Kako smo obranili Zadar

Kako smo obranili Zadar bio je naslov predavanja kojeg je sinoć, u Kazalištu lutaka u Zadru, održao ratni zapovjednik 112. brigade i obrane grada Marko Čulina. Čulina se prisjetio sigurno-političke situacije koja je prethodila 4., 5. i 6. listopadu, danima kad se rješavala sudbina grada. U uvodnom dijelu, Čulina je evocirao sjećanja na stvaranje prvih oružanih postrojbi u Zadru i njegovom zaleđu kroz vrlo veliki broj zanimljivih situacija. Među njima je i ona kad se JNA, u liku i djelu sad optuženog ratnog zločinca, a tad još potpukovnika kninskog korpusa Ratka Mladića, otvoreno deklarirala kao strana koja u pregovorima zastupa tzv. Republiku Srpsku Krajinu.
– Snagama 9. kninskog korpusa u prvoj fazi bila je zadaća uz potporu zrakoplovstva, artiljerijsku podršku i angažiranjem snaga vojnopomorskog sektora pravcem aerodrom Zemunik – Križ izbiti na crtu Dračevac – Stipčevića kosa – Vidilica – Bokanjac i stvoriti uvjete za prelazak u drugu fazu napada. U drugoj etapi trebali su deblokirati vojarne u gradu i rasjeći snage obrane i po dijelovima ih uništiti ili prisiliti na predaju te zauzeti grad Zadar s lukom Gaženica. Naša zadaća bila je upornom obranom na liniji Dračevac – Ploče- Vodovod – Bunar klikor – Bokanjac – Diklo, osloncem na utvrđene položaje zaustaviti prodore pješačkih i oklopno mehaniziranih snaga neprijatelja prema gradu i njihovo spajanje sa snagama u vojarnama. Pomoćnim snagama blokadom vojarni u gradu spriječiti njihov izlazak i spajanje s glavnim napadnim snagama. Ovo govorim danas, jer mnogi, pa i neki među nama braniteljima kažu, da su htjeli, Srbi su mogli ući u grad o čemu suprotno govori zapovijed zapovjednika kninskog korpusa, generala Vukovića prije napada na grad. Međutim, hrvatske snage nisu dopustile ulazak i spajanje s vojarnama pa je 6. listopada, potpisom sporazuma o izvlačenju JNA iz grada, Zadar zapravo oslobođen, govorio je Marko Čulina.
Koliki je nesrazmjer u broju branitelja i njihovoj opremljenosti, naspram snaga neprijatelja koji je navaljivao na grad, govori podatak da je u neposrednoj obrani Zadra sudjelovalo oko 1.300 branitelja dok je samo napadni ešalon JNA koji je navaljivao na Zadar brojao oko 5.000 vojnika. S pomoćnim i snagama u vojarni, neprijatelj broji oko 8.000 vojnika. Dakle omjer u ljudstvu bio je 4:1, a u oružju se, kaže Čulina, ne može ni iskazati. Gomili tenkova i topova izmještenih iz Zadra još krajem 1990. na strateške položaje na Debelom brdu, suprotstavila se: bitnica MB 120 mm i vod lakih raketnih lansera 128 mm smještenih u kampu Punta Bajlo. Tu je bio i vod protuoklopnog lakog oružja 9K. 11 na crti Ploče – Bokanjac – Puntamika, vod bestrzajnih topova na Bilom brigu, 2 voda minobacača 82 mm na crti Dračevac – Crvene kuće i VBR Oganj na Vitrenjaku. Protuzračna obrana imala je osam vatrenih položaja od Bibinja do Puntamike.
Na žalost, unatoč medijskim najavama, mala dvorana Kazališta lutaka tek je bila do pola popunjena, a većinu auditorija su činili hrvatski branitelji koji ionako dobro znaju što se događalo tih sudbonosnih dana s početka listopada 1991.