Pozvani smo svijetom pronositi svjetlo i nadu

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Svijećnica u zadarskom svetištu sv. Šimuna
Autor: 
U hram moga srca dolazi Gospodin. Tu se on želi sa mnom susresti. Kad ga tu u sebi susretnem, onda sam ga spreman susretati i u hramovima koje Njemu u čast podižemo i u kojima ga liturgijskim djelovanjem činimo živo prisutnim, rekao je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije
Ines GRBIĆ
Svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru

Blagdan Prikazanja Gospodinova proslavljen je u srijedu 2. veljače u crkvi sv. Šime u Zadru svečanim misnim slavljem koje je predvodio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije koji je na početku mise blagoslovio svijeće.
Na taj je blagdan osobito svečano u crkvi sv. Šime.

Blagoslovljene svijeće - podsjetnik

- Slaveći blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, želimo se podsjetiti na trenutak kada su Josip i Marija donijeli Isusa u hram, kako propisuje zakon i kako bi izvršili sve što je propisano. Tada slušamo i riječi starca Šimuna. On blagoslivlja Gospodina jer je dočekao ono što cijeli život željno iščekuje - susret sa Spasiteljem, rekao je mons. Lenkić, podsjetivši kako je Isusovo prikazanje u hramu prorekao u Starom zavjetu prorok Malahija: »I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite« (Mal 3,1).
- Nitko nije slutio da će to proročanstvo biti ispunjeno tako skromno, jednostavno i nenapadno. I to je stil Isusovog skrovitog života, stil poniznosti i skromnosti. Bog dolazi u svoj hram, a prepoznaju ga samo pravedni i bogobojazni ljudi, puni Duha Svetoga. Za susresti Boga treba biti pravo raspoložen, otvoren, spreman prihvatiti i da je Bog drugačiji od onoga kakvog ga ja zamišljam, kakvu sam sliku sebi o njemu stvorio« rekao je mons. Lenkić, dodavši kako su ostali koji su bili toga dana u hramu »očito očekivali drugačijeg Boga, drugačiji njegov dolazak«.
»Sveti Pavao nas je poučio da smo svi mi po krštenju postali Božjim hramom. U hram moga srca dolazi Gospodin. Tu se on želi sa mnom susresti. Kad ga tu u sebi susretnem, onda sam ga spreman susretati i u hramovima koje Njemu u čast podižemo i u kojima ga liturgijskim djelovanjem činimo živo prisutnim, rekao je generalni vikar.
Od Gospodina tražimo blagoslov i da obasja naš život.
- Neka nam blagoslovljene svijeće budu podsjetnik da smo potrebni Gospodinovog svjetla, a po Njegovom blagoslovu pozvani smo i mi biti svjetlo u ovom svijetu. Sudjelujući u bogoslužju Svijećnice, s upaljenom svijećom u ruci, prisjetimo se da smo kao kršćani pozvani svijetom pronositi svjetlo i nadu, pokazujući svima da je Isus Krist istinsko i pravo svjetlo našeg života, svjetlo istinsko koje dođe na svijet da donese svjetlo života, da prosvijetli one koji su u tami i ne vide smisao i cilj svoga života. Isus je svjetlo koje pokazuje put, osvjetljava istinu, razotkriva i raspršuje tmine života. On je svjetlo koje u tami svijetli, pobjeđuje tamu i tama ga ne može obuzeti, poručio je predvoditelj slavlja, i naglasio da samo Isus može prosvijetliti tminu naše noći.

Dan posvećenog života

Na blagdan Prikazanja Gospodinova Crkva slavi i Dan posvećenog života, kako je odredio sveti papa Ivan Pavao II. od 1997. godine.
- Na blagdan Svijećnice Crkva zahvaljuje Bogu za dar posvećenog života, promiče ga i nastoji približiti narodu kao nešto što možda i nije svima shvatljivo, ali je za Crkvu bitno i važno, rekao je mons. Lenkić, potaknuvši da zahvalimo Bogu za poziv kojeg je Bog darovao redovnicima i za njihov odaziv kojeg neprestano daju Bogu.
- Redovničko služenje je znak Crkvi i svijetu da je naš život usmjeren samo Bogu, da njega treba iznad svega ljubiti i radi njega služiti braći i sestrama u potrebama. Molimo Gospodina i njegovu svetu Majku Mariju, molimo svetog Šimuna Bogonosca i proročicu Anu, da i mi prikažemo sebe Bogu, da budemo nositelji prisutnosti Božjeg svijeta te životom i primjerom uključujemo ljude u zajedništvo, otvorenost Bogu, vjernost vlastitom identitetu i poslanju, poručio je mons. Lenkić, potaknuvši puk da moli za duhovna zvanja, jer ih je sada neusporedivo manje u sjemeništima i bogoslovijama u Hrvatskoj u odnosu na godine u prošlosti kada smo imali više desetaka sjemeništaraca i bogoslova u svakoj generaciji.
Vikar Lenkić zahvalio je svim redovnicima i redovnicama, pojedinačno i njihovim zajednicama za nesebičan rad i trud u župnom pastoralu, odgoju djece i mladih, brizi za stare i nemoćne i u svakoj službi za koju se ukazala potreba, a na koju su redovnici spremno odgovorili. Za vrijeme mise, redovnice i redovnici obnovili su svoje redovničke zavjete.

Škrinja sv. Šimuna radila se od 1377. do 1380. godine

Nakon mise svećenici i puk počastili su moći sv. Šimuna čije se neraspadnuto tijelo nalazi u škrinji iznad glavnog oltara u prezbiteriju Šimunovog svetišta. Pozlaćenu škrinju kao svoj zavjet dala je izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta Kotromanić. Bila je kćer bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića i žena hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca koji je pobijedio Mlečane u borbi za Dalmaciju te je Zadar oslobodio od vlasti Venecije.
Škrinja sv. Šimuna radila se od 1377. do 1380. g. Najvrjednije je srednjovjekovno djelo zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj i u svjetskim razmjerima. Ujedno je i spomenik nulte kategorije hrvatske kulture.
Škrinju s minuciozno iskucanim reljefnim povijesnim, biblijskim i crkvenim motivima izradio je majstor Franjo iz Milana. Teška je 355 kilograma, a dimenzije su joj 127 x 192 x 62 cm. Pridržavaju je dva brončana anđela koje je 1648. g. izradio Francesco Cavrioli.
Koliko je majstor Franjo imao i osobnu vjerničku spoznaju o duhovnoj vrijednosti škrinje u kojoj počiva tijelo proroka Šimuna koji je na rukama držao dijete Isusa, potvrđuje i činjenica da je točno u središtu pročelja škrinje, matematički precizno u centru pokrova škrinje iskucao prizor upravo prikazanja Djeteta Isusa Bogu Ocu na rukama, poručujući i takvim umjetničkim prizorom da Isus treba biti u središtu našeg života te da je Krist centar u odnosu na kojega sve ostalo treba odrediti i životno posložiti.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno