SAD bezuspješno odvraćao Mesića od Kube i Irana

Javna je tajna  da se bivši predsjednik Stjepan Mesić u mnogim pitanjima razilazio sa stajalištima američke vlade, no diplomatske bilješke objavljene na WikiLeaksu pokazuju i  koliko se američka strana,  uglavnom potpuno neuspješno, trudila preobratiti  Mesića. Najbolji primjeri za  to su njegova putovanja na  Kubu kojima se američka  vlada snažno protivila, te  susreti s dužnosnicima Irana. Zbog Mesićevog puta u  Havanu znojio se, međutim,  i hrvatski veleposlanik u  Španjolskoj Neven Pelicarić.  On je, kao akreditirani veleposlanik i na Kubi, krajem  rujna 2009. bio član izaslanstva koje je posjetilo Havanu, a desetak dana kasnije  svim se silama trudio opravdati otpravniku poslova u  američkom veleposlanstvu u  Madridu.
Diplomat koji je 7. listopada 2009. sastavio bilješku  tvrdi da je Pelicarić bio “na  velikim mukama” kako bi  umanjio važnost Mesićeva  posjeta Kubi i da je tijekom  ručka nastojao uvjeriti američku stranu da on osobno  smatra da posjet nije imao  nikakvu važnost, pa čak i da  je Hrvatima na neki način  bilo neugodno zbog tretmana koji su dobili. Otpravnik  poslova snažno je pritisnuo  Pelicarića na pitanju ljudskih prava na Kubi, ali je  ovaj, na pitanje jesu li se  susreli s i predstavnicima civilnog sektora ili raspravljali  o ljudskim pravima, odvratio  da ne bi bilo primjereno vidjeti se s disidentima tijekom  službenog posjeta. Pelicarić  je, otkrio je diplomat, Kubu  opisao kao siromašnu, “patetičnu” zemlju, ali je ipak  bio impresioniran njezinom  naprednom zdravstvenom  skrbi.
Puno muke hrvatskim  dužnosnicima u razgovoru s  Amerikancima zadao je i  Mesićev posjet Kubi tri godine ranije. Uoči njegovog  odlaska u Havanu na summit Nesvrstanih, redali su se  sastanci dužnosnika američkog veleposlanstva s jedne  te MVPEI-ja i Ureda predsjednika s druge strane.   Amerikanci su pokušali sve  kako bi Mesića odvratili od  putovanja, a posebno ih je  zaprepastilo što je Mesić u  dnevnom tisku izjavio da se  američka vlada ne protivi  tom posjetu jer su prethodno  u više navrata predsjednikovim savjetnicima poručivali  upravo suprotno. Kad su shvatili da ga neće pokolebati,  pokušali su ga barem uvjeriti  da bi trebao dati potporu demokratskim promjenama na  Kubi. No, Mesić ih je opet  odbio, poručivši da će se u  svom govoru osvrnuti  općenito na demokraciju, ali  da neće izdvajati Kubu. Iako  je bivši predsjednik izdvojio  više faktora koji su ga motivirali da ide na summit  (ekonomska suradnja, lobiranje za Hrvatsku kao nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a), ambasada zaključuje da među razlozima  “jasno prevladava” nostalgija  za slavnim danima Jugoslavije u Pokretu nevrstanih.
Jednaku količinu frustracija Mesić je Amerikancima  izazivao i zbog svojih odnosa  s Iranom, primjerice, kad je u  rujnu 2007. godine prihvatio  susresti se s iranskim predsjednikom Ahmadinedžadom za vrijeme zasjedanja Opće skupštine UN-a  u New Yorku. Ambasada je u  više navrata pokušala odvratiti Mesića od njegove namjere. Sasvim bezuspješno.