Kad strast, šparogu - varam s veprinom!

Slika korisnika isikiric
SINERGIJA 1+1=3
Priroda se ponekad zna poigrati sama sa sobom, kao ove godine kad se zima odlučila inatiti potkraj svoga mandata, pa čak malo uzurpirati i rano proljeće. Takva anarhičnost ne ostavlja samo traga na ljudima, posebno onim osjetljivijim ili onim načeta zdravlja, već i na biljkama
Veprina

Naše šparoge, koje smo već početkom ožujka već nestrpljivo prizivali, odgodile su pomalo dolazak, a onda sam se sjetila da bi se te gozbice mogle nastaviti s jednom manje razvikanom, ali ukusom vrlo sličnom biljkom – s Ruscus aculeatusom iliti veprinom. Istina, nešto je gorča od šparoge, ali to zacijelo neće odbiti prave poklonike naše proljetne miljenice da se upoznaju s njezinom po mnogočemu dostojnom zamjenicom. Dok čekam šparoge, već sanjarim o veprini!!!
Strast je božanski dar, pa zato mirne savjesti varajmo šparogu s veprinom, ma koliko da smo joj vjerni kad je s nama. Iako, svak’ svoje zna, no eto prevare ograničavam isključivo na biljčice…
Oni strastveni i oni koji znaju mogu tako produljiti sezonu užitka u jednoj vrsti zdrave prehrane, baš kao što i znalci to mogu u našem turizmu. Trud u branju je posve jednak onome u branju šparoga, pa se pripremite na sitne ogrebotine baš kao i kod branja šparožine. Beru se isto izbojci, mladi i mesnati, volumenom čak i izdašniji od šparoge. Kulinarski se posve identično pripremaju. Inače, riječ je o vrlo žilavoj biljci, otpornoj i na ekstremno niske temperature, vazdazelenoj i rasprostranjenoj do tisuću metara nadmorske visine. Razmnožava se diobom i sjemenkama, na dva načina, zlu ne trebalo. Engleski mesari su nekoć od nje radili metle, pa je tamo stoga i zovu mesarska metla, dok je Talijani zovu bockavac miševa, a svugdje je zaštićena biljka.
Bodljikava veprina je ipak priča za sebe i uz kulinarske vrline ima i drugih možda i važnijih. Njezin podanak je slobodno možemo reći prava mala ljekarna. Izbojak je mlad i ima svojstva kao i podzemni dio, no puno blaža. Mulac, koji puno obećava. Mlada veprina jest zvijezda s jajima na kajganu, no pravi superstar je onaj ispod iz kojeg potiče, ne korijen već promjenjeni dio stabljike, koji ima pupove i može izbaciti mladicu.
Čaj od podanka veprine je upravo lijek bez premca za vene. Na glavni odebljali dio korijena nanizani su mnogi sitni i još sitniji korjenčići – rizomi, koji se granaju na sve strane do nekih 30 cm dubine. Korijen je ljutog i gorkog okusa i specifičnog ugodnog mirisa. Protuupalni je i poboljšava krvotok u donjim ekstremitetima. Jedno je od najboljih prirodnih sredstava za upaljene vene i hemeroide. Veprina sadrži steroidne saponine, ruskozid, nitrate, kalijeve soli, eterično ulje, treslovinu, smolu, šećer i fitosterol. I baš su ti steroidni saponini zaslužni za poboljšanje venske cirkulacije krvi. Kada se uzimaju na usta djeluju tako da stežu površinski dio krvotoka. Ima i diuretička i protuupalna svojstva, pa je upravo zato djelotvorna u liječenju edema (oteklina) donjih udova. Učinkovita je kod bolnih i ukočenih koljena zbog dugih sjedenja pred ekranom ili autu, ali i kod teških i umornih nogu svih koji su poslom vezani za duga stajanja na nogama. Pomaže i kod artritisa, gihta, reumatizma i ateroskleroze. Djelujući na mikrocirkulaciju i širenje krvnih žila djelotvorna je kod eritema (crvenila) kože i rozacee. Uz sve to, veprina je jako korisna za nježniji spol, kada nas pukne predmenstualni sindrom.
Ako ste se pronašli ponešto gdje bi vam čaj od korijena bodljikave veprine mogao pokazati svoje moći, probajte i nećete požaliti. Priprema se tako da se dvije jušne žlice korijena namaču u 2-3 decilitra vode oko dva sata. Potom se nakratko prokuha i ostavi sat vremena da odstoji. Procijedi se te pije prije jela. Dvije do tri šalice dnevno. Zanimljivo je da i plod veprine ima ljekovitih svojstava koja pomažu liječenju bubrežnog kamenca. Međutim, ne preporučam nikako da se u to upustite sami, već samo pod nadzorom stručne osobe, s obzirom da su bobice veprine vrlo otrovne, a i nije dobro podraživati organ koji je možda oštećen. Jednostavno, kao i cijeli čovjek kada je bolestan, treba mir za oporavak, i tada nešto što bi ga u trk moglo natjerati, nije baš simpatično.
Neki dan sam se pomalo spuštala s planine, noseći u prozirnoj vrećici popriličnu hrpicu izbojaka veprine, crvenih ruku od ogrebotina, ali skroz naskroz vedra duha i usput srela dva-tri poprilično frustrirana berača šparoga s malim ili nikakvim ulovom. Da, dečki, svaka čast na vjernosti, pomislila sam, ali kad vas cura ostavi, najzdravije se ipak okrenuti sličnoj božjoj utjesi.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)