Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Razvodnjenost na zadarski način

30.08.2011. 22:00
Razvodnjenost na zadarski način


Nedavno me nazvao predsjednik Hrvatskog  stolnoteniskog saveza Zlatko  Pospiš zamolivši me da u  članku istaknem činjenicu  kako HSTS pomaže najtalentiraniju zadarsku (vjerojatno i hrvatsku) igračicu  Mateu Omblu te da on, kao  predsjednik Saveza, moli  Grad Zadar da stane iza talentirane stolnotenisačice.  Ombla je do prošle sezone  bila članica Donata i pod jurisdikcijom trenera Denisa  Karlovića stigla do statusa  “čuda od djeteta”. A onda je,  kao i većina (od ono malo  igrača što je ostalo u Donatu)  prešla u Jaderu, klub koji formalno postoji već neko vrijeme i kojeg vodi bivši trener  u Donatu Ivica Bujas. No,  klub koji je dolaskom nekoliko mladih igrača iz Donata  tek se pokazao na stolnoteniskoj karti Hrvatske. Pospiš  mi u kratkom razgovoru dobacio; “mene iskreno nije briga za razdore u Zadru i tko će  voditi Mateu, meni je stalo da  ona ima sve uvjete za napredak, jer ona ima svijetlu  budućnost i od nje očekujem  da postane jaka seniorska reprezentativka”.
Lovac i defenzivac
Da se odmah razumijemo,  Matea Ombla je kvalitetna  mlada igračica. Ona ima 13  godina, a već prije nekoliko  godina je u samom vrhu svih  mlađih kategorija. U najmlađim kadetkinjama nije  imala premca, a u mlađim  kadetkinjama je, također, bila među boljima. Sada je prvu godinu starija kadetkinja.  No, epiteti kojom se nju opisivalo službeno i neslužbeno,  su definitivno bili pretjerani.  Ne smije se u priči oko mlade  igračice zanemariti dvije  stvari. Prva je ta da kada  igrač ili igračica od osam,  devet ili deset godina postiže  vrhunske rezultate, to ne  mora biti isključivo naznaka  vrhunskog talenta i sigurnost da je taj sportaš predodređen za velikog šampiona.  U toj dobi, gledajući osnove  sportskog treninga, sam rezultat i nije primaran. Tada je  najvažnije razvijati određene  motoričke sposobnosti koje  su primijenjene za tu dob  (tzv. senzibilna razdoblja), a  mnoga istraživanja su čak  pokazala da velik broj sportaša koji u tom razdoblju naprave puno, kasnije dođu do  stagnacije (laički, zato što se  previše trenira sam sport i  izvedba, a malo se radi na  motoričkim sposobnostima  koji se u tom razdoblju moraju “raditi” da bi sportaš kasnije bio spreman na zahtjeve  određenog sporta). S druge  strane, Matea Obla igra stilom tzv. “lovca”, a to znači da  je defanzivac, a isto tako je  poznato da mlađe kategorije,  pogotovo mlađe stolnotenisačice još ne znaju dobro  igrati protiv tog stila, jer za  igrati protiv lova je potrebno  mnogo više tehnike, ali i snage, a to se dobiva s godinama.  Ombli je trenutačno taj stil  igre prednost, ali treba vidjeti  što će se dogoditi kada dođe,  recimo, u juniorsko godište.
Dakle, za tu igračicu je  mnogo bolje da joj se pusti da  trenira, uživa u sportu. Da  uživa u pobjedama, porazima, suzama, putovanjima,  druženjima… i da se na pravi  način pazi kako će razvijati  njena karijera.
Donat bez Zadrana
A za sam zadarski stolni  tenis može se reći kako trenutačno i nije u najboljem  svjetlu. Donat je ostao bez  većine mladih igrača. Zašto?  Taj odgovor oni moraju naći  sami. Pokušat će Denis Karlović svom klubu vratiti onaj  stari sjaj. Uskoro kreću i novi  upisi i za vjerovat je da se  sigurno sada mnogo više usredotočiti u rad škole stolnog  tenisa. Pitanje je što su ti  mladi igrači (i na kraju krajeva njihovi roditelji) vidjeli u  Jaderi, klubu koji objektivno  niti nema svoju dvoranu, niti  nema nikakvu tradiciju, a vodi ga (barem u trenerskom  smislu) jedan jedini čovjek.  Kakvu perspektivu će ti igrači  imati u jednom klubu, a ne u  drugom treba vidjeti. No, situacija sve u svemu i nije za  zadarski stolni tenis najbolja.  Slično kao i u mnogim zadarskim klubovima, rezultati  jednog sustavnog kvalitetnog  rada se ne vide. Dovoljno je  reći da prva momčad Donata  koja se natječe u Prvoj ligi niti  ove, a niti prošle sezone u  prvoj postavi nije imala niti  jednog Zadranina. Ne da nema neke europske ili u najmanju ruku hrvatske klase.  Jednostavno nema igrača koji  mogu participirati u izrazito  slabom hrvatskom prvenstvu. Postavlja se pitanje  hoće li više stolnoteniskih  klubova stvoriti dodatnu kvalitetu ili će dodatno razvodniti ionako ne baš masivan  sport. Svaka čast jedrenju i  malom broju pozitivnih primjera, ali u jednom malom gradu kakav je Zadar stječe se  dojam da je mnogo bolje zadržati svu kvalitetu, kako  igračku, tako i trenersku na  jednom mjestu, a onda zajedno stvarati rezultat. No,  ona “ljudi smo, dogovorit  ćemo se”, u velikom broju  slučajeva i nije istinita.