. Persson je bio idealan ždrijeb, budući da bi na sve ostale strane dobio Kineza koji su na neki način nepobjedivi. Otvorio mi se ždrijeb, ali eto, da mi je netko prije turnira ponudio četvrtfinale, objeručke bih prihvatio. Ovako ipak ostaje mali žal, pogotovo jer sam imao priliku za bolji rezultat.
Koji je bio ključan trenutak tog četvrtfinalnog dvoboja?
– Bilo je tu dosta ključnih stvari. Vratit ću se na to navijanje. On je imao podršku oko 200 bučnih navijača i to u takvom dvoboju zna biti velika prednost. Mene su bodrile tri moje cure (reprezentativke Hrvatske) i tri zadarska jedriličara, koji su bili zaista odlični, ali ne treba ni govoriti koliku je prednost imao Persson na tribinama. Također valja istaknuti i otvaranje drugog seta. Dobro sam krenuo pa sam mu dopustio da stigne i da se odvoji. Izrazito važan je bio poen na moju set loptu, prilikom 2:1 za njega u setovima. Odvukao sam ga od stola, a u pravilu takve poena nikada ne gubima. Tada sam ga izgubio, a on je kasnije odigrao fantastično. Da sam dobio taj set, sigurno bih se i ja dignuo u igri i ostatak meča bi izgledao drukčije. Kažem, mnogo je stvari koje presude u stolnoteniskom dvoboju.
Odricanje
Sve u svemu…
– Nastup u Pekingu doživljavam fantastičnim. U 39. godini došao sam do četvrtfinala olimpijskog turnira i to u Kini. Svjestan sam da sam učinio veliku stvar, a mnogi ljudi me zovu i čestitaju mi.
Koja je tajna uspjeha? Malo njih u 39. godini se bori za olimpijske medalje.
– Prije svega posvećenost i ljubav prema sportu. Uz to ide i jako puno odricanja, prije svega obiteljskih. Čisti profesionalizam. To su te ključne stvari koje je potrebno ispuniti da biste bili u vrhu. Osim toga postoji još ta želja za treningom. Može se reći da je to tajna mog uspjeha. No, ono što je najvažnije, ne dam se. Ima još snage u meni.
Iduće sezone nastupat ćete u Ruskoj ligi?
– Čovječe, krenuo ja prema Sibiru. Neću biti previše daleko od njega.
Mislite li i živjeti tamo?
– Ma ne. Prije svega financijski sam odlično prošao, a neću morati stalno prebivati u Rusiji. Zbog veličine zemlje, prvenstvo se ne igra klasičnim načinom, već turnirskim sistemom. Tako ću u regularnom dijelu prvenstva svega nekoliko puta morati ići u Rusiju.
Hoće li biti vremena za odmor nakon Olimpijskih igara?
– Ne baš. Bio sam nekoliko dana na moru da se malo odmorim i obnovim, ali nikako to ne može biti potpuni odmor. Nema vremena za to. Već 3. rujna moram nastupiti na Kupu Rusije, a početkom listopada me očekuje Europsko prvenstvo u Saint Petersburgu. Tako da odmora za mene ove godine nema. No, sportski život je takav.
Uglavnom bit će mnogo Rusije za vas u skoro vrijeme?
– Da. Definitivno.