“ĆAKULA” S MARKOM MARINOM Škola mi je bila – život!

Biti nastavnik nije zanimanje, to je poziv i velika ljubav.  Sada kad odlazim, mom nasljedniku bih poručio kako mora biti  svjestan da mu škola postaje – život, da mora biti sa školom i uz  školu 24 sata dnevno. I onda kad nije u školi, mora biti dostupan i  spreman doći u školu u najkraćem mogućem roku – rekao je Marko  Marin koji nakon punih 14 godina obnašanja ravnateljske dužnosti  u poznatoj, zadarskoj Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje i 41  godine neprekidnog rada u prosvjeti, odlazi u zasluženu mirovinu.
Kad je u pitanju umirovljenje, ovaj profesor povijesti, priznaje kako su mu osjećaji – pomiješani. S jedne strane mu je drago da se  više neće morati ustajati rano ujutro, gledati na sat te da će napokon, imati vremena za neke svoje gušte kao što je pisanje jer je autor nekoliko monografija, a s druge strane, već sada zna i osjeća kako će mu sve to nedostajati, a najviše njegovi kolege profesori s kojima je uvijek imao dobar i korektan odnos te naravno, učenici.

Odlazi ponosan i zadovoljan
– Ali, najvažnije mi je od svega da odlazim ponosan i zadovoljan.  Uvijek sam davao cijelog sebe i trudio se da škola uvijek bude  među najboljima. Mislim da sam zajedno sa svojim kolegama, roditeljima i naravno, našim učenicima u tome i uspio. Nije bilo lako  voditi jednu od najvećih škola u zemlji s preko 1.200 učenika, preko  100 djelatnika i oko 2.400 roditelja. Naši su učenici uvijek osvajali  prva mjesta na mnogim natjecanjima, puno puta je naša škola bila  domaćin natjecanja iz Lidrana, kemije, knjižničarstva. Bili smo domaćini susreta pedagoga na državnoj razini. Ugostili smo australsku veleposlnicu, veleposlanika Francuske, učenike i profesore iz  Slovačke, Austrije, Belgije, Francuske, Litve, Češke… Osim toga pune 22 godine organizirali smo Benjafest koji se održava u prepunom Hrvatskom narodnom kazalištu. Dobili smo Grb Grada Zadra  i županijsku nagradu za odlične rezultate rada – nabraja Marko Marin svjestan i sam činjenice da se zapravo teško prisjetiti svega što  se dogodilo u "njegovoj" školi kroz punih 14 godina. Dodao je kako  je lako doći na vrh, ali vrh je oštar i teško se na njemu održati.

I da se ponovno rodi, sve bi ponovio…
A, nije naravno, sve išlo glatko. Bilo je i teških trenutaka, a jedan  od njih je za Marka Marina bio upravo prvi radni dan na mjestu  ravnatelja. O njemu su pisale sve dnevne novine u Hrvatskoj koje  su ga optužile da je pomogao lopovima u krađi automobila njegove  kolegice.
– To mi je bilo prestrašno! Nakon par ljeta sam saznao da su to  napravili naši učenici. Ima još događaja koje bih najradije zaboravio. Primjerice, kada nam je jedan učenik spletom nesretnih okolnosti teško ozlijedio oko i kad je naš autobus koji je vozio djecu na  ekskurziju imao prometnu nezgodu. Ali, definitivno mi je uvijek  najteži dio posla bilo zapošljavanje novih djelatnika. Noćima zbog  toga ne bih spavao preispitujući svoju odluku jer one koje bih primio uvijek bi se govorilo da je bilo preko veze i da sam morao, a oni  koji bi bili odbijeni, u pravilu bi mi postali "neprijatelji" do kraja  života – kaže na kraju Marko Marin ipak, naglašavajući kako je bilo  puno više lijepoga nego ružnoga i da se opet rodi sve bi – ponovio.
Najveća mu je želja da škola koja mu je bila život, nastavi i dalje  uspješno broditi, odgajati i obrazovati uspješne ljude od kojih su  neki danas poznati i priznati znanstvenici, glumci, sportaši,  književnici, političari…
 

Ključ uspjeha
Prema mišljenju prof. Marina kako bi škola bila uspješna, najvažnija je suradnja  između ravnatelja, profesora i roditelja. Samo na taj način, prema njegovim riječima, može se ostvariti zajednički cilj, a to je – odgoj i obrazovanje učenika.
– Nažalost, u posljednje vrijeme sve je slabija suradnja roditelja i profesora. Profesori se sve manje cijene i sve je više nasilnog ponašanja učenika. Izgubljeno je  povjerenje između profesora i roditelja, mnogi roditelji neopravdano, pravdaju svoju  djecu. Ukratko, u posljednje vrijeme na odgoju se sve manje radi kako u školi, tako i  u obitelji. Uglavnom, za odgoj nisu odgovorni samo profesori, već i roditelji, pa čak i  državne institucije. Također, u velikim školama nije lako organizirati nastavu za vrijeme školskih i državnih natjecanja. Bez dvojbi, naše školstvo pada i tone sve niže.  Profesori i ravnatelji gube autoritet i samostalnost, a uloga ravantelja je svedena na  minimum – zaključio je Marko Marin.
 

O "Školi za život"
Ravnatelj Marin kaže kako prati eksperimentalni projekt "Škola za život" te kako  prema njemu, svaka škola samostalno može napraviti raspored rada. U nekim školama prvo obrazovno razdoblje završava krajem prosinca, nekima krajem siječnja.
– Nisu usklađeni školski praznici. Što je onda s učiteljima koji rade u dvije ili tri  škole? To nema logike. Po mom mišljenju raspored rada bi trebao biti isti, barem u  istoj Županiji. Osim toga i kad su u pitanju udžbenici, nastavnici imaju mogućnost  biranja. Moglo bi se dogoditi da učenici istih razreda iz istog prdmeta, imaju različite  udžbenike. Nema više "nasljeđivanja" knjiga što je dodatni udar na roditelje. Mislim  da smo opet, u cijelu tu priču krenuli prebrzo. Podržavam promjene i modernizaciju  školstva. Međutim, prije nego što je krenuo projekt, trebalo je stvoriti preduvjete kako bi projekt kvalitetno i zaživio – naglasio je Marin.