Ivana Todorović: “Tamo gdje šutimo fitilj je za moju priču – incest u obitelji nešto je o čemu se ni u svijetu još ne govori”

Na izdisaju ljeta, u Novigradu na odmoru zatekli smo srpsku redateljicu koja u dokumentarnim i igranim filmovima otvara najintrigantnije, posve marginalne teme ovog društva. Iako možda imamo dojam da danas nema te teme o kojoj ne pričamo, Ivana Todorović sa svojim zadnjim filmom otvara tabu o kojem još uvijek rijetko tko progovara – incest u obitelji.
Među ranijim temama njezinih socijalno-angažiranih filmova su samoubojstvo djeteta i tuga roditelja, transvestiti, beskućnici, romska djeca koja žive u prljavom naselju, oružano nasilje među mladima u New Yorku, radnička prava u tranziciji… Za potrebe filma Todorović je u stanju razgovarati s desecima žrtava nasilja, provesti tjedne na ulici s beskućnikom ili u nehigijenskim uvjetima u romskom naselju. Njezini filmovi, ne samo da su prikazivani i nagrađivani na europskim i svjetskim festivalima, već je dio njih ušao i u obrazovni sustav te se prikazuje djeci u školama u Srbiji.
 

Prvi igrani film

– Za mene filmska priča počinje na onoj točki na kojoj se teško progovara o nekoj temi. Tamo gdje šutimo – tu je fitilj za moju priču: trudim se isčupati iz grla krik koji je zatomljen. Zato je moje snimanje filmova put kroz dramu mojih junaka, koji me i samu protrese. To se, prema odjeku na koji nailaze moji filmovi, očigledno osjeća i na taj način oni i dopiru do gledatelja. Gotovo sve filmske teme kojima sam se bavila imaju dramsku opasnost da nas izbace iz ravnoteže udobne svakodnevice, a u središtu su junaci od kojih sklanjamo glavu. Svaku temu sam obradila probijajući se do istine o intimi tih osoba koja ponekad krije eksploziju emocija, priča nam Ivana Todorović.
Nakon niza dokumentarnih filmova, Ivana je prošle godine snimila igrani film "Kad sam kod kuće", o ženi koju je u djetinjstvu zlostavljao skrbnik. Film je već prikazan u Beogradu, Srijemskim Karlovcima, Rijeci, Bukureštu, New Yorku, Los Angelesu, a pokupio je i nekoliko nagrada.
– Željela sam da film, kao i sama trauma, bude više tjelesan, bez puno riječi i da svima bude jasno što se događa. Priču smo smjestili u momentu kad se Marija mora vratiti u svoj nekadašnji dom iz inozemstva da bismo time naglasili važnost suočavanja sa traumama. U jednom trenutku, da bismo nastavili rasti dalje, moramo se vratiti i suočiti. Suočavanje s traumom i nasilje u obitelji me već dugo intrigiraju jer ta trauma koja se dogodi djetetu u djetinjstvu od strane njoj bliske osobe nešto je što ta djevočica, a kasnije žena mora čitav život nositi. Nažalost, o ovoj traumi djeca rijetko kada govore svojim bližnjima. Kasnije, ove žene, a često i muškarci koji su prošli kroz ovo iskustvo, imaju razne probleme u prihvaćanju sebe, u svom ponašanju, a često to dovede i do samoubojstva, rekla je Ivana koja je puno istraživala o ovoj temi i razgovarala sa žrtvama.
 

Trauma i sramota

– U istraživanju sam otkrila da je svaka četvrta devojčica u Srbiji doživela neku vrstu zlostavljanja. Rijetko kada se žrtve osobno suoče sa zlostavljačem i često imaju problem kako reći svom bratu ili sestri. Također, tijekom istraživanja sam shvatila da je teško napraviti dokumentarni film sa žrtvama zlostavljanja jer nitko ne želi javno pričati o tome pa sam se odlučila za igranu formu filma. Nažalost, kult sramote je vezan za ovu traumu, ne samo u našem društvu, već u čitavom svijetu. Oprah Winfrey koja je zlostavljana u djetinjstvu je rekla da joj je jedino žao u njenoj karijeri što nije više pričala o suočavanju sa zlostavljanjem i kultom sramote koji ju je okruživao, ističe Todorović.
Kako je odlučila snimati igrani film, Todorović je prvo upisala master studije na TV i filmskoj režiiji na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i magistrirala. Ranije je diplomirala Documentary Media Studies na New Schoolu u New Yorku, a kao osnovni studij završila je etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu.
– Na ovom filmu sam imala sreću raditi sa scenaristkinjom Melinom Pota Koljević koja je sjajno razvila scenarij i promijenila prvobitnu priču te obuhvatila sve elemente koji okružuju traumu. Ne samo lik zlostavljača, nego i stariju žensku figuru u porodici, ovdje tetku koja je, iako svijesna šta se događalo, okrenula glavu da bi sačuvala svoj brak. Nažalost, ona predstavlja razne žene koje su upravo ovako reagirale na situaciju svojih kćerki ili nećakinja, ali također predstavlja i samo društvo koje se sa ovom strašnom traumom ne bavi dovoljno, govori Todorović.
Glavnu ulogu igra Milica Stefanović, koja je svojim talentom i neverbalnom komunikacijom odlično iznijela ulogu Marije, a Todorović je imala, kaže, sreću i s ostalim glumcima, a to su Sara Dinić, Dragana Varagić i Radoje Čupić.
 

Katarzična iskustva

– Željela sam da kroz Marijin povratak u njen stari dom prođemo sve nivoe. Od odnosa sa sestrom koja ne zna što se Mariji dogodilo, preko odnosa sa tetkom koja zna, do odnosa sa samim zlostavljačem u trenutku kad je on već teško bolestan. I da tako postavim pitanje: što radimo s bijesom tijekom suočavanja, možemo li oprostiti i nastaviti dalje ili ne možemo?, govori Todorović.
Film će u listopadu još biti prikazan na festivalima u Solunu i San Franciscu.
– Publika koja je do sad gledala film, reagira suzama, bijesom, razumijevanjem da treba više pričati i osjećajem snage za suočavanjem sa njihovim osobnim traumama. Predivno je bilo u Rijeci, gde smo u ART KInu nakon prikazivanja filma, imali debatu o seksulanom nasilju u porodici u okviru festivala STIFF. Dijelile su se životne priče i iskustva i bilo je katarzično za sve nas koji smo bili tamo. Nadam se da će film nakon festivalskog života, biti prikazivan u raznim instituacijama u kojima će se otvarati dijalog na temu suočavanja sa seksualnim nasiljem u porodici, zaključila je Todorović.
 
 

U Novigrad unatoč koroni
Ivana Todorović godinama ljetuje u Novigradu, a ove godine je to gotovo izostalo zbog korone, ali uspjela je uhvatiti zadnje zrake ljetnog sunca i doći s dečkom u Novigrad, barem nakratko.
– Moja najbolja prijateljica od treće godine života, slikarica Mila Gvardiol ima kuću u Novigradu i posljednjih 12 godina, skoro svako ljeto dolazim u Novigrad. Tu je moja kreativna baza i duševni mir. Volim miris kamareža i inspiraciju koju mi more daje. Imam svoj ustaljeni ritam, rano ujutro šetam kraj mora, a onda u omiljenom kafiću u kampu, pijem jutarnju kavu i pišem dok gledam u more. To je san svakog umjetnika, da ima svoj mir i svoju ljepotu u kojoj stvara. Od barba Žarka kupujemo dagnje koje nam sprema Milina mama, teta Ljilja na divnoj terasi sa pogledom na cijelo mjesto. Volim naše obiteljske ručkove, teta Ljilja fantastično kuha i sprema ribu. Tu se uvijek malo udebljam. Volim moje prijatelje koje svako ljeto vidim, sretne i nasmijane. Volim kada se okupimo na plaži i gledamo zalazak sunca koji je meni najljepši na svijetu, baš u Novom. Volim izlete brodom na Zrmanju, volim lutati starim dijelom grada, uskim ulicama i tvrđavom. Mom dečku je ovo drugo ljeto ovdje samnom i već je zaljubljen u Novigrad, rekla je Todorović.
 

Osvojila 20 svjetskih nagrada
Todorović je režiserka kratkih socijalno angažiranih filmova, koje je radila u Beogradu i New Yorku. Filmovi "Kada sam kod kuće", "Ja kada sam bila klinac, bila sam klinka", "A Harlem Mother", "Rapresent" i "Svakodnevica romske dece iz bloka 71" prikazani su na preko 100 internacionalnih filmskih festivala poput 63. Festivala u Berlinu, Berlinale Shorts; IFF Rotterdam, The Traverse City Film Festival (festival Michael Moore-a), Palm Springs Shorts, Sarajevo Film Festivalu; Anthology Film Archive u New Yorku, galeriji The New York Foundations for the Arts u New Yorku, Cultura Contemporiana de Barcelona u Barceloni.
Filmovi su osvojili 20 svjetskih nagrada, poput nagrade za najbolji dokumentarni film na Festivalu Kratki metar u Beogradu, nagrade za najbolji balkanski dokumentarni film na Dokufest festivalu u Prizrenu, Best Cinematic Achivment na ThessShorts Film Festivalu u Solunu, Best Short Documentary Film na South Eastern European Film Festivalu u Los Angelesu, Best Audience Award na Fear no Film, Utah Arts Film Festivalu, Utahi, Best Documentary Film na Montreal Human Rights Film Festivalu u Montrealu…
Ivana se bavi i obrazovanjem mladih, drži radionice dokumentarnog filma i odrzala je TEDxAUK govor u Prištini. Trenutačno Todorović završava kratki dokumentarni film "Azil" koji se bavi brigom čovjeka za konja i razvijam scenarij za novi igrani film.