Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Tko nas (hoće da) zavadi

Autor: Damir Maričić

30.11.2009. 23:00
Tko nas (hoće da) zavadi

Foto: Vedran SITNICA



Pretvaranje jala u neprijateljstvo ništa dobro neće donijeti Šibeniku. Prelazak od suosjećanja za šibenske probleme prema potcjenjivanju ne bi, također ništa dobro donijelo Zadru. Takvih zastranjivanja u Zadru zna biti, i to je jedini grijeh Zadrana prema Šibenčanima
Bili smo sa Zadranima i Šibenčanima u petak u Šibeniku. Lijepo smo se družili kao susjedi iz dva ponosna i najbliža grada na Jadranu, kada govorimo o većim gradovima. Razvojne agencije dviju županija, ustanove za brigu o zaštićenim dijelovima prirode i predstavnici obiju županija obilježili su s partnerima iz Italije, regije Marche, uspješan završetak projekta jačanja kapaciteta ustanova za brigu o prirodi za što su dobili sredstva EU i UNDP-a.
Sutradan me u jednoj dnevnoj novini zatekao članak na duplerici kako velikozadarske ambicije uništavaju Šibenik. Izrekao ih je Darko Gulin. To me podsjetilo na moga Krešu Gulina, koga sam zamolio da mi za obitelj prijatelja kupi knjigu fotomonografiju Marasović. Prijatelji su iz Skradina i žele je imati. Fotomonografija je napravljena u Šibeniku, uz korištenje značajnog dijela ostavštine Marasović koja je u Zadru, u ovdašnjem muzeju.
 Podsjetio sam se i na niz drugih projekata u korištenju sredstava EU koje su bratski i prijateljski odradile ove dvije županije, od obrtničkih projekata preko projekata županija.
Zadrani i Šibenčani – neprijatelji?!
Zadrani i Šibenčani – neprijatelji?! Zvuči nastrano poput onih navijačkih ispada, no njih možemo pripisati divljanju i emocionalnosti, a nikako razumu. Razumom pokriveno objašnjenje sadašnje groze Šibenčana od Zadra počiva na uvjeravanju u postojanje “velikozadarskih” ambicija i politike. Navodno Zadar želi “podrepiti” Šibenik i njihovu županiju pod svoju. Štoviše, Zadar želi biti makroregija uzevši osobitost i Šibeniku i Lici i sve to podrediti sebi. A objašnjenje dolazi zbog toga što se dio javnih državnih funkcija u Šibeniku ukida i raspoređuje prema Zadru, odnosno Splitu. Kulminacija je najava ukidanja PU šibensko-kninske, no ne znamo koji bi to zadarski politički moćnici diktirali takvu politiku. Odmah se, naravno nađe jedini zadarski politički moćnik Božidar Kalmeta. S ovakvim potezima njega direktno povezati nemamo zašto, no, navodno je jasno koliko je on toga navukao na Zadar. I sve to u vrijeme kada je Kalmeta ionako na tapetu i meniju svih “raščišćavanja”.
“Velikozadarska politika”?!
U seciranju ovakvih ambicija Zadra segnulo se do Šime Prtenjače koji je, navodno tvrdio da Šibensku županiju treba podrediti Zadru. Uporno pratim zbivanja, no toga se ne sjećam. Štoviše, neki su Prtenjači zamjerali a neki odšutili slažući se, prilično benevolentno, odvajanje dobrog dijela teritorija nekadašnje Zadarsko-kninske županije i pripajanje toga dijela, da ne kažemo “kotara” Knin, Šibeniku. Zadrani su koliko se sjećam prihvatili to kao normalno ne spominjući kninsku bolnicu koju su morali prvi oživljavati, odnosno Radio gdje su nam kolege iz Zadra oživljavale Radio Knin i dr.
Oštrih tonova između Zadra i Šibenika bilo je, sjećam se, davno oko Kornata što je na kraju primireno formiranjem NP Kornati i PP Telašćica. Ni Šibenik u Zadru niti Zadar u Šibeniku imaju neke velike prepletene gospodarske pretenzije i aspiracije. Istina, Aluflexpack nastao iz Folijaplasta iz Murvice u odlučnoj je igri s nizom drugih tvrtki u spašavanju TLM-a. Odlagalište Sirovina iz Zadra radi na sanaciji bivše Elektrolize u Šibeniku, jer se bavi tim poslom i diljem Hrvatske (Salonit i sl.). I to bi bilo skoro sve. Mnogo je Zadrana s brevetima koji su ili još polažu u Šibeniku unatoč nadmoćnoj pomorskoj snazi Zadra, a ode poneko i na pregled očiju i po leće tamo, kao što Šibenčani za nešto drugo dođu u Zadar. Ugo grupa u Zadru ispadne nepoželjna, a u Šibeniku je preporodila turizam u Solarisu. Naravno u svom interesu, a Župan je sjedištem ionako u Zagrebu. Pita me dobronamjerna kolegica Jadranka je li u Zadru stvarno tako dobro kako tamo pričaju? Nije, kažem, iako je bolje nego u Šibeniku.
Čemu šibenski bijes na Zadar? Želi li Zadar podrediti sebi Šibensko-kninsku županiju, da sad ne spominjemo i Ličko-senjsku? Koliko se u Zadru zna nitko iz Zadra nikada nije dao ili digao glas za smanjenje broja županija i crtao novi ustroj. A činili su, i čine, to mnogi.
Ne dirajte nam županiju(e)
Jedino što Zadar želi je da mu ne diraju županiju za koju smatra da ima mnoga opravdanja, kao i potvrde uspješnosti. Zadar je netraumatiziran od Šibenika. Štoviše, najvrednija stvar koju je napravio jedan Dalmatinac, koga nazivaju i Zadraninom, napravio je Juraj Dalmatinac u Šibeniku. Mnoštvo je ljudi sa šireg šibenskog područja danas u Zadru doma, a Bribir skrbi jedan Pašmanac, kao što je šibenski studij držalo mnoštvo Zadrana… Zadarski turizam obilato puni kesu NP Kornati vodeći mnogobrojne goste tamo, kao i na NP Krk jer je prelijep i jer ga treba vidjeti, i na tome zajedno zarađivati. Zajedno smo se radovali kada je autocesta u Hrvatskoj prošla najlogičniji mogućim putem dajući ogromnom broju gradova i mjesta u Lici i Dalmaciji jednake razvojne šanse (osim naravno Gračacu, Kninu i Korenici, jer svugdje nije mogla proći).
Zadarski brži razvoj
Šibenik i Zadar imaju veliko i traumatično iskustvo rata. Isto tako imaju neugodno prethodno iskustvo dugogodišnje Zajednice općina Split u koju ni jedni ni drugi ne bi željeli već drže da imaju snagu razvijati vlastite regije. I Zadar i Šibenik su u vjetrovima rata i pretvorbe izgubili ogroman dio ekonomske baze. Najveći dio ljudi u oba grada živio je nekad od industrije. Najvećeg njenog dijela više nema. Zadar se lakše presložio, iako ni izdaleke nije riješio svoje probleme. Šibenik puno teže. Šibenik je imao umnogome “monokulturnu” tradiciju vezanu uz aluminij, razvijanu od 19. stoljeća, djelovanjem nekih tada najmoćnijih svjetskih kompanija. Oni koji istražuju ekonomsku povijest naći će da se sredinom 19. stoljeća, odnosno nešto kasnije za razliku od današnjice, kada svi rudu iz koje dobivamo aluminij nazivamo boksit, podjednako upotrebljavao naziv kljakit. Naime, Le Baux (1821.) je bilo prvo nalazište, ali su i Kljake (1847.) bile među prvima. Monokultura je stvorila jedan model ponašanja. U Zadru koji je osim tradicionalnih destilerija likera šarao i šarao u svojim gospodarskim sadržajima, od onih koji su za Italije nicali na statusu porto franca, a nisu imali veze s kasnijom stvarnošću do industrijalizacije nakon Drugoga svjetskog rata vrlo zakašnjele i značajno stasale tek od kraja 50-ih i poslije, a karakterizira ju vrlo široka paleta proizvodnji, štoviše djelatnosti. U poraću je, barem za sad, Zadar bolje iskoristio dolazak autoceste i preslagivanje na pravcu pomorstva ( Tankerska – Šibenska), turizma, graditeljstva, trgovine, bankarstva, gradogradnje… U industriji se i nisu proslavili ni jedan ni drugi. Danas, kada je turizam umnogome oslonac gospodarstva obiju županija što nije dugoročno dobro, valja primijetiti da Šibenska-kninska županija ima među najboljim pretpostavkama razvitka turizma ne u Hrvatskoj, već u Europi. Na njima je da ih iskoriste.
Suradnja umjesto neprijateljstva
 Zadarske vladajuće strukture uvijek ističu prednost koju su u oporavku i razvitku grada stekle kontinuitetom vlasti, što dominantno odgovora HDZ-u, no kažu i da je složnost oko temeljnih razvojnih projekata za regiju među ovdašnjim subjektima, što ne uključuje samo politiku već i gospodarstvo, intelektualne potencijale, sve druge djelatnosti pa i medije, snažan adut Zadra. Šibenik nasuprot tome ima velikih problema. To su problemi u vlastitoj, a ne u zadarskoj kući. Ne znam da je Zadar baš išta oteo Šibeniku.
 Zadarska županja nema veze s preslagivanjem određenih državnih funkcija i ureda po kriteriju njihovog smanjivanja, jer je i sama u poziciji da u nekim preslagivanjima određeni uredi sele ka Splitu, što ovdje nitko ne podržava.
 Uostalom, mislim da upravo ove dvije regije imaju najviše razloga za suradnju na obostranu korist što očito – forsiranjem zajedničkih projekata, misle i u EU s početka ove priče.
Zadar i Šibenik imaju srodnost kao sjeverna Dalmacija, prostor najveće razvedenosti obale (štoviše u literaturi znane jadranske razvedenosti) s nizom sitnih i mnoštvom nenastanjenih otoka, danas rajem nautičkog turizma u kojem drže 50 posto prometa u zemlji. No, i velikih problema takvih prostora. Imaju i udjel, zadarski je veći, na ravnokotarskoj ploči kao najvećem prostoru obradive površine s mediteranskom klimom: od Nina do Skradina i Knina i s nezadovoljavajućom obrađenosti istog prostora. Imaju povijesne poveznice kolijevke stare hrvatske države. Imaju ratom nastale probleme s ogromnim opustošenim područjem i neto gubitkom stanovništva u koji se život presporo vraća. Pretvaranjem jala u neprijateljstvo ništa dobro neće se dogoditi Šibeniku. Eventualno zastranjivanje Zadra u smislu prelaska od suosjećanja za šibenske probleme prema potcjenjivanju ne bi, također ništa dobro donijelo Zadru. Takvih zastranjivanja u nekoj varijanti zadarskog javnog mnijenja zna biti. I to je jedini grijeh Zadrana prema Šibenčanima. Uostalom, iako to iz šibenske perspektive tako ne izgleda, obje županije imaju i previše problema da bi se bavili izmišljanjem novih.