Zasluženo smo ispali, ali klub ne ovisi samo o rezultatu seniorki

Dvadeset utakmica, dvadeset poraza, 52,7 postignutih koševa, primljenih 85,5, dvije utakmice odigrane donekle u egalu (Split u Ligi za ostanak), u ostalima daleko od ravnopravne borbe. Ukratko, sezona koja s ovakvim brojkama nije mogla završiti drugačije nego ispadanjem iz Premijer lige i to nakon 15 godina igranja u najjačem rangu u kontinuitetu. Riječ je o košarkašicama Zadra koje sljedeće sezone čeka Prva liga, odnosno drugi rang natjecanja. Mlade igračice s Višnjika, koje u svojim redovima imaju samo dvije seniorke (Antonela Bodrožić, Petra Pavičić) silan trud nisu uspjele naplatiti ravnopravnijim utakmicama sa suparnicama.
– Netko je morao ispasti, a to smo bili mi. S obzirom na rezultate koje smo postigli svojim radom, ili neradom, kako tko tumači, drugačije nije ni moglo biti. Ukratko, nismo zaslužili ostati u Premijer ligi – kaže Branimir Peričić, predsjednik ŽKK Zadar. Logično je pitanje kako se klubu koji je 2016. igrao finale doigravanja za prvakinje Hrvatske, a 2019. bio u polufinalu dogodila takva kataklizma.

Amerikanke
– Razvoj situacije tijekom priprema prošlo ljeto nije upućivao na ovakav rasplet. Međutim, ostali smo bez nekoliko igračica na koje smo računali, a djevojke s kojima smo razgovarali nisu pokazale zanimanje za dolazak. Sve karte smo stavili na rad na treninzima i utakmicama na čemu nemam nikakve zamjerke, ni trenerima Samiru Žuži i Mariji Maziji, kao ni igračicama.
Ipak, liga je bila tako posložena da se prvi dio sezone praktično brisao pa se u Ligi za ostanak krenulo od nule. Bila je to prilika za dovođenje igračica s kojima bi Zadar možda imao nekih izgleda u borbi za ostanak. Smo dvije ili tri pobjede vjerojatno bi bile dovoljne za izbjegavanje izravnog ispadanja.
– Pokušali jesmo, uspjeli nismo. To bi bio sažetak razgovora o pojačanjima. Novac koji dobijemo iz gradskog proračuna se ne smije trošiti na plaćanje, odnosno stipendiranje igračica, a sponzora koji bi pokrio dolazak najmanje dvije ili možda više igračica, nismo imali. Realno je reći da bi nam jedno pojačanje, bez obzira na kvalitetu, bilo premalo.
Peričić je na polusezoni izjavio »Što bismo dobili da s dvije Amerikanke ostanemo u ligi?« Sad kada je jasno da Zadar nije ostao u ligi…
– I dalje ostajem pri toj tvrdnji. Klub ima svoj smjer, a to je rad s domaćim igračicama, uz poneku koja bi došla iz druge sredine, uz uvjet da njen angažman bude u okvirima naših mogućnosti. Zato nismo ni kontaktirali menadžerske i slične agencije jer nismo klub koji će tražiti instant rješenja, odnosno dovesti nekoga tko bi nas koštao, okvirno govoreći sa svim troškovima šest – sedam tisuća kuna mjesečno i na tome graditi rezultat.

Kratke i duge staze
Možda bi takva pojačanja bila poticaj domaćim djevojkama za bolji učinak jer nisu rijetke situacije da kvaliteta pojedinaca podigne i izvedbu ostalih igračica.
– S time se mogu složiti, ali nije sve tako jednostavno. Kao klub uvijek smo uspjehe gradili na radu na treninzima. Djevojka koja je dobro trenirala preko tjedna mogla je računati da će igrati utakmice. Dolazak nekoga tko bi trenirao jednom ili najviše dvaput tjedno, ali bi zbog kvalitete imao prednost na utakmicama pred nekim tko trenira i dvaput dnevno, nije put na kojem vidimo budućnost. Kratkoročno, kao što je to bio slučaj ove sezone, to donosi rezultatski neuspjeh, ali ako gledamo dugoročno nije sve tako sivo.
Peričić ističe kako klub »nisu samo seniorski rezultati«.
– Ispadanje iz Premijer lige ne znači da je klub prestao postojati. Uostalom, ne mislimo odustati od juniorske, kadetske i lige mlađih kadetkinja. Nastavljamo s radom i slaganjem svih ekipa koje imamo u klubu. Dok sam predsjednik kluba neću dopustiti da Zadar ovisi samo o rezultatu seniorki. One jesu vrh piramide, ali baza su mlađe kategorije. Ispred čak i vrhunskog rezultata u Premijer ligi uvijek bih stavio uspjehe s mlađim uzrastima.

Nema tragedije
Uvjerljivi porazi bili su stvarnost Zadranki pa je pitanje koliko je korisno mladoj igračici na terenu provesti svih 40 minuta ako semafor pokazuje razliku od koje »boli glava«.
– Ponovit ću da nismo zamislili ostati na tako mladoj ekipi. Ali kad se to već dogodilo, treneri su zasukali rukave i počeli raditi najviše što se moglo. Igračice su bile redovne na večernjim treninzima, a kad su mogle dolazile su i ujutro. Sigurno da im nije bilo lako s tolikim porazima, ali ekipa nije psihološki pala zbog nesrazmjera u kvaliteti. Onog trenutka kada je bilo jasno da se nećemo pojačati sve smo snage usmjerili na napredak igračica gledajući da će to biti djevojke na kojima ćemo slagati ekipu za povratak u Premijer ligu.
Peričić zaključuje kako »u sportu nema tragedije nego samo dobrih i loših rezultata«.
– Najveća vrijednost nekog kluba nisu rezultati nego ljudi. Ponosan sam na ekipu koja je izgurala tešku sezonu i na to što djevojke nisu digle ruke od ovog sporta. One imaju karakter i to će se u budućnosti vidjeti i na rezultatu. Zato ne treba nositi crne vere i žaliti za onim što je iza nas nego nastaviti trenirati i tražiti način kako se što prije vratiti u Premijer ligu. Draže mi je s ovakvom ekipom gubiti utakmice, pa ako treba i ispasti iz lige, nego s nekima drugima pobjeđivati, a da među igračicama nema povezanosti zbog koje neka ekipa nije skup individualaca nego skladna cjelina.

Upravni odbor
Klub vodi Upravni odbor na čelu kojega je Peričić. Treba li Zadar osvježenja u upravljačkoj strukturi?
– Upravni odbor čine oni kojima je stalo do ženske košarke u Zadru. Nisu to osobe koje će privući velike novce, ali nitko od njih nije došao u Upravu ni po političkoj liniji. Njihov je najveći doprinos što radom i zalaganjem, a najviše s ljubavi prema klubu daju sve od sebe da bismo mogli djelovati. Neke od tih žena su u klubu 30, pa i više godina i u njih imam povjerenje da svojim ponašanjem neće naštetiti klubu. To je dovoljno da bismo surađivali i dalje. Svi oni koji žele u tom smislu pomoći klubu su uvijek dobrodošli.

Samir Žuža
Ekipu je nakon odlaska Tonija Matešića prošlo ljeto preuzeo Samir Žuža, dugogodišnji pomoćni trener u KK Zadru, koji prethodno nije imao iskustva u ženskoj košarci.
– Puno je činjenica zbog kojih bih mogao reći da je Žuža najveći dobitak ove sezone. U njemu smo dobili sjajnog trenera i pedagoga koji je odlično radio i baš zbog njega mi je još više žao što nismo uspjeli okupiti konkurentniju ekipu. Radio je u teškim uvjetima, ali se svejedno spremao za svaku utakmicu na najvišoj razini, premda je bilo jasno da je samo pitanje s kolikom ćemo razlikom izgubiti. On je, uz Mariju Maziju, najzaslužniji što su djevojke izdržale do kraja i što su do zadnjeg trenutka vjerovale da ako ne mogu ostati u ligi, mogu barem doći do jedne pobjede. Volio bih da Žuža ostane i sljedeće sezone i nadam se da ćemo se oko toga dogovoriti.