Sloboda čovjeku

Kad čujem kako netko priziva narod gledam gdje je Clint Eastwood, Usamljeni zaštitnik, jer nastat će rusvaj. Kad čujem: mi Saljani, mi Zadrani, mi Hrvati, mi Nijemci, mi Englezi, tražim plašt osame, jer to mi toljagom će se obrušiti na prvo ja. Kada netko govori, to je volja grada, to je želja naroda, negdje je spremna giljotina. Glavna zadaća toga mi je, ukloniti svako ja iz svoje sredine.
Svaka grupa ne odgaja slobodnoga pojedinca, nego ga preodgaja za ‘veće’ zadaće. Početak je osoba, čovjek pojedinac sa svojom suverenom slobodom i čudesnom različitošću. Osoba staje uz druge osobe slobodno, kako bi s drugima postigli neki cilj koji će poticati slobodu, stvarati ozračje stvaralaštva, plemenitost. Kada se ukine sloboda različitosti nastaje teror istosti.
Kada se svaka različitost tali na žrtveniku grupe umnažaju se samice kazamata, rasteže se žica logora, pale se knjige, zabranjuje se umjetnost, ukida se čovjek. Ako se ‘sloboda narodu’ ne temelji na suverenoj slobodi osobe, pojedinca, započelo je ropstvo kojim spretno manipuliraju tumači narodne volje. Koliko osoba, toliko različitih sloboda.
Bez slobode pojedinca, sreća pakuje kofere i sprema se na put. Sloboda je teška, ali jedino je ozračje u kojem je ljudski živjeti.
Ima ih koji sa slobodom ne umiju drugovati te se vrlo rado združuju u masu strahljivaca koji združeni postaju mač slobodnom pojedincu. Zato dišem slobodan slobodu. Upijam sretan slobodno sunce, more, pčele, oblake. Otvaram sretan, novu i novu i novu knjigu.
Smijem se slobodnoj i sretnoj sestri, sretnom bratu. I to u domovini Hrvatskoj.
Popijte sa mnom čašu svježe Wislawe Szymborske, iz pjesme Par riječi o duši, iz zbirke Svijet koji nije od ovoga svijeta, u prijevodu Đurđice Ćilić, u izdanju Frakture:
»Zahtjevna je:
nerado nas vidi u gomili,
odbija ju naša borba za bilo kakvu pobjedu
i kloparanje probitka…
…Na nju možemo računati,
kad ni u što nismo sigurni,
a sve nas zanima.«