»Do posljednjeg pozdrava zastavi« kao važan dio hrvatske povijesti

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Predstavljen hrvatski prijevod ratnih memoara Georga von Trappa
Dojmila me njegova skromnost i nesklonost sebeljublju. Memoari su pisani u trećem licu, jer von Trapp nije želio za sebe preuzimati sve zasluge koje je postigao, kazao je urednik knjige Boris Blažina
Vedran SITNICA
O knjizi su govorili Boris Blažina i Filip Hameršak

U povodu Dana grada Zadra i blagdana svetog Krševana u Koncertnoj dvorani braće Bersa u Kneževoj je palači jučer predstavljen hrvatski prijevod ratnih memoara austrougarskog mornaričkog časnika Georga von Trappa »Do posljednjeg pozdrava zastavi«.

Njegovi su memoari na njemačkom jeziku objavljeni davne 1935. godine, a sada ih konačno imamo i u hrvatskom prijevodu.
- Upoznat ćemo Georga von Trappa u drugačijem svjetlu od onog u kojem ga vidimo u holivudskom klasiku »Moje pjesme, moji snovi«. Upoznat ćemo ga kao profesionalca, vojnika i mornaričkog zapovjednika. Za to su ponajprije zaslužni Filip Hameršak, predsjednik Udruge 1914 – 1918 i ravnatelj Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i urednik knjige Boris Blažina, kao i ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest Gordan Ravančić, kazao je na početku Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru i dodao kako je do suradnje na ovom projektu došlo kada se Boris Blažina prije dvije godine obratio Državnom arhivu u Zadru sa molbom da pripomognu s izdavanjem memoara na hrvatskom jeziku.
- Mi smo na prvu reagirali i odlučili iznijeti taj projekt. Osim gore navedenih osoba i institucija, izdavanje ovih memoara potpomoglo je i Ministarstvo kulture i medija te Austrijski kulturni forum Zagreb. Ovaj materijal nije tradicionalni arhivski materijal, kakav mi obično čuvamo. Riječ je o memoarskoj građi, za kojom rado posežu istraživači i povjesničari. Ona ima dozu subjektivnoga u sebi, koja joj daje živost i svježinu, kazao je Gverić i napomenuo kako se u ovoj knjizi govori o događajima koji su se zbili prije više od sto godina, tj. u vrijeme Prvog svjetskog rata i Trappovoj službi u austrougarskoj mornarici.
- Knjiga je pisana poput romana, s mnoštvom dijaloga, opisa situacija i krajeva. Von Trapp uvodno opisuje i Kornate i ljude koje ne susreće samo tamo, već i u Šibeniku, gdje je jedno vrijeme i boravio. Glavnina teksta odnosi se na operacije koje je kao profesionalni zapovjednik vršio u Jadranskom, Jonskom i Sredozemnom moru, zaključio je Gverić, dok je Gordan Ravančić, ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest kratko naveo kako je ova knjiga plod neuobičajene suradnje koja nadilazi znanstvene krugove i institucije.
- Državni arhiv u Zadru, kao glavni izdavač, uspio je okupiti predstavnike više institucija i iznjedriti ideju koja se između Udruge 1914 – 1918 i Hrvatskog instituta za povijest kuhala više od dvije godine, rekao je kratko Ravančić.

Život mornaričkog časnika rođenog u Zadru

Georg von Trapp rodio se u Zadru 4. travnja 1880. godine. Obrazovanje je stekao u Rijeci i dio života proveo u Puli. Bio je najuspješniji austrougarski podmornički zapovjednik i nositelj prestižnih odličja. Svjetsku je slavu stekao zahvaljujući holivudskom glazbenom spektaklu »Moje pjesme, moji snovi«, gdje ga glumi Christopher Plummer.
- O postojanju memoara i njihovoj povezanosti s Hrvatskom saznao sam od kolege Hameršaka, koji je uložio dugogodišnji trud u prikupljanje i proučavanje hrvatskih biografija iz vremena Prvog svjetskog rata. Ovi su memoari i književno djelo, koje ima veliku umjetničku vrijednost i svjedočanstvo života čovjeka koji je rođen, obrazovan, živio i radio na našoj obali, kazao je na početku urednik knjige Boris Blažina i dodao kako su unuka i praunuka Georga von Trappa poduprle objavu ovih memoara.
- Georg von Trapp završio je Mornaričku akademiju u Rijeci. Sudjelovao je u kartografskoj ekspediciji na području Oceanije i Dalekog istoka. Sudjelovao je u suzbijanju Boksačkog ustanka u Kini 1902. godine, gdje je i stekao prvo odlikovanje za hrabrost. Povratkom u domovinu zainteresirao se za tada nova i neiskušana oružja – torpedo i podmornicu. 1911. godine u kapelici Mornaričke akademije u Rijeci vjenčao se s prvom suprugom Agathom Whitehead, s kojom je imao sedmero djece. Obitelj se skrasila u Puli, gdje je prije Prvog svijetskog rata živjela u raskošnoj vili Trapp. Tijekom rata cijela obitelj, osim Georga seli u Austriju, dok je Georg postao zapovjednikom torpeljarke br. 52. Uskoro postaje zapovjednikom male i zastarjele podmornice U 5, ograničene brzine i operativnog dometa, objasnio je Blažina i naveo kako je, usprkos nedostatcima i nerazumijevanju nadređenih, gospodarskim i političkim problemima Georg von Trapp postao najuspješnijim podmorničkim kapetanom austrougarske mornarice.
- Nakon rata nagrađen je najprestižnijim priznanjem Austro – Ugarske monarhije, redom Marije Terezije. U kolovozu 1915. godine blizu Palagruže u izravnom je dvoboju potopio jednu talijansku podmornicu. Kraj rata dočekao je kao zapovjednik podmorničke baze u Boki Kotorskoj. Teško je prihvatio slom Austro – Ugarske monarhije. Sa skupinom austrijskih časnika po zadnji je put spustio mornaričku zastavu, čime je simbolički označio kraj vojne karijere, ali i države i sustava koje je smatrao temeljima vlastitog identiteta. Nakon naglog prekida karijere, gubitka velikog dijela imetka i smrti supruge, pronašao je novi život u glazbi i pronašao novu ljubav te osnovao svjetski poznati obiteljski zbor. Georg je odbio služiti u nacističkoj mornarici, tako da je s obitelji preselio u SAD, gdje je i preminuo 30. svibnja 1947. godine, prepričao je Blažina Trappov životni put i zaključio kako su ovi memoari vješto napisano, čitko i dojmljivo književno djelo, čiji glavni cilj nije zabilježiti puke činjenice, već na zanimljiv i pristupačan način čitatelju prenijeti iskustva o životu u Austrijancima tada prilično egzotičnoj zemlji.
- Dojmila me njegova skromnost i nesklonost sebeljublju. Memoari su pisani u trećem licu, jer von Trapp nije želio za sebe preuzimati sve zasluge koje je postigao. Posebno su me se dojmili njegovi opisi naše obale, ljudi i njihove kulture, koju je von Trapp smatrao drugim domom, kazao je na kraju Blažina.

Memoari kao dio šire hrvatske povijesti

- Zbog činjenice da je von Trapp rođen u Zadru, posebno mi je drago da je Državni arhiv u Zadru glavni izdavač ovih memoara. Zadar njegova vremena bio je glavni grad austrijske Dalmacije, te u tom smislu ovakva izdanja čine dio identiteta Zadra i Dalmacije. Knjiga nije propagandistička, ratoborna niti pacifistička, iako je von Trapp rat smatrao opravdanim sredstvom rješavanja političkih sukoba. Autorovo »ja« u ovoj je knjizi pomalo ostavljeno po strani, kako bi se prostor dao neposrednim događajima i povijesnim zbivanjima, istaknuo je Filip Hameršak, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže i rezimirao zašto prijevod von Trappovih memoara na hrvatski jezik ima toliku težinu.
- Knjigu je bilo bitno prevesti i jer progovara o Prvom svjetskom ratu, koji se iz hrvatske perspektive često označava kao zaboravljeni rat. Situaciju se, stoga treba sagledati u tadašnjim okvirima, jer je prostor Hrvatske bio relevantan za ratna zbivanja. Često se zaboravlja na pomorske bitke, kada su u Jadranu djelovale francuske i talijanske flote. Prijevod ove knjige i von Trappov život ne smijemo stoga gledati kao život stranca koji o nama progovara na krajnje zanimljiv način, već kao dio šire intergativno shvaćene hrvatske povijesti, zaključio je Hameršak.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)