Pokusali ih…

Zadar bolji u skoku i u zagrađivanju (Homan i Andrić 5 skokova skupa, a Anderson 12!) suparničkih centara, čvrst u dobroj mjeri da Homan i Andrić ne prodiru lako i često u reket i puno ne zabijaju ispod, ali i dovoljno čvrst u prvoj liniji

Podatak da je Cibona u prvoj, drugoj i trećoj četvrtini ubacivala redom 16, 14 pa 16 poena veoma je dojmljiv. On će reći da je Zadar svoju obranu dovoljno rastegnuo, proširio, ali držao i dubinu, sve dakako veoma čvrsto. Iako je Velimir Perasović, trener Cibone, poslije utakmice brundao jer da je njegova momčad prebrzo ušla u bonus s obzirom da je igrala zonu, uopće se niti može niti smije o tomu kako je Zadar došao do prednosti govoriti samo na temelju onog što Perasović gura u prvi plan. On, naime, želi reći da kriterij suđenja nije išao u prilog Ciboni nego Zadru. Pri čemu nije spomenuo, nije želio ili nešto drugo, da je Cibona u prvom poluvremenu imala sedam dosuđenih osobnih pogrješaka, a Zadar je imao 11. Uostalom, Perasović je sigurno i sam pridonio tomu da njegova momčad ima malo dosuđenih prekršaja jer je postavio i održavao zonsku obranu za koju je Zadar u subotu imao dovoljno boljih rješenja nego u prvoj utakmici. A Cibonina zona na neki je način smirila većinu Perasovićevih igrača u tolikoj mjeri da su reagirali ili presporo ili prekasno ili premlako. Toliko o tomu.
Ono što se nedvojbeno mora istaknuti jest da je Zadar u svoju igru utkao dovoljno fizičke snage (pozor, ne isključivo na način da snaga klade valja!) pa su stoga Cibonini fizikalci poput Homana, Princa i djelomično Rozića puno manje došli do izražaja, nesrazmjerno s obzirom na svoj fizički kapacitet. A kad se taj segment u kojem je Cibona nominalno u prednosti prekobaci na drugu stranu, dobit ćemo posljedice točno kakve su se pojavile u subotu. Zadar bolji u skoku i u zagrađivanju (Homan i Andrić 5 skokova skupa, a Anderson 12!) suparničkih centara, čvrst u dobroj mjeri da Homan i Andrić ne prodiru lako i često u reket i puno ne zabijaju ispod, ali i dovoljno čvrst u prvoj liniji (velik su posao u tomu napravili i Stipčević i Car i Rančić i Perić i Johnson, pa i Boisa kad je obrambeno izlazio) gdje je trebalo na određeni način sasjeći inicijativu koja polazi od Princa, Kusa ili Callowaya. Anderson? Zapravo čak i nije loše što je on u pravilu držao loptu, što je on u pravilu pucao prema obruču Zadra, što je on u pravilu igrao tako kao da su mu suigrači samo pijuni. Ova tvrdnja naizgled je zbunjujuća, ali pije vodu jer se skupina od četvorice Ciboninih igrača na parketu, a Anderson je peti, pretvorila u skupinu njegovih talaca. Andersonova neutaživa želja da bude glavni i da sam riješi utakmicu, da doslovce sam dobije Zadar, na kraju je dovela do toga da je igrač neskriveno demonstrirao nezadovoljstvo time što ga je minutu prije kraja trener poslao na klupu. Pri čemu mu je prstom pokazao na semafor na kojem je pisalo da je do tad ubacio 29 poena.
Naravno da je neigranje Nikše Prkačina (Vedrana Vukušića nema od prije) u ovoj utakmici bio stanoviti Cibonin minus, a plus za Zadar. Međutim, nije Zadar na Prkačinovu izostanku zaradio toliki profit da je slobodno mogao utakmicu odigrati šetajući. Dapače, angažman je trebao biti visok i bio je, a Zadar je bio dovoljno oprezan i dovoljno djelotvoran da Homanu i Andriću ne dopusti više od onog što su napravili. Sad se treba vratiti pa dovršiti pričicu o broju primljenih poena. U zadnjoj četvrtini Cibona je ubacila 26, deset više nego u prvoj i u trećoj, a 12 više nego u drugoj. Samo, tih 26 poena (14 Anderson) ne govori puno u prilog teoriji da je preokret bio blizu. Nominalno je bio, ali u stvarnosti je bilo miljama daleko. Između ostaloga i zato što Zadar nije dopustio da padne u vodu sve što je do tad sagradio. I što je koncentracija ostala na zavidnoj visini. Dokaz su dvije povezane trice, prvo Rančićeva za 69:57, potom Stipčevićeva za 72:60. Pa je do kraja bilo u skladu s teorijom čuvenoga vozača Braje Grubića koš mi, koš oni i eto pobjede! koja je Zadru, ako ništa drugo, osigurala još jednu utakmicu u Višnjiku.