Petak, 26. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

5 C°

Hirošima obilježila 64. godišnjicu atomskog napada

Autor: Velimir Brkić

05.08.2009. 22:00
Hirošima obilježila 64. godišnjicu atomskog napada

Foto: AP



Manifestacija podsjećanja na žrtve atomske bombe koja je na Hirošimu bačena prije 64 godine trajala je točno 45 minuta. Točno u 8 i 15 minuta po lokalnom vremenu kada je posada američkog borbenog aviona “Enola Gay” na Hirošimu bacila atomsku bombu koja se zvala “Little Boy”, uz oglašavanje zvona mira kao i svake godine u ovom gradu, započela je minuta šutnje posvećena žrtvama Hirošime
Jučer ujutro po japanskom vremenu u Memorijalnom parku mira pred više od 50 tisuća ljudi Hirošima je obilježila 64. godišnjicu – dan kada je eksplozija prve atomske bomba “Mali dječak” ubila više od 200 tisuća ljudi.
To je već gotovo tužna državna rutina. Japanskom disciplinom i odgovornošću sve je po protokolu u sekundu bilo točno. Na licima ljudi tuga, mnogi ne mogu sakriti suze, u rukama cvijeće. Tužni zvuci zvona. Stotine glazbenika u orkestru, obučeni u bijelo, svira potresnu glazbu koja istovremeno s kricima boli i užasa iz ogromnih zvučnika još više “para” srce. Nešto podalje mirni prosvjed zbog nazočnosti američke vojske u Japanu koja nakon kapitulacije u 2. svjetskom ratu više i nema svoju vojsku. Brojna izaslanstva iz cijelog svijeta. Ovog puta za govornicom je i svećenik američkog pilota Paula Tibbetsa koji je bacio bombu.
Zvona mira
Manifestacija podsjećanja na žrtve atomske bombe koja je na Hirošimu bačena prije 64 godine trajala je točno 45 minuta. Točno u 8 i 15 minuta po lokalnom vremenu kada je posada američkog borbenog aviona “Enola Gay” na Hirošimu bacila atomsku bombu koja se zvala “Little Boy”, uz oglašavanje zvona mira kao i svake godine u ovom gradu, započela je minuta šutnje posvećena žrtvama Hirošime. Na veličanom skupu za mir prepunom emocija japanski premijer, ostali visoko rangirani političari ove zemlje i predstavnik UN-a za razoružavanje, tijekom svog obraćanja i ovog su puta izrazili nadu da se tako nešto više nikada neće ponoviti. Gradonačelnik Hirošime Tadatoshi Akiba rekao je da je za budućnost svijeta zabrana nuklearnog oružja najvažnija obveza.
Svi koji pišu povijest 20. stoljeća, jedan od središnjih datuma te kronike svakako je 6. kolovoza 1945. godine. Taj će se dan zauvijek pamtiti kao točka bez povratka, jedan od najužasnijih dana u povijesti svijeta – jer toga su dana Sjedinjene Američke Države bacile atomsku bombu na japanski grad Hirošimu.
Užas Hirošime
Potkraj Drugog svjetskog rata postalo je normalno i “prihvatljivo” bombardiranjem razarati cijele gradove, no tu je ipak bila riječ o konvencionalnom oružju, mnogo manje ubojitom od famozne A-bombe. Ono što se dogodilo u Hirošimi i, tri dana kasnije, u Nagasakiju, bilo je neviđeno u dotadašnjoj povijesti ratovanja: u samo nekoliko minuta izbrisan je cijeli grad. Otvorena je Pandorina kutija.
Ujutro, tog stravičnog 6. kolovoza 1945. godine, Hirošima je živjela kao i svakoga drugog dana: ljudi su odlazili na posao, u škole, grad se čistio od posljedica ranijih bombardiranja. Prva zračna opasnost oglašena je u sedam sati i devet minuta, kad je jedan bombarder B-29 nadletio grad. Otprilike sat vremena kasnije, Hirošimi se približio drugi bombarder i točno u 8 sati, 15 minuta i 17 sekundi ispustio je prvu atomsku bombu ikad, nazvanu “Little Boy” (Mali dječak), koja je 43 sekunde kasnije eksplodirala u zraku.
Nakon toga uslijedio je sam užas, uništavanje, vatra i smrt. Ni sama posada bombardera nije, priznali su kasnije, očekivala takve posljedice. Nakon atomske gljive, koja se uzdigla, iz aviona se vidjelo kako grad gori, kako ga plamenovi proždiru do temelja. U kaosu koji je nastao bilo je teško izbrojiti sve mrtve; kasnija su istraživanja pokazala da je do studenog 1945., zbog posljedica bacanja A-bombe, život izgubilo 140.000 ljudi, uz još desetke tisuća onih koji su bombardiranje preživjeli, ali su umrli od posljedica zračenja, ili pak djece rođene mentalno retardirane ili s nekim tjelesnim deformacijama.
Bomba odnijela 74 tisuće života
Iako su posljedice bombardiranja bile vidljive odmah, pa su i saveznici mogli vidjeti kakvo strahotno oružje imaju u rukama, samo tri dana kasnije bačena je još jedna bomba, ovoga puta na Nagasaki. Plutonijska bomba “Fat man” (Debeli čovjek) odnijela je oko 74.000 života. Iako je japanski car uvidio da je rat izgubljen i htio ga je okončati što prije, japansko ratno vodstvo je još uvijek mislilo da imaju šanse za pobjedu te nije prihvaćalo ni pomisao na kapitulaciju.
U strašnim razaranjima, stravičnim ubojstvima na obje strane u Drugom svjetskom ratu ovaj američki trud se isplatio: Japan je 15. kolovoza objavio kapitulaciju. Danas, poslije 64 godine, Hirošima i Nagasaki tek su formalno podsjetnici, spomenici jednom užasu, čija bi poruka trebala biti jasna: ne ponovilo se.
Upravo zato onih 1500 bijelih golubova, jučer puštenih u Hirošimi na obljetnicu razaranja, djeluju više kao molba, preklinjanje da se bomba na kojoj ovaj svijet već desetljećima sjedi nikad više ne aktivira. Dapače, da se demontira i baci u zaborav, kako nikome više ne bi palo na pamet da na tako krvav način osvaja vlast, ili, što je još apsurdnije, stvara mir.


Ivan Knez s japanskim premijerom


Gradonačelnik Biograda Ivan Knez tijekom jučerašnje tužne ceremonije u Memorijalnom parku mira predvodio je visoko izaslanstvo svjetske asocijacije Gradonačelnici za mir (Mayors for Peace), koja okuplja 2926 gradova iz 134 zemlje, te je položio žuto-bijeli vijenac na centralni spomenik žrtvama atomske bombe. Uz velike počasti Knez je među 50 tisuća ljudi počasno sjedio u prvim redovima. Knezova nazočnost nakon centralne proslave nastavila se i dalje. Naime, zajedno s gradonačelnikom Hirošime, Akibom nakratko se zadržao i u razgovoru s japanskim premijerom Tarom Asom u ostavci. Krajem mjeseca kolovoza u Japanu se održavaju prijevremeni parlamentarni izbori.
Knez je potom s Biograđanima i novinarskom ekipom pomno razgledao potresnu izložbu u Memorijalnom centru. Nakon ručka, Biograđani su, unatoč 34 Celzijevih stupnjeva u hladu, neizdržive sparine i 98 posto vlažnosti zraka, razgledali otok Miyajima, manje od 10 minuta trajektom udaljen od Hirošime. Njegova glavna atrakcija je šintoističko svetište Itsukushima, jedna je od najpopularnijih destinacija kulturnog turizma u Japanu. Miyajima je povrh toga službeno proglašena jednim od “tri najslikovitija mjesta” u Japanu, a uvrštena je i na listu svjetske baštine UNESCO-a. Na otoku šintoističkih hramova, brojnih jelena koji šeću među turistima te autentičnih suvenirnica i ugostiteljskih objekata zadržali smo se gotovo tri sata. Sinoć navečer po japanskom vremenu (sedam sati više s obzirom na Hrvatsku), Knez je predvodio Biograđane na spektakularnom festivalu cvijeća u Hirošimi na spomen žrtava atomske bombe.




 


Memorijalni centar


Japanci tu strahotu prve atomske bombe prikazuju u velikom Memorijalnom centru. Muzej atomske bombe mjesto je održavanja mnogih antiratnih i antinuklearnih manifestacija i nezaobilazna destinacija svih turista koji posjete taj grad. Ostavili smo poruku mira, a sve koji se zauzimaju za nuklearno oružje pozivamo da dođu u Hirošimu i vide posljedice neobjašnjiva poteza uništenja cijelog jednog grada. Svaki eksponat u Muzeju ima priču iza sebe. Muzej posjetiteljima nudi priču prije i poslije 8 sati i 15 minuta tog kobnog jutra u kolovozu prije šezdeset i četiri godine. Prije je to bio grad s dovoljno velikom urbanom zonom da u njoj, po zamisli poremećenih umova, bude moguće proučiti djelovanje razornog oružja. Bolesni umovi tražili su grad koji do tada nije bombardiran kako bi se efekt novog oružja mogao bolje uočiti u razlici između situacije prije i poslije bombe. Poslije tog jutra u 8.15 sati nikad više ništa neće biti isto. Sekundu poslije detonacije atomske bombe temperatura je narasla na 7.000 stupnjeva Celzijevih i spalila sve u krugu od četiri kilometra! Zračni udar porušio je veći dio Hirošime. Prve trenutke nakon eksplozije slikao je japanski fotograf tako da današnji turisti u Muzeju atomske bombe mogu doživjeti svu strahotu potresnih prizora ljudi s kojih visi koža, ispečenih tijela koja leže na ulicama, a svuda uokolo pustoš… Na njih je pala crna radioaktivna kiša koju su očajni pili i time im je sudbina zapečaćena. Zbog radijacije djeca su se sljedećih godina rađala s malformacijama, umiralo se od karcinoma i leukemije.
Zgrada najbliža eksploziji obilježena je kao Kupola atomske bombe, dio Spomen-parka Hirošime za mir. U sklopu posjeta Memorijalnom centru turisti imaju priliku pogledati potresan dokumentarni film o Hirošimi i stradanjima prije i poslije. Od tada su prošle 64 godine, ali kao da smo se svi zapitali, pod dojmom strašnih prizora, ima li još radijacije, što bi nam se moglo dogoditi?
Danas u Hirošimi ljudi žive, rade, grad obilaze turisti, održavaju se brojni skupovi. Kažu da više nema opasnosti od povećane radijacije. Naravno, evidentni su zdravstveni problemi nekih koji su preživjeli eksploziju, kao i onih koji su tamo boravili odmah nakon katastrofe i tada primili jake doze radijacije. Danas je to razvijen, čist i lijep grad s preko milijun stanovnika kojem, izuzme li se Memorijalni centar, nema nikakvih vidljivih tragova kataklizme.


 


Djevojčica Sadako


Jedna od priča koja je iz Hirošime obišla svijet je ona o djevojčici Sadako. Imala je samo dvije godine kad je eksplodirala atomska bomba. Sve do jedanaeste godine činilo se da ju je strahota zaobišla. Bila je sportašica, atletičarka, a u jedanaestoj joj je otkrivena leukemija, bolest atomske bombe i radijacije. Sadako je, po staroj japanskoj tradiciji, počela izrađivati ždralove. Tisućiti ždral trebao je ostvariti njezinu jedinu želju – da pobijedi bolest. Međutim, izradila ih je 644. Na žalost, tih 644 origami ždralova joj ipak nije ispunilo želju – umrla je u dvanaestoj godini. Priča o Sadako i danas dovodi velike grupe školaraca i odraslih do njenog spomenika. Donose po tisuću ždralova i ostavljaju ih sa željom za svjetskim mirom. Ove godine pridružio se i Biograd.
U Japanu je ždral simbol sreće i dugoga života. Onome tko napravi tisuću ždralova i objesi ih u hramu, ispunit će se želja. Ždralovi su postali međunarodni simbol želje za mirom i svijeta bez nuklearnog oružja nakon smrti japanske djevojčice Sadako Sasaki. U njenu čast podignut je Dječji spomenik mira u središtu Parka mira u Hirošimi na kojem je zapisano: THIS IS OUR CRY AND OUR PRAYER IN BUILDING PEACE IN THIS WORLD.