Jedni će govoriti o par stotina, drugi o stotinama tisuća

PET MINUTA KOJE ŽIVOT ZNAČE
Na televiziji je ovih dana sve puno vijesti o početku nove školske godine. Što će biti, kako će biti, kako će izgledati učionice i sve u tom stilu. Ipak, ono što sam čuo na vijestima me duboko dojmilo. Nastava će biti skraćena i to svaki školski sat za punih pet minuta (!?). Nevjerojatna promjena! Tih pet minuta puno znače i sigurno će ostaviti traga na zdravlju malih učenika i što je još važnije, njihovih roditelja, baka i djedova koji su ustvari najugroženiji. Mi obični smrtnici nemamo pojma koliko je tih pet minuta važno. Tih pet minuta nastupaju nakon prvih 40 minuta, onda kada su učenici najumorniji, najneotporniji i najranjiviji i kada ih virus (koji u prvih 40 minuta samo čuči negdje u kutu učionice) samo zaskoči iz prikrajka i zarazi ih. Ovako, taman kada se sprema za napad u tih zadnjih pet minuta, zazvoni zvono za kraj sata i virus ostane kratkih rukava i mora bijesan čekati sljedeći sat gdje se ponovno sprema prvih 40 minuta i opet, kada se najmanje nada i kada je spreman za akciju, zazvoni zvono i učenici ostaju zdravi, a zločesti virus ostane nasamaren i kratkih rukava.
Netko će sada reći kako opet idem u krajnost i kako ovakva satira nije primjerena situaciji, ali, budimo realni. Postoji li u ovome gradu netko tko se više od mene drži pravila? Pa ja sam nosio masku po dućanima kada to ni japanski turisti nisu radili. Ne rukujem se zadnjih dvadesetak godina, a o ljubljenju i ostalim intimnim stvarima bolje da sada ne pričam kako mi se cijeli grad ne bi smijao. Pa nekakvog reda mora biti. Ruke se peru, to su nas još u vrtiću učili, izbjegavaju se (pre)bliski kontakti, i kulturan čovjek samim svojim ponašanjem stvara zaštitni zid. Najbolji su mi ipak ovi koji rade u pojedinim trgovinama hrane pa navuku rukavice i cijeli ih dan ne skidaju, namještaju frizuru, zapale cigaru, mijenjaju novac, a onda uzimaju kruh u ruke, jer, na rukama su im rukavice. Bože sačuvaj!

PROSVJEDI – KAKO ĆE TO IZGLEDATI NA VIJESTIMA?
Pitaju me prije neki dan, da idem li u Zagreb na prosvjede? Vidjeli su kažu na TV-u da će biti prosvjedi. Prosvjedi? Konačno su znači počeli prosvjedi – zaključih, ne bez zadovoljstva. Ustvari, jako me zanimalo protiv čega će se to prosvjedovati u našem glavnom gradu. Izbor je vrlo širok i šarolik. Nepotizam, marčapija, nasilje, kako u školama, tako i općenito, eskalacija cajkaške muzike i sveg zla koje uz to ide, pa onda terorizam u prometu, razne veze i protekcije, uzimanje provizija, uništavanje kulturnih i javnih dobara, nekritična sječa stabala u gradu Zadru (dobro, za to bi trebali prosvjedovati mi ovdje, a ne u Zagrebu), nebriga o potrebitima… Svega tu ima zbog čega bi se moglo i trebalo prosvjedovati. Ali ništa od svega nabrojanoga nije bilo navedeno kao razlog. Pogledam malo po sredstvima informiranja i tamo nađem da će se prosvjedovati protiv »korone«, tj. ne baš protiv korone, nego protiv nekih stvari vezanih uz nju. Radi se o inicijativi »Prava i slobode«, a prosvjed će se održati na trgu Repub… Pardon, na trgu Bana Jelačića. Bio sam već jednom tamo na prosvjedima (iskreno, prvi i posljednji put u životu), ali se ne mogu sjetiti zbog čega smo prosvjedovali. Znam da je bilo nešto u vezi zdravstva i sjećam se da je poslije bila dobra žderačina i da se ništa nije promijenilo poslije toga prosvjeda na kojem je bilo dosta ljudi, a poslije sam napisao divan članak za »Zadarski«, što je ipak bilo najvažnije.
Iskreno, već se dulje vrijeme bojim da ne upadnem u konformizam, ustvari, užasavam se toga, ali što ću kada više nisam za ići na barikade (iskreno, nikada nisam ni bio za takve stvari) pa ne bi sada ovo dalje komentirao, ali već sada predmnijevam kako će to izgledati na tv-vijestima.
Jedni će govoriti da je bilo par stotina prosvjednika, dok će drugi mediji govoriti o stotinama tisuća. U svakom slučaju, biti će zanimljivo.