Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Parobrodima do kopna polako, ali ne uvijek i sigurno

04.03.2012. 23:00
Parobrodima do kopna polako, ali ne uvijek i sigurno


– Bilo je to u dvanaestom mjesecu. Brod nije vozio osam dana jer je bilo nevrijeme. Na putu je kapetan primio poruku da mora pokupiti stotinjak Pažana koji su zbog nevremena ostali na Rabu. Došli smo do Raba, Pažani su se ukrcali i nastavili smo ploviti. Padala je sitna i jako gusta kiša. Zbog loše vidljivosti kapetan nije vidio lanternu pa smo pogriješili pravac i brod se nasukao, prisjeća se Goleš


Stanovnicima kontinentalnog gradova i sela teško je zamisliti s kakvim se teškoćama susreću otočani putujući s otoka na kopno. Kao i za druge otočane i za Pažane je, do izgradnje Paškog mosta 1968. godine, putovanje uvijek značilo prelaženje preko mora, a to je, zbog sporosti i težine brodova, predstavljalo velik rizik. Jezuit i pisac Bartol Kašić (1575.-1650.) je u djelu “Putovanja” opisao svoje putovanje iz 1590. godine. U tekstu Kašić o sebi govori u trećem licu.
Bracerama do Karlobaga
– Dakle Bartol je otišao na sam blagdan Sv. Jeronima Dalmatinca, najvećeg naučitelja. Istog dana je sretno sišao iz male lađice na Mulatu, mali otok Jadranskog mora, te budući da tamo nisu našli niti jedan brod da otplove za Ankonu čekali su punih 15 dana s velikom dosadom. Napokon je došao brod u luku, koji mornari nazivaju fregata Chiozota. Popevši se na nju oko četvrtog sata u noći, dok je puhao sjeverac s brda Dalmacije, plovili su uz povoljan vjetar punim jedrima, ali kada je izlazilo sunce, presta sjeverac te pomalo poče puhati jugo, sudac Jadrana. Poslije nekoliko sati on jače uznemiri morske valove i razbije silnim udarom jedra, jedrenicu i jarbol te ih baci u uzavrelo more. Bartol je tada ležao na lađi napola živ, oslabljen od povraćanja i cijeli dan bez hrane, navodi Bartol Kašić.
U načinu putovanja s otoka na kopno stoljećima se gotovo ništa nije mijenjalo. Umirovljenik Šime Goleš kaže kako se do pedesetih godina 20. stoljeća često koristila brodska veza Split – Zadar – Košljun na Pagu.
– Brod je pristajao u Košljunu, a do Paga su ljudi putovali karom i konjima. Putnici bi pismom javili rodbini i prijateljima kada će doći u Košljun kako bi ih se čekalo. Postojala su i zaprežna kola za poštu koju je vozio Bartul Grašo sa svojim karom. Brod je dolazio u Košljun dva puta tjedno, kaže Šime Goleš.
Pažani su često putovali i do Karlobaga.
– Do Karlobaga se većinom putovalo malima privatnim brodovima od dva vagona koje smo zvali bracere. Solana je imala dva-tri manja motorna broda s kojima su se do Karlobaga prevozili bolesnici koji su morali hitno otići u bolnicu, kaže Šime Goleš.
Od konca 19. stoljeća do pedesetih godina 20. stoljeća postojala je parobrodska veza Paga s Rijekom. Parobrod je polazio iz Paga u pet sati ujutro i stizao je u Rijeku u sedam sati navečer.
– U tom brodu se nije smjelo biti u bijeloj košulji ili svijetloj odjeći jer bi do Rijeke od ugljena i dima postala skroz crna, kaže Goleš.
Parobrod su mnogi Pažani koristili za prijevoz vina i drugih proizvoda do Rijeke. Goleš kaže kako je 1949. godine, putujući parobrodom, skoro nastradao.
 Motorni brod “Tuzla”
– Bilo je to u dvanaestom mjesecu. Brod nije vozio osam dana jer je bilo nevrijeme. Na putu je kapetan primio poruku da mora pokupiti stotinjak Pažana koji su zbog nevremena ostali na Rabu. Došli smo do Raba, Pažani su se ukrcali i nastavili smo ploviti. Padala je sitna i jako gusta kiša. Zbog loše vidljivosti kapetan nije vidio lanternu pa smo pogriješili pravac i brod se nasukao. Nagnuo se i neki putnici su pali u more. Svi smo se iskrcali, ali nitko nije znao gdje smo. Šest sati smo lutali po brdu. Došli smo do Stare Novalje, a neki su dospjeli u Novalju. Moja teta je na nogama imala špagerice koje su se potpuno raspale. Pet sati smo je nosili po kamenjaru. Do Paga je nekako došla vijest da je brod naletio na minu i da smo se svi utopili, a na brodu je bilo tri stotine ljudi. S još četiri putnika sam krenuo pješice prema Pagu. Kada smo došli u Pag, sve Paškinje i svi Pažani su bili na Prosici jer su čekali vijesti s broda, a svatko je pitao za nekog svog, kaže Šime Goleš.
Početkom pedesetih godina 20. stoljeća od Paga do Rijeke plovio je motorni brod “Tuzla” koji je bio udobniji i znatno brži od parobroda. Do Rijeke se dolazilo za četiri sata.
– Brod se uvijek čekalo i to je bio pravi doživljaj, pogotovo mladima. Djevojke i mladići su na rivi čekali brod i družili se, kaže Goleš.
Putovanje s otoka na kopno postalo je brže i sigurnije nakon što je uspostavljena trajektna veza Karlobag-Pag.
– Prvi trajekt se zvao ‘Vanga’. Zimi je ‘Vanga’ u Karlobag vozila ujutro, a navečer se vraćala u Pag. Ljeti se vozilo po potrebi. Kada je došao trajekt bilo je puno lakše putovati, kaže Goleš.
Trajektna veza Karlobag – Pag ukinuta je 1992. godine nakon puštanja u promet trajektne veze Prizna – Žigljen. Trajektom se od Žigljena do Prizne dolazi za desetak minuta. No, izgradnja Paškog mosta 1968. godine bila je najveća i najznačajnija promjena u prometnoj povezanosti Paga s kopnom. Paški most je pušten u promet 17. studenog 1968. godine i tog su dana stanovnici otoka Paga učinili nešto o čemu njihovi preci nisu mogli ni sanjati. Pješice su došli do kopna i s kopna se vratili na otok. Prešli su preko Ljubačkih vrata, hodajući po čvrstom asfaltu. Nakon izgradnje Paškog mosta nesigurno putovanje morem postalo je dio sjećanja najstarijih Pažana.