Ismijavanje tuđe nesreće kao globalna zabava

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
U svakom slučaju, zabrinjavajuće je da se ovakvi filmovi snimaju, da imaju toliku publiku, i što je najgore, da nam to emitiraju na televiziji
Pixabay
Ilustracija

POUČNI FILM ZA SVE GENERACIJE I ZA SVA PODNEBLJA

Hrvatska nam je televizija prošli tjedan prikazala zanimljiv film, a koji se zove »Zarobljeni u Siriji«. Naslov nam govori da to nije romantična američka limunada u kojoj sve završava općom srećom i spokojstvom, da nije glupa komedija (o tome kasnije), a da osim nešto nasilja i nema neke akcije. Film je ustvari strašan, a osobito za one koji su prošli rat i realno gledaju na užas koji on sa sobom nosi. Sadržaj je jednostavan. Na području žestokih ratnih sukoba, jedna je obitelj zatvorena u svome stanu i pokušava ostati živa. Tu su i snajperi, granate, razni »psi rata« koji bi se malo okoristili, i ljudi nastoje ostati živi, ali to je vrlo teško i mučno. Ima tu dosta detalja koji smo i mi prošli, nema struje, nema vode, i svi žive u stalnoj napetosti i strahu što će sutra biti. Najgore je to što svaki čas netko može zalupati po vratima...
Ono što uznemiruje, to je činjenica da ovi ljudi nisu neki vjerski fanatici, nacionalno opterećeni, već normalni ljudi koji bi samo htjeli normalno živjeti, a ne mogu jer se ratom, kao i uvijek, netko želi dobro okoristiti, ali to nam je već dobro poznato... Nažalost. Znamo da postoje vremena kada se u labilnim i pokvarenim osobama budi ono najgore, vremena u kojima ti sudbinu može krojiti netko tko ne bi smio slobodno ni hodati među normalnim ljudima, a kamoli da mu se da nekakva vlast i mogućnost odlučivanja. Ovo je film koji bi trebalo pokazivati po školama, stavljati ga svako malo u udarne termine da ljudi vide što im se može dogoditi kada se dozvoli Sotoni da se razmaše. Ili, kako kaže ona divna pjesma grupe »Manic street preachers« »If you tolerate this, your children will be next«... Strašno, ali istinito.

GLUP I GLUPLJI, A NAJGLUPLJI KOJI TO GLEDA

Poznato je da postoji niža klasa ljudi koji vole niže stvari pa tako i filmove koji ne zahtjevaju neki intelektualni napor. Tako smo prije neki dan, skoro u isto vrijeme imali genijalnu komediju »Smrt Staljina« i američku lakrdiju »Glup i gluplji« i to drugi dio. Ovaj prvi film je dobijao nagrade na filmskim festivalima, a ovaj drugi naravno nije, ali je zato zaradio stotine miljuna dolara, što nam samo govori da je masovni ukus sumnjiv i ne treba mu vjerovati. Film je upravo zaprepašćujuće glup što mu i samo ime govori, ali da može biti toliko glup to ipak nismo znali. Njih dvojica su mentalno oštećene osobe (ustvari su oligofreni) i cijeli se film bazira na njihovom nesnalaženju u raznim situacijama i glupostima koje izgovaraju i rade. Poznato je da priprost svijet voli izvrgavati ruglu takve osobe, a to nam ovaj film sa svojom visokom gledanošću i potvrđuje tj. dokazuje da je narod surov i sadistički nastrojen. Upravo je odvratno gledati scene u kojima se njih dvojica natječu tko će izvaliti veću glupost, a narod se tome smije, jer narod k’o narod baš i ne zaostaje puno za njima dvojicom, samo što njima fali ona doza pokvarenosti koju narod ima. Da i hrvatski narod (hvala Bogu, samo dio naroda) gleda ovakve filmove znamo i po iznimnoj popularnost srpskog serijala »Žikina dinastija«, jer svatko ima svoju zabavu, samo što je porazno da postoji baš toliko zaljubljenika u ovakvu »umjetnost«. U svakom slučaju, zabrinjavajuće je da se ovakvi filmovi snimaju, da imaju toliku publiku, i što je najgore, da nam to emitiraju na televiziji. S druge strane, postoje kritičari koji vole ovakve stvari, a ovo se inače u tim krugovima zove »zahodski humor«, što nam samo govori da je ismijavanje tuđe nesreće globalna zabava.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)