Deveta godišnjica smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe obilježena je u petak, 25. siječnja, na blagdan Obraćenja sv. Pavla. To je bila prigoda da se toga, puku omiljenog crkvenog pastira, mjesna Crkva sjeti u molitvama.
Tim povodom, u katedrali sv. Stošije u Zadru misu za blagopokojnog nadbiskupa predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Znamo da Biskupski ceremonijal određuje neka se „svake godine slavi godišnjica posljednjeg pokojnog biskupa“, te potiče vjernike i posebice svećenike da se spominju svojih predstojnika koji su im Riječ Božju naviještali i euharistiju slavili (br 1168). Gdje je teološka i liturgijska utemeljenost ovoj odredbi? Odgovore se može naći u Papinskim dokumentima, posebice u pobudnici sv. Ivana Pavla II. „Pastiri stada“ gdje se opisuje poslanje i služenje biskupa kao „učitelja, posvetitelja i upravitelja, kao i njegovo djelovanje unutar Crkve i prema svijetu („ad intra et ad extra“).
Tri su glagola koja opisuju biskupovu ulogu. Njegovo je, naime, biti budan, bdjeti i nadgledati. Talijani to vele: vigilare, vegliare e sorvegliare. Poput Pastira iz evanđelja i biskup ima biti brižan nadglednik, otac, tješitelj, spretan ribar, poslužitelj i učitelj. Nesalomiv u načelima, ali dobar i plemenit u postupcima, brata i prijatelja. Ove poželjne kvalitete i odlike, koje imaju resiti pastira jednoga stada, ne dobivaju se rađanjem ili ređenjem. Za njih se valja boriti. A povjereno stado te poželjne odlike mora od Boga izmoliti. Zbog toga vjerni puk sa svećenicima i Bogu posvećenim osobama moli za svoga biskupa. Kako u euharistijskom slavlju i Božanskom časoslovu, tako i u osobnim dnevnim preporukama. Biskup, naime, nije privatni vjernik, već javni svjedok vjere, koji je dužan ne samo svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati.
Brojna su područja i načini gdje on vrši tu svoju dužnost, kako u pastoralnim pismima, propovijedima i porukama, tako i u susretima i nastupima javnoga i privatnoga značenja. U službi mjesne i sveopće Crkve on je dužan njegovati zajedništvo s drugim biskupima i posebice s Petrom naših dana. Jer, zajedništvo biskupa nije obično, nego sakramentalno druženje. Utkano je u tajnu apostolske službe, pa mu je dužnost promicati zajedništvo klera i biti otac i brat svojih svećenika i Bogu posvećenih osoba. Stoga bi prezbiterij jedne biskupije imao biti kuća i škola zajedništva.
To zajedništvo Mističnog Tijela Kristova ispunja ga hrabrošću služiti evanđelju nade. Pokojni nadbiskup Ivan, pastir Crkve zadarske, trudio se služiti evanđelju nade. U Augustinovom duhu, te u duhu svoga gesla, „ljubiti Crkvu“, volio je ovu Nadbiskupiju. Nošen misijskim žarom svetoga apostola Pavla, čije obraćenje liturgija večeras spominje, i on je htio „biti svima sve“, kako nas izvješćuju Djela Apostolska. Naime, otkada se digao pred Damašćanskim vratima, Pavao se nije zaustavljao. Ni onda kada su ga kamenovali i polumrtva izbacili izvan zidina. U svoja tri velika misijska putovanja, on je obilazio i učvršćivao braću u vjeri. A gdje nije stigao osobno doći, pisao je nezaboravna pisma koja su danas draga uspomena iz tih prvih dana kršćanstva. I ne samo uspomena, nego i glavna teološka podloga onomu što se i danas na našim učilištima proučava i produbljuje.
I pastir ove mjesne Crkve, moj predšasnik mons. Ivan Prendja, punih 46 godina lomio je kruh nebeski, hranio ljude riječju i svetom euharistijom koja je središte crkvenog i narodnog života oko koje se okuplja novo mesijansko pokoljenje i ispovijeda da je Isus „kruh koji je s neba sišao“ (Iv 6, 50). Jučer smo u Privlaci molili za pokoj duše mons. Ivana Mustaća, dugogodišnjeg suradnika pokojnog nadbiskupa Prenđe. Lijepo je bilo čitati u sažalnicama kako je i on bio „vrijedan pastoralni radnik i zauzeti evangelizator koji se nije štedio na njivi Gospodnjoj“. Posebice je bilo poticajno pročitati kako su ga svećenici i vjernici „doživljavali kao brata u komunikaciji pristupačna, srdačna i u Krista zaljubljena; uvijek zauzet za dobro povjerenih mu duša“. I dok molimo za biskupa Pređu, sjećamo se u molitvama i preporučujemo Božjem milosrđu našega subrata svećenika don Ivana od kojega smo se jučer u Privlaci oprostili.
Večeras se posebice sjećamo i molimo za mons. Prenđu, koji je vodio ovu Nadbiskupiju i Božji narod oko stola Gospodnjeg okupljao; s njim se radovao, pjevao i molio. I dok njega, koji počiva u kripti naše katedrale, ovim godišnjim spomenom preporučujemo u molitve, slušamo kako nas iz groba poziva da s vjerom ponavljamo: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!“
Dođi Gospodine Isuse.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
najnovije
najčitanije
Županija
u povljani
PROJEKT VRIJEDAN 55 MILIJUNA EURA: Na Pagu otvoren camping resort s pet zvjezdica
Zadar
GLAZBENA VEČER
U Zadar stiže impresivna Koncertna večer Glazbene škole Vatroslava Lisinskog Zagreb
Hrvatska
POSTIZBORNE NEDOUMICE
Nova opcija u pregovorima o Vladi: Penava bi s oporbom mogao postati predsjednik Sabora
Nogomet
Nogometaš iz Vrane
Ante Zurak nakon nogometne karijere ‘ušao’ u poljoprivredne vode: ‘Ovo mi je puno manje stresnije…’
Županija
POTPORE
Dodijeljene su potpore Turističke zajednice Zadarske županije, evo tko je dobio sredstva
Crna Kronika
PU ZADARSKA
VOZAČ JE UHIĆEN Na Bilom Brigu mrtav pijan skrivio prometnu nesreću pa pobjegao, uhvaćen je
Zadar
NAVIJAČKA PJESMA
VIDEO Predstavljena ‘Diži se grade’, nova zadarska navijačka pjesma: ‘Nastala je iz ljubavi prema…’
Županija
obavijest hep-a
DONOSIMO POPIS Nekoliko ulica u Zadru i županiji dio petka bez struje
Zadar
legendarni veslač
Održana komemoracija za Romana Bajla, zadarskog sportskog velikana
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV