Onaj tko je maštovit uz malo talenta i puno rada jednostavno postaje umjetnikom

Vlado Kerošević (Husino, Tuzla, 25. travnja1955.) je hrvatski bosanskohercegovački kazališni glumac i redatelj. Diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu 1978. godine u klasi profesora Minje Dedića. Nakon diplomiranja angažiran je u ansamblu Narodnog kazališta u Tuzli gdje je ostao do 1993. godine. Od 1999. godine radi kao profesor glume i govora na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Trenutačno je i dekan ove visokoškolske ustanove. 2002. godine osniva Teatar kabare Tuzla pri 1990-ih nastalom Hrvatskom teatru Soli, čiji je Kerošević inicijator i osnivač.
Po svom organizacijskom i programskom konceptu ovaj Teatar je kamerni i moderni kazališni mehanizam. Za nekoliko godina egzistiranja uspio je razviti se u repertoarsko kazalište.
Obnašao je istaknute dužnosti u kulturi. Višestruko nagrađivan, i …- Vlado Kerošević
Selektor ste XXXVI Susreta kazališta/pozorišta BiH u Brčkom – Distrikt. Razina predstava je za nepovjerovati.
-U okviru ove selekcije cilj mi je bio na festival dovesti što kvalitetnije BiH predstave i predstave iz regiona da bi i jedni i drugi imali što kvalitetniju konkurenciju, i kvalitetom ostvarili kreativni smisao na Susretima u Brčkom. Zato što je ovo regionalni festival koji ima sigurnu u ovom trenutku organizacijsku i materijalnu infrastrukturu. Ovo je festival koji ima 40. – godišnju tradiciju održavanja u Brčkom, pa prema tome i publiku koja je profilirana, odgajana na ozbiljnim prosudbama o idejnim i estetskim kreacijama teatara iz BiH i regiona.

Svetkovina u Brčkom
Dolazim iz grada kazališta i lutkarstva. Grada Zadra, jednoga od 15 najstarijih gradova na svijetu, s bogatom kulturnom tradicijom. Tragom toga ne mogu ne primijetiti posječenost predstavama. Ni Zadar, Rijeka, Zagreb… nemaju takvu posjećenost kazališnih predstava.
-Ovaj festival svetkovina je u Brčkom. Ljudi žive godinu dana u iščekivanju ovog festivala. Ovdje žive tri naroda i svaki od njih ima svoje narodne svetkovine a Susreti kazališta/pozorišta BiH su svenarodna svetkovina. Kao Dionizijske svetkovine u Staroj Grčkoj. Ovo je ritual koji se utjelovio u biće Brčaka i postao kulturna potreba i navika.
Znam s kojim se problemima susreće BiH, Hrvat sam iz BiH. Organizirati Susrete ove razine vrijedno je divljenja.
-BiH je društvo u nemoći realizacije civilizacijskih potreba i navika. Ta nemoć nije u običnim ljudima – Smrtnicima. Ona stanuje u "moćnicima" koji su sebi pripisali htjenje upravljanja ljudskim sudbinama ali običan čovjek se otima i pravi otpore i iz otpora nastaje moć da se dogodi ono što se u mnogo uređenijim društvima ne može dogoditi pa ni u najbližem okružju, a to su ovi Susreti i zato su vrijedni divljenja. Moj je dojam kako je umjetnost nezaustavljiva, to je ono što drži i progovara dok toliko drugoga šuti, miri se sa stanjem koje jest i svojom šutnjom još više umrtvljuje to stanje.

»Umjetnost što se tiče BiH kao leksem – termin ne stanuje u Ustavu ove zemlje pa se prema tome u ovoj državi nitko niti ne osjeća odgovornim za ovu oblast stvaralaštva

-Umjetnost je prije svega aktivističko stanje svijesti koje pokreće talent. Tako nastaje nezaustavljiva energija koja se mora realizirati. U toj realizaciji umjetnost nema pravo na kompromis. Neminovno dolazi do konflikta koji je elementarna osnova teatarske umjetnosti. Taj konflikt vrlo se često prenosi i na društvo i na život i nastaje konflikt umjetnosti i politike. U ovom ratu, na žalost uvijek pobjeđuje politika i piše povijest. Zbog toga umjetnost mora biti revolucionarna.

Problem u produkcijskom modelu
Profesor ste, posvetili ste se izuzetnoj zadaći, poduci mladih. Koliko je to išlo na štetu Vas kog cijenim i kao izuzetnoga glumca?
-Postao sam profesor u četrdesetpetoj godini svoga života. Prije toga sam se bavio isključivo glumom, tako da sam imao priliku kao glumac značajno se realizirati. Pedagogija je bila prirodan nastavak prethodne realizacije u prenošenju iskustva na darovite mlade ljude u okviru Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli koji je osnovan 1998. godine. Pored ovoga osnovao sam profesionalni alternativni teatar Kabare Tuzla u kom sam imao priliku baviti se režijom i produkcijom, tako da sam na taj način iskompletirao svoju umjetničku ličnost. Koliko mi je pedagogija prividno oduzela, još više mi je doprinijela.
O današnjem kazališnome trenutku. Kako vidite današnje kazalište? Kakvo nam se piše kazalište u bliskoj budućnosti?
-Veliki dio problema kazališta danas je u produkcijskom modelu koji je nužno reformirati i prilagoditi i prilagoditi suvremenim uvjetima organizacije i produkcije. Naša kazališta rade još uvijek po samoupravnom socijalističkom modelu bez prilagodbe na kapitalističke uvjete življenja u suvremenome društvu. Na žalost zatočeni smo u prošlosti iz koje nikako da iskoračimo.

Jesu li glumci po Vama dobili status kakav zavrjeđuju?

-Umjetnost što se tiče BiH kao leksem – termin ne stanuje u Ustavu ove zemlje pa se prema tome u ovoj državi nitko niti ne osjeća odgovornim za ovu oblast stvaralaštva. Umjetnost je sostificirani oblik kulture življenja. Možete misliti kakav je status glumca a i ostalih umjetnika u takvoj situaciji. Nisam siguran da je nešto bolja situacija ni u društvima u okruženju. Kultura je marginizirana a trebala bi biti prozor u svijet.
U Hrvatskoj samo rijetki od glume dobro žive. Kako se od glume živi u BiH?
-Od glume u BiH se preživljava ako se u Hrvatskoj teško živi. Na žalost sve je više nezavisnih produkcija u kojima možete vidjeti na sceni samo glumce bez iluzionističkih detalja. Svi se vade na to da im je estetika stvaranja bila bazirana na Brookovom praznom prostoru. U suštini razlog tomu je najčešće besparica.

Dvije scene u Hrvatskoj
Povezuje nas zajednički Prijatelj, Mravojed – kako ga zovemo. Pjesnik Fabaijan Lovrić, dijete Tuzle, Tuzlanskoga kulturnoga kruga. Tuzlansko pozorište briljira. U čemu je tajna Tuzle da daje takve umjetnike?
-Tuzla je kroz svoju bližu i daljnju povijest bila a i danas je dobrim dijelom radnička, proleterska sredina. U takvim uvjetima ljudi žive uglavnom na egzistencijalnom minimumu, željni svega i svačega. Onaj tko želi on i čezne. Onaj tko čezne on i zamišlja. Onaj tko zamišlja on je maštovit. Onaj tko je maštovit uz malo talenta i puno rada jednostavno postaje umjetnik.
Kako gledate na hrvatsku kazališnu scenu?
-Hrvatsko kazalište po mom mišljenju ima "dvije scene", oficijelnu scenu javnih ustanova iz oblasti kazališne umjetnosti i vrlo značajnu drugu alternativnu profesionalnu scenu kazališne umjetnosti koja svakim danom postaje sve značajnija. Veliki iskorak u kazališnoj umjetnosti RH, načinjen je vračanjem profesionalnoga statusa kazališta u gradove kao što su: Vinkovci, Karlovac, Pula, Šibenik. Pored toga sva mreža privatnih kazališta ima sve veći značaj. Kazališna umjetnost u RH ima perspektivu.
Glumačke veličine odlaze, još je svježe sjećanje na Ivu Gregurevića, čega se rado sjetite vezano za Vas i Ivu?
-Ivo je glumačka legenda prije svega. Sa Ivom sam uvijek bio u izuzetno prisnim odnosima. Sa Ivom se nije moglo drukčije. Kad god sam imao priliku s njim glumački surađivati bilo je to na obostrano zadovoljstvo.  Mogli bi ovako danima. Tako je to kad se ima sugovornik Vaše razine, ali da Vam ne kradem vrijeme, ima li nešto što Vas nisam pitao a rado biste odgovorili na to?
-To je ono što je u našem susretu trebalo reći.

Odigrane predstave
Predstave u produkciji Narodnog kazališta Tuzla:
Posljednja ljubav Hasana Kaimije – sezona 1979/80.; Školarište – sezona 1979/80.; Zmaj I – sezona 1979/80.;Horvat – U logoru – sezona 1979/80.;Vića– Sumnjivo lice – sezona 1979/80.;Alija Alijagić – sezona 1980/81.;Momčilo – Prenočište- sezona 1980/81.;Gospođa Ministarka – sezona 1981/82.; Kraljevo – sezona 1981/82.;Krik – sezona 1981/82.;Mandragola – sezona 1981/82.;Nema kralja da valja – sezona 1983/84.; Šta je sobar vidio – sezona 1983/84.;MikTerenoar – Maturanti – sezona 1983/84.;Suvi – Oganj i ljudi – sezona 1983/84.;Padsekaljnikov – Samoubica – sezona 1984/85.; Kuća oplakana – sezona 1985/86.; Moj tata socijalistički kulak – sezona 1985/86.; Svečana večera u pogrebnom preduzeću – sezona 1985/86.; Odumiranje Međada – sezona 1986/87.; Husein-kapetan Gradaščević – Zmaj od bosne – sezona 1986/87.; Anfisa – sezona 1987/88.; Brutov nož – sezona 1987/88.; Rat i mir u grudi – sezona 1987/88.; Derviš i smrt – sezona 1988/89.; Nečastivi – Nečastveni na filozofskom fakultetu – sezona 1989/90.; Posjeta stare dame – sezona 1989/90.; Milan – Urnebesna tragedija – sezona 1990/91.; Vitez di Ripafratta – Mirandolina – sezona 1990/91.; Kočkajrov – Ženidba – sezona 1991/92.; Mujo – Nevrijeme – sezona 1991/92.; Koske '48 – sezona 1990/91.; Majka – sezona 1992/93.;
Predstave u produkciji Teatra Kabare Tuzla:
Krešo – Muž moje žene -sezona 1998/1999.;Pehlivan – Hoću da se igram -sezona 1998/1999.; Hasan Kaimija – Posljednja ljubav Hasana Kaimije -sezona 1998/1999.; Suljo – Poslanik -sezona 1999/2000.; Beg – Pintorović – Hasanaginica -sezona 2000/2001.; Ahmed Nurudin – Derviš i smrt -sezona 2001/2002.;Novi život) -sezona 2002/2003.; Novinar lokalnog lista – Ja načelnikov´ca -sezona 2002/2003.; Policajac – Urnebesna tragedija – 2002/2003.; Mehmed paša – Veliki vezir -sezona 2004/2005.; Šehaga Sočo – Tvrđava – sezona 2007/2008.; Poštar – Totovi -sezona 2009/2010.; Karađoz – Prokleta avlija -sezona 2011/2012.;
Filmovi i serije:
Trag; Nacionalna klasa; Osma ofanziva; Husinska buna; Svetozar Marković; Veselin Masleša; Operacija Teodor; Koze; Dani AVNOJ-a; Brisani prostor; Priče iz fabrike; Misija majora Atertona; Ženska priča; Rimski dan; Ranjenik; Krivda; Stanica običnih vozova (1990.); Aleksa Šantić; Remake (2003.); Crna hronika; Dobro uštimani mrtvaci (2005.); Nepogodan za sva vremena; Lud, zbunjen, normalan