Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

GROBAROVO POSIPANJE PEPELOM

01.06.2012. 22:00
GROBAROVO POSIPANJE PEPELOM


S četničkim naprednjakom Hrvatska ne bi trebala svako malo ostajati neugodno zatečena kao što je to bio slučaj s njegovim demokratskim prethodnikom Tadićem koji je nedavno Ruđera Boškovića proglasio Srbinom katolikom i koji uoči svake obljetnice Oluju naziva zločinačkom akcijom, a da nikad nije priznao odgovornost Srbije za rat i dugotrajnu krvavu okupaciju tuđeg teritorija


Tomislav Nikolić nije se službeno bio ni ustoličio na čelu Srbije, a već se posuo pepelom. Nakon skandalozne, i kako se ispostavilo snimljene izjave, dane u jeku izborne kampanje njemačkom novinaru o nedosanjanom snu o velikoj Srbiji i “srpskom gradu Vukovaru u koji se Hrvati nemaju što vraćati”, novoizabrani srpski predsjednik naknadno je poručio da su pojedinci iskoristili priliku da pokvare njegov odnos s Hrvatskom, a to je, tvrdi Nikolić – nemoguće! Doista, njegov odnos s Hrvatskom i Hrvatima toliko je loš da ga je nemoguće pokvariti.
Već na samome predsjedničkom startu Nikolić je otkrio da kao političar ne razlikuje priznanja koja treba izreći od onih koja je bolje prešutjeti, kao i to da ne zna kako u politici prolaze samo laži izgovorene u pravom, a ne u pogrešnom trenutku, kakav je bio u slučaju njegovih raskrinkanih velikosrpskih besmislica izrečenih frankfurtskom listu.
Dok su neki u Hrvatskoj s ignorancijom promatrali izbore u Srbiji, pogrešno smatrajući kako se to Hrvatsku uopće ne tiče, drugi su bili uvjereni da je reizbor Borisa Tadića gotova, štoviše odlična stvar. A kad ono, pobjedu je odnio četnički vojvoda, za neke Toma-diploma, s aluzijom na sumnjivo fakultetsko obrazovanje ovog Šumadinca kojeg su mnogi i u Srbiji, nakon prvog izbornog kruga unaprijed otpisali. Sad su se neki hrvatski političari, do jučer bezrazložno impresionirani Tadićem, našli u čudu.
No za Borisom Tadićem hrvatska politika ne bi trebala plakati. Jer za današnju Hrvatsku, koja je članica NATO-a i na korak do ulaska u Europsku uniju, manje je važno ono što je Nikolić govorio devedesetih godina, a puno važnije da sada dobro zna s kime ima posla.
Tako s četničkim naprednjakom Hrvatska ne bi trebala svako malo ostajati neugodno zatečena kao što je to bio slučaj s njegovim demokratskim prethodnikom Tadićem koji je nedavno Ruđera Boškovića proglasio Srbinom katolikom i koji uoči svake obljetnice Oluju naziva zločinačkom akcijom, a da nikad nije priznao odgovornost Srbije za rat i dugotrajnu krvavu okupaciju tuđeg teritorija. Značajnu promjenu u tome smislu ne treba očekivati niti od Tadića premijera.
S Tadićem predsjednikom Hrvatska nije doznala ništa o sudbini više od tisuću nestalih branitelja, a dobri bilateralni odnosi svodili su se uglavnom na ušminkanu diplomatsku kurtoaziju.
Nikolić, kako je sam poručio, neće glumiti da je brat s Hrvatima, ali će se vrlo vjerojatno potruditi – što pokazuje i njegov traljavi pokušaj da se izvuče iz priče oko spornog intervjua, ne narušiti postignutu razinu odnosa dviju država. Kao pragmatičar koji se distancirao od nekadašnjeg idola Šešelja, danas “dvorske lude” haške sudnice, i okrenuo Europi, Nikolić zna, a to je konačno i priznao, da njegov san o velikoj Srbiji nema uporište u realnosti i da je to za njega završena priča, barem na javi. Baš kao što je ovih dana izjavio da je za njega završena priča i crnogorska neovisnost.
Naravno da Nikolićeva pomirljiva retorika nije rezultat kopernikanskog obrata u njegovoj glavi već shvaćanja realnog stanja stvari, ali i nastojanja da u svoja “naprednjačka” uvjerenja uvjeri prvenstveno Bruxelles od kojega u velikoj mjeri ovisi uspješnost njegova predsjedničkog mandata koji duguje osiromašenim i frustriranim glasačima koji žele kruha i rada, i kojima je dosta Tadićevih korupcijskih igara.
Stoga ne čudi što se Toma zvani Grobar umjesto zaoštravanja radije latio posipanja pepelom i još javno pozvao hrvatskog kolegu na svoju inauguraciju.
I dok je razumljivo što će mu Josipović uzvratiti nedolaskom, nije naodmet prisjetiti se da je hrvatskom predsjedniku to isto prije dvije godine učinio njegov navodni prijatelj Tadić.