Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Groblja svjedoče da mrtvi ne prestaju živjeti u nama

30.10.2011. 23:00
Groblja svjedoče da mrtvi ne prestaju živjeti u nama


Groblja i posljednja počivališta naših najmilijih želimo za ove dane posebno urediti i pripremiti jer su dani što slijede podvučeni sjećanjima, onim lijepim, toplim, onima koji bude slike prošlosti, slike koje ne govoreći govore


Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. Blagdan Svih svetih i Dušni dan dani su kada posjećujemo groblja, palimo svijeće i molimo se za one koji više nisu s nama, iskazujući im svoju ljubav i poštovanje. Blagdani se obilježavaju i u crkvama misnim slavljima.
Slavljen još od 4. stoljeća, blagdan Svih svetih prema kršćanskoj je tradiciji dan spomena na svete mučenike, dok je Dušni dan ili Dan mrtvih, koji se počeo obilježavati od 11. stoljeća, vrijeme za molitvu i sjećanje na pokojnike. Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono “svih”, po cijelom svijetu, kroz svu povijest, a Dušni dan upravlja misao više na našu pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.
 Smrt nije kraj
Pod izrazom Svi sveti ili Sisveti ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te Crkva želi počastiti blagdanom Svih svetih.
Takvih je zasigurno bilo i ima ih i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja… Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.
Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati “danom mrtvih”. Nije točno jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, “most”, mučno rađanje u novi život, život s Bogom “oči u oči”.
Na Dušni dan vjernik daje oduška i svojoj ljudskoj, prirodnoj, zemaljskoj žalosti. Ne gubeći kršćansku nadu. Povrh toga Dušni dan budi u vjerniku poštovanje prema čovjekovu tjelesnom, vremenitom životu, općenito prema tijelu. Groblja svjedoče da mrtvi ne prestaju živjeti u nama.
 Kult pokojnika
Ionako tanka linija koja krivuda između života i smrti, predstojećih će dana postati još tanja. Možda čak i nestati. Prekrit će je mnoštvo latica krizantema, žutih, bijelih, loptastih ili nekih drugih oblika, sasvim je svejedno. Stopit će je plamen tisuća svijeća i ozvučiti mnoštvo neizgovorenih monologa. Nikad kao za Sve svete i Dušni dan prolaznost nije toliko ogoljena, toliko očita, toliko neminovna. Jer sve što bi i nestat će. Blago onima koji vjeruju u povratak.
Groblja i posljednja počivališta naših najmilijih želimo za ove dane posebno urediti i pripremiti jer su dani što slijede podvučeni sjećanjima, onim lijepim, toplim, onima koji bude slike prošlosti, slike koje ne govoreći govore. Svi oni nama najdraži – bliži i dalji preci, rodbina, prijatelji, znani i neznani, svi oni koji su baš kao što to radimo i mi, htjeli samo komadić sna, bolji život i laku smrt, kao da ponovo ožive. Vizualiziramo ih kroz bivša druženja, nekadašnje zgode ili pak nezgode, osjetimo ih svim čulima i vratimo iz vječnosti u prolaznost.
 A gledajući plamičke svijeća u rasplamsavanju i ispraćajući u nestajanju, sjetimo se da gledamo život. Sjetimo se da svi mi život u akropoli mijenjamo za onaj u nekropoli. Neki prije, neki kasnije.
Kult pokojnika propisuju sve religije svijeta, ne samo kršćanska, ali i obvezu da za života budemo jedni drugima radost.