Hrvatska će igrati u Južnoafričkoj Republici

Bolja smo reprezentacija od Ukrajine, i to puno bolja, a to što nam se dogodilo nekoliko vratnica koje su krive što nismo pobijedili, jednostavno je viša sila. Pa zar nismo bili bolji od njih u obje utakmice?
O Dadi Prši svako dijete u Zadru i diljem Lijepe naše zna puno. Malo je onih koji nisu upoznati s njegovom nogometnom karijerom, a još manje je onih koji nisu žalili kada je odlučio zbog mnogobrojnih ozljeda relativno rano kopačke objesiti o klin. A kako i ne bi kada nas je godinama uveseljavao svojim nastupima u kockastom dresu, zgoditcima, a još više žarom kojim je nastupao za izabranu hrvatsku vrstu. Teško je iz memorije izbrisati trenutak kada je usred Ljubljane zabio Slovencima i odveo Hrvatsku na Europsko prvenstvo 2004. u Portugalu. A to je samo jedan trenutak iz bogate biografije Vatrenog srca. I kako onda ne iskoristiti njegov petnestodnevni boravak u rodnome gradu i ne porazgovarati o mnogobrojnim temama koje same izviru kada na drugom kraju stola sjedi legendarni Pršo. Dogovarali smo se desetak dana, sličilo je to pomalo na pregovore igrača s klubom, ali znali smo, Dado nije nikada pogazio riječ koju je obećao. A rekao je odmah prvog dana kada smo se susreli na Branimirovoj obali: Nema problema, javit ću ti se sljedećih dana, svaki dan sam s prijateljima na brodu i uživam po Jadranu, pričekaj me malo. I javio se, u svom stilu: Legendo, hoćemo li?
– Stvarno uživam u nogometnoj mirovini i boravku u svom rodnom Zadru. S prijateljima odlazim brodom, ribarimo i ovoga ljeta smo se nauživali. Bili smo svugdje, a to najviše moram zahvaliti svom prijatelju Stipi Štulini koji me svojim Čudakom (brod pr.a) provozao po cijelom Jadranu. Bili smo na Krku, u Baškoj, na Hvaru, Korčuli, Malom Lošinju, Splitu i tko zna gdje još, svugdje – kazivao je pun dojmova Pršo i dodao:
– Napokon mogu provoditi puno više vremena sa svojom obitelji, sa sinom Lorenzom i kćeri Nicole, te suprugom Carole. I oni su sa mnom putovali po Jadranu i oduševljeni su kao i ja. Nažalost, svemu lijepome dođe kraj, pa tako i našem odmoru, ubrzo se vraćamo u Francusku. Ali, opet ćemo sve ponoviti sljedeće ljeto.
Previše skepktika
Prva tema koja se nametnula sama od sebe bio je sraz Dinama i Heartsa. Dugo je Dado igrao za Glasgow Rangerse i nije mu bilo nepoznato kako je to igrati u Edinburghu.
– Znao sam da Dinamu neće biti lagano na gostovanju u Edinburghu bez obzira na veliku zalihu koju su stvorili na Maksimiru. Igrao sam puno puta na tom malom stadionu koji je poput kutije šibica. Atmosfera je paklena, pogotovo kada je pun, imaš dojam da ti navijači pušu za vrat. Obožavao sam igrati u takvoj atmosferi i uvijek sam se rado vraćao na taj stadion. Dinamu sve čestitke na ukupnoj pobjedi i prolazu u Europsku ligu. Uvijek je lijepo čuti da neki naš klub ide dalje u Europi. Da je barem više takvih primjera.
Ipak, tema broj jedan bila je reprezentacija, a tu Dadu nije trebalo previše nagovarati na komentare. On jednostavno previše vjeruje u ovu kockastu vrstu.
– Previše je skeptika kod nas, odmah nakon jednog ili dva lošija rezultata kao da su nam potonule sve lađe. Hrvatska će se plasirati na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici, uopće ne sumnjam u to.
Pršu nije trebalo previše nagovarati da objasni na čemu temelji taj optimizam.
– Imamo odličnu reprezentaciju koja zaslužuje ići na Svjetsko prvenstvo. Jednostavno ih je gušt gledati dok igraju i primjećuje se pravi štimung u toj klapi. Bilić je odlično posložio momčad, ali istini za volju dogodilo se puno neočekivanih ozljeda i to je jedan od razloga zašto se sada nalazimo u nešto nepovoljnijoj situaciji. Bolja smo reprezentacija od Ukrajine, i to puno bolja, a to što nam se dogodilo nekoliko vratnica koje su krive što nismo pobijedili, jednostavno je viša sila. Pa zar nismo bili bolji od njih u obje utakmice? Kad je riječ o Englezima odgovorno ću reći da se u najmanju ruku možemo ravnopravno nositi s njima. Pa ako ih bude trebalo pobijediti na Wembleyu onda ćemo ih pobijediti. I otići u Južnoafričku Republiku.
Nenadoknadivi Dudu
Dado je posebno apostrofirao ozljedu Eduarda zbog koje je Hrvatska bila dugo hendikepirana, ali je naglasio da je i bez njega Hrvatska vrlo jaka.
– Nogomet je momčadski sport i smatram da niti jedan pojedinac sam ne može biti zaslužan, kako za pobjedu, tako ni biti kriv za poraz. Ipak moram kao napadač priznati da nam je Dudu puno nedostajao i s njim bi bili puno jači, kako na prošlom Europskom prvenstvu, tako i kroz ove kvalifikacije. Dudu je fantastian igrač kojeg je teška ozljeda na duži period odvojila od nogometnih terena. Vratio se i smatram da će ove sezone briljirati u dresu Arsenala. Ne samo da se radi o fantastičnom strijelcu, već i asistentu, kompletnom igraču koji ima ono nešto posebno u svojoj igri.
Ne čudi ga što se hrvatska nogometna kolonija na “otoku” sve više povećava.
– To što sve više naših igrača igra u Engleskoj nikoga ne treba čuditi. To je dokaz da imamo odlične igrače koji mogu igrati u najjačim ligama Svijeta. I ne samo igrati, već imati glavne uloge u svojim klubovima. Modrić je s Ćorlukom glavni igrač u Tottenhamu. Nažalost, koliko čujem sad je i njega pogodila teška ozljeda. Kao da nema kraja nesrećama s našim igračima u reprezentaciji. Šteta, šteta i za Luku, za Hrvatsku, ali i za Tottenham. Krenuli su fantastično i drže prvo mjesto na ljestvici. Za Modrića se zanimao Ferguson, treba li veći dokaz o kvaliteti nego taj da se za njega zanima jedan Manchester United. I Niko Kranjčar je glavni u Portsmouthu i traže ga drugi, još veći klubovi. Smatram da će i Kalinić napraviti dobru karijeru u Engleskoj, treba mu dati vremena za prilagodbu.
Zelen za trenera
Olić i Petrić također briljiraju u Njemačkoj.
– Ivica Olić je potpisao za Bayern što svjedoči o kakvom se igraču radi. Smatram da će Ivica briljirati ove sezone i biti prvi napadač minhenskog kluba. Uz njega je i Pranjić kojega nisam toliko pratio dok je igrao u Nizozemskoj, ali činjenica je da se radi o klasnom igraču. Pa Petrić, Srna i ostali. Stvarno imamo fantastičnu reprezentaciju i ponavljam, vidim ih na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici. Svjestan sam da je lopta okrugla, ali ja sam nepopravljivi optimist i zato tako razmišljam.
Za kraj smo ostavili temu pod nazivom “Dado – nogometni trener”. Ovih je dana Pršo dobio A licencu za nogometnog trenera, a još je oko dvije godine učenja i polaganja ispita pred njim pa će postati vlasnik UEFA pro licence.
– Iskreno, to smatram dalekom budućnošću. Odlučio sam se za taj posao u budućnosti, ali svjestan sam da je dalek put ispred mene i da ću morati još dugo grijati školsku klupu da bih dobio tu diplomu. Ja bih jednostavno rekao da sam na tom polju još zelen, ali jednoga dana kada se počnem baviti tim poslom smatram da bih mogao biti dobar trener – kazao je na kraju razgovora uvijek iskreni Pršo.

 LUD ZBOG TURSKE

Pršo se nerado, kao i svaki Hrvat, prisjeća poraza od Turske na Europskom prvenstvu u Austriji 2008. godine.
– Ne volim se prisjećati te utakmice, odnijela mi je pola života. Jednostavno nisam mogao vjerovati što se događa. Nazivao sam prijatelje mobitelom i pitao je li to istina. Nikada nisam u svojoj nogometnoj karijeri doživio ništa slično, onakav scenarij jednostavno nije zabilježen u povijesti. I baš se dogodio nama. Da je barem moguće izbrisati taj događaj.

 KOŠARKAŠI BI MOGLI DALEKO U POLJSKOJ

S obzirom da je Dado iz grada košarke neizbježno je bilo postaviti mu i pokoje košarkaško pitanje – prati li rezultate KK Zadar i ima li nade da hrvatski košarkaši osvoje medalju na EP-u u Poljskoj.
– Naravno da pratim košarkaška zbivanja. Svakodnevno s nama ispija kavu Denis Mujagić pa ga propitkujemo o stanju u Košarkaškom klubu Zadar. Vjerujem i nadam se da će u novoj sezoni napraviti puno bolje rezultate nego u prošloj. Što se tiče nastupa hrvatskih košarkaša na Europskom prvenstvu u Poljskoj vjerujem i nadam se da će napraviti dobar rezultat. Hoće li osvojiti dugo očekivano zlato teško je prognozirati, ali imam osjećaj da će napraviti veliki rezultat. Pratio sam pomalo njihove nastupe u pripremnom dijelu i sve miriše na ugodnu košarkašku senzaciju.

 ZADAR I HAJDUK

Dado nije propustio komentirati rezultate svog matičnog kluba, kao i uvijek voljenog Hajduka.
– Zadru ide vrlo dobro za sada. Vidi se da je posložena solidna momčad koja će mnogima pomrsiti račune u ovome prvenstvu. Kada se pobijedi Hajduk na Poljudu i Dinamu uzme bod na Stanovima onda je to odlična najava još dobrih rezultata. Što se tiče Hajduka vidljivo je da su upali u veliku krizu, međutim, smatram da će se iz nje ubrzo izvući. Drago mi je što je Ivica Mornar, moj dobar prijatelj, postao sportski direktor “bilih”. Hajduk je veliki klub i ne može dopustiti da kriza u koju je upao traje predugo. Smatram da je dobro što je na klupu došao talijanski stručnjak. Još bolje bi bilo da je Kalinić ostao trener, odnosno, da ga bolest nije spriječila u obavljanju trenerskog posla. Poznajem ga dobro, trenirao me je i želim mu prije svega brzo ozdravljenje. Kao uostalom i Hajduku.

 LORENZO OČEVIM STOPAMA

Sin Lorenzo krenuo je Dadinim stopama, trenira nogomet i izgleda da će biti dobar nogometaš.
– Vidjet ćemo što će biti, ali čini se da će Lorenzo tatinim stopama. Nikada nisam utjecao na njega ili ne daj Bože vršio bilo kakav pritisak. Međutim, on je izabrao nogomet i moram priznati da mu ide jako dobro. Supruga i ja možda bismo više voljeli da se počeo baviti npr. tenisom. Ali, on nije uzeo reket u ruke već nogometnu loptu. I kao u svakoj stvari tata će mu pružiti podršku. Tko zna što će biti, Lorenzo ima tek osam godina, ali kao što sam kazao stvarno je dobar pa me ne bi začudilo da jednog dana postigne možda i više nego njegov otac.