A tek trebaju postati igrači(ne)!

Prostranovo i Baturovo grčko postignuće, odnosno njihov doprinos igrama, rezultatima i osvojenoj medalji, ohrabrenje su i za košarku u Zadru
Čestitke Toniju Prostranu i Ivanu Baturu, zadarskom dvojcu koji je znatno pridonio brončanoj medalji na juniorskom EP u Grčkoj. Čestitke i Denisu Plesliću, jednom od dvojice pomoćnika (Ante Nazor je drugi) Vlade Vanjka, izbornika.
Medalja je za ovaj naraštaj hrvatskih juniora lijepo postignuće (još i izravni plasman na SP), ali medalja će još dan – dva blještati oko vrata, potom će u vitrinu… A košarkaški život ide dalje. Dakle, kako su Prostran i Batur igrali u Grčkoj? S aspekta Zadra, budućnosti KK Zadar, to je pitanje veoma važno, a odgovor je još važniji. Prostranovo i Baturovo grčko postignuće, odnosno njihov doprinos igrama, rezultatima i osvojenoj medalji, ohrabrenje su i za košarku u Zadru. Obojica su na svoj način pridonijela medalji i kvaliteta njihovih nastupa na juniorskom EP ukazuje na to da bi u bliskoj budućnosti obojica mogla imati zapažene uloge u prvoj momčadi Zadra. Možda bi se moglo reći da su obojica u Grčkoj potvrdila da i jedan i drugi u dogledno vrijeme mogu doći do zavidne minutaže u prvoj momčadi Zadra.
Toni Prostran i Ivan Batur tek su zakoračili u 18. godinu i nominalno još će biti juniori, ali obojica su već došla na prijelomnicu. Nije, nažalost, jedan daroviti košarkaš nestao na toj prijelomnici i obojici treba biti razvidno da će ih u karijeri tek čekati najteži dani. Ono što znaju, znaju. Što su do sad naučili, naučili su. Koliko ovog trena mogu, mogu. Recimo, Prostran je u završnici utakmice za treće mjesto dokazao da ima hladnu glavu jer je bez problema ubacio četiri prevažna slobodna bacanja. Ili, Batur je u mnogim bitnim trenucima bio igrač u kojeg se momčad mogla pouzdati. U dobi u kojoj jesu, svi juniori povremeno znaju na utakmici odlutati , ali to nije nikakav problem jer oni, zapravo, još podsvjesno odbacuju nekakve sheme ili nacrtane akcije. Bitno je da na parketu imaju pravu ideju, da tu ideju znaju pripremiti i provesti, da to naprave kako treba i da ideja donese neku korist. Je li im pri tom šut dobar ili manje dobar, s aspekta njihova razvoja to neće značiti ništa problematično. Zato Prostranova četiri poena iz slobodnih bacanja protiv Francuza u utakmici za broncu vrijede puno više nego 20 ili čak i 30 u nekoj drugoj utakmici. Najbolje se vidi kakav je tko u utakmicama koje se igraju za nešto, a još bolje se vidi kakav je tko kad se na papir bace brojni podaci iz određenog vremenskog razdoblja. Tad se može argumentirano govoriti i o tomu kakav bi tko mogao postati igrač i u seniorskoj dobi.
Iz tih, ali i iz niza drugih razloga, Baturu i Prostranu treba stisnuti ruku, treba im odati priznanje, ali im treba iste sekunde staviti do znanja da će sve ta juniorska postignuća otići u vjetar ako se ne budu razvijali, ako iz mjeseca u mjesec ne budu sve bolji i bolji. Dakako da to neće ovisiti samo o njima dvojici. Ovisit će o mnogočemu, pa dobrim dijelom i o tomu u kolikoj će mjeri obojica dobivati prigodu na utakmicama.