Ante Mihić

Hans Küng, veličanstveni teolog, umro je u 93. godini života u svome mjestu Sursseu u Švicarskoj gdje je znao jezditi u svom frajerskom autu »alfa romeo«. Otkada mu je Vatikan zabranio predavati teologiju u Tübingenu živio je u svom mjestu, pisao, putovao svijetom upoznavajući druge religije i utemeljio Svjetski etos, filozofiju koja u različitim svjetskim religijama i kulturama pronalazi sličnosti u ljudima i među ljudima, ljudskost, humanost koja nas kao bića veže u zajednicu.

U ljubavi smo s drugima, u smrti smo sami. Znao je to dobro divni Valter Šarović. Valter glumac, Valter koji sipa mudre riječi, Valter zabavljač. Gdje je Valter tu je karneval. Kada su se klaunovi rasplakali ljudi su im se grohotom smijali, vjerujući kako je to njihova ludorija. Avaj, iza smijeha skriva se najdublja tuga. Valterova samoća najava je smrti.

Nakon dugog lutanja, skoro slijep, oslonjen na štap ušao je u to mjesto. Približio se toj zgradi iz koje je dopiralo pjevanje. Gromko je, kao jedan glas, a više ih je. Učini mu se kako ga od toga pjevanja podilazi jeza. Vrata su bila odškrinuta i čuo je govornika kako govori: »Ne, nemoj misliti. Zlo je misliti. Razmišljanje te izvodi na krivi put. Slušaj, samo slušaj, što ti govorim. Slušaj…« Užasnut je zatvorio vrata, sjeo na kamenu klupu ispred zgrade.

Pričao mi je moj otac, dragi Kić, kako je saljski župnik, dr don Ante Marija Strgačić, rodom iz Velog Iža, svako jutro u reverendi, šetajući vrtom oko župne kuće, molio brevijar držeći ovu svetu knjigu u svojim bijelim rukama. Nikada nisam vidio bjelje ruke od svećeničkih ruku i ruku benediktinki.