U umjetnosti je najveće savršenstvo jednostavnost

Uvijek se zapitam postoji li savršenstvo uopće. Pa ni ovaj naš svijet stvoren od Boga nije savršen, tako da ni ljudska ruka ne može stvoriti savršenstvo, već samo subjektivnu ljepotu
Član društva oboljelih od multiple skleroze Zadarske županije Nenad Kolega, nakon šest godina od posljednje izložbe nedavno je ponovno široj javnosti predstavio svoje radove rađene u tehnici mozaik pod nazivom “Susret” na samostalnoj izložbi u Gradskoj knjižnici.
– Inspiracija je svuda oko nas. Čovjek koji ima sve, njemu može biti dosadno, a onaj koji nema ništa, ali ima inspiraciju i kreativan duh, njemu je uvijek zanimljivo. Moram pronaći nešto čime ću okupirati svoje misli, a najveći je užitak u radu jer je rad jedini trajni užitak. Sve drugo prođe, no rad traje otkad se rodiš pa dok ne umreš – tako započinje Nenad Kolega o svom radu i nadahnuću.
Prije šest godina predstavio se javnosti prvi put samostalnom izložbom slika rađenih u tehnici pastela. Pored toga premijerno je izložio tek nekoliko radova u tehnici mozaik rađenih od školjaka, što je ujedno bila i najava druge izložbe.
– U svojim djelima pronalazim beskonačnost. Najveća su mi inspiracija, osim ljepote koja je svagdje oko nas, riječi. S obzirom da ne mogu slobodno šetati i promatrati svijet oko sebe, dosta mi je jedna riječ da u svojoj glavi vizualiziram sliku. Moja izložba je odraz mojih misli i onoga čime se bavim – pojašnjava Kolega.
Susret je glavni motiv izložbe koji se proteže kroz cijeli ciklus i homogenizira sve slike u jednu jedinstvenu cjelinu.
Od pastela do mozaika rađenih od školjaka i “smeća” je zanimljiv prijelaz koji Nenad Kolega objašnjava kao promjenu koja je nužna u životu. Kaže kako se život bez promjena pretvara u dosadu.
– Dok nalaziš zadovoljstvo u jednoj stvari nju i radiš, no kad osjetiš zasićenje nastaviš dalje s nečim drugačijim. Za mene osobno je najveća umjetnost kad netko ni od čega napravi nešto. Moja djela nastaju iz materije koja najčešće završava u smeću. Isprva sam htio da moje slike na neki način privuku poglede gledatelja, da provociraju, pa čak i da šokiraju, ali onda sam shvatio da ljudi ne vole da ih nešto zaprepasti, već da ih isprovocira u tolikoj mjeri da kad pogledaju jednom sliku, požele to i ponoviti. Trenutačno upravo to istražujem i pokušavam što vještije savladati.
U svom dugogodišnjem umjetničkom stvaralaštvu Nenad Kolega je radio skulpture, slike u tehnici pastel i reljefe, no od svega mozaik od školjaka je nešto što ga je najviše fasciniralo. Mozaici se rade od raznih materijala, ali nije poznato da se rade i od školjaka, u čemu je Nenad, barem u Zadru, zasigurno pionir.
U prosjeku za izradu jednog djela Kolega potroši oko dva mjeseca, iako to ovisi o mnogočemu, a ponajviše o motivu koji se obrađuje. Priprema cijele izložbe je trajala godinama. U nju su uloženi mjeseci i mjeseci napornog rada i truda, ovisno o tome koliko je i sam imao inspiracije i mogućnosti da stvara. Sva ljubav i trud koji su uloženi u njegova djela, kaže, nemaju cijenu.
– Meni novac kojim se mjere moja djela ne predstavlja pravu vrijednost ni smisao mog rada. Ono što ja želim je da se cijeni moja umjetnost, moj rad. Treba u životu stvarati. Svaki novi dan je novi život koji čovjek dobije na dar i treba znati prenijeti taj dar u svijet i ostvariti nešto trajno, bezvremeno, a svatko od nas ima taj dar u sebi. Zato smo svi posebni i jedinstveni kao svako djelo. Jer ne postoji identično, pa ni kad se radi o preslici ili kopiji.
Na pitanje kako provodi svoje vrijeme kad ne stvara, Kolega kaže:
– Kad ne stvaram, onda puno vremena provodim u razmišljanju ili u čitanju o onome što bih želio stvoriti, prikazati odnosno dočarati promatraču. Najviše me opuštaju zvukovi, ali ništa posebno, bitno da se nešto čuje, radio ili televizor. Ono u čemu posebno uživam pored slikarstva je i glazba, pa i sam ponekad volim zasvirati gitaru.
Njegovi radovi su uistinu umjetnost koju vrijedi pogledati. O kritičnosti prema svom radu i stvaranju Kolega progovara kroz smijeh.
– Naravno da je sam sebi čovjek najveći i najstroži kritičar. Ponekad kad sumnjam u ideal onoga što stvorim, bio to mozaik ili reljef ili nešto slično, uvijek se zapitam postoji li savršenstvo uopće. Pa ni ovaj naš svijet stvoren od Boga nije savršen, tako da ni ljudska ruka ne može stvoriti savršenstvo, već samo subjektivnu ljepotu. Onaj ideal od kojeg ja polazim kao umjetnik je ljepota žene kao pojam savršenstva. U umjetnosti je, pak, najveće savršenstvo koje se može ostvariti jednostavnost. Iz nje proizlazi ono što je neponovljivo.
Nakon nedavne izložbe Kolega planira ubrzo i sljedeću, no točan datum teško je odrediti. Svaki dan radi i stvara koliko može. Vjeruje da će uspjeti pripremiti i dovršiti ono što je planirao na vrijeme, jer kako i sam kaže, “najlakše je reći dosadno mi je i nemam volje ni za što, to može svatko; treba uzeti ono što ti život pruži i od toga dalje stvarati”.