Prostorno planiranje – ključ za urbanizam budućnosti

Ekološki stručnjaci i različiti «zeleni» aktivisti često ističu svoje nezadovoljstvo stanjem kakvo vlada u Hrvatskoj. Oni ne poriču visoke ocjene koje smo dobili od mnogih svjetskih tijela kao što je Yaleovo istraživanje ali kažu da takvim rezulatima doprinose više nerazvijena i uništena industrija te zastarjela, skoro pa tradicionalna poljoprivredna proizvodnja, a ne djelatna poitika zaštite okoliša. Pritom se odmah postavlja pitanje, kako ćemo se razvojem svojih gospodarskih reusra koji je neuptian nositi s tim zahtjevnim problemima.
U poplavi različitih datuma svjetskoga značaja ovaj tjedan nas, između ostalog očekuje i Svjetski dan urbanizma koji se, još od 1949. 8. studenoga, obilježava u mnogim zemljama svijeta. Pokrenuo ga je 1949. argentiski profesor Carlos Maria della Paollera sa Sveučilišta u Buenos Airesu. Cilj mu je bio skrenuti pozornost javnosti na potrebu profesionlanog promišljanja planiranja gradske izgradnje, kako u lokalnim, tako i u svjetskim okvirima i na taj način poticanje harmoničnog uređenja najužeg čovjekovoga okoliša. S vremenom je provedbu della Paollerinih ideja preuzela organizacija International Society of City and Regional Planners i ove godine će ga se obilježiti u 30 zemalja svijeta na četiri kontinenta. Cilj je ove godine ukazati na dobrobit koju čovječanstvo na svim razinama, od lokalne preko regionalne do državne i globalne može imati od kvlaitetnog i profesionalnog planiranja razvoja gradskih sredina te podići svijest o nužnosti što tješnje suradnje između urbanista kao stručnjaka s jedne i tijela lokalnih i državnih vlasti s druge strane, kao nužnoga preduvjeta za uspostavu čovjeku ugodnog i zdravog okoliša za život i djelovanje.
Urbanizam i lokalne uprave
Posebno se ove godine želi ukazati upravo na potrebu da se gradogradnja valja promatrati kao djelatnost koja nije samo u domeni arhitekata i drugih urbanističkih profesionalaca, nego da je za pravilno provođenje harmoničnog razvoja gradskih središta potrebna i pojačana svijest kod kreatora lokalnih politika i uprava. Poseban naglasak zaštite i planiranja očuvanja prirodnoga okoliša koji također mora sačuvati svoju svrhu i u gradovima, također sve više dolazi do izražaja o čemu se posebnim proglasom jučer oglasio i britanski Royal Town Planning Institute kao nositelj ovih aktivnosti na području Ujedninjenog Kraljevstva. Tamo se ističu važnosti prenošenja informacije o potrebama gradova i gradskog stanovništva koje se moraju zadovoljavati u suživotu s prirodnim okolišem kojeg su i gradovi nedjeljivi dio, te čvrsta ugradba takvoga stava u urbanističku politiku kao zalog budućim generacijama.
“Krhkost prirode i našega okoliša pojava je koja obvezuje na zajedničko djelovanje u budućnosti u kojem će se naći regionalni razvoj i lokalne zajednice”, naglašava se u proglasu.
Obilježavanja Svjetskoga dana urbanizma u Hrvatskoj je dosad proticalo prilično sporadično, što ne znači da ga nije bilo ali upravo naglasci iz ovogodišnjih smjernica za obilježavanje ono su što je u Hrvatskoj rijetkost. Naravno, nemamo razloga sumnjati da je situacija u mnogim drugim zemljama puno bolja, jer da jest, ne bi se takvi naglasci za obilježavanje ovoga datuma niti stavljali.
Hrvatska na 20. mjestu
No nije situacija kod nas baš ni tako crna, moglo bi se reći – naprotiv. Naime, istraživanje uglednog američkog sveučilišta Yale, obavljeno ove godine na doista reprezentativnom uzorku od 149 zemalja svijeta, svrstalo je našu zemlju na relativno visoko dvadeseto mjesto na svijetu po stanju očuvanja okoliša. Na prvih pet mjesta nalaze se redom Švicarska, Švedska, Norveška, Finska i Kostarika. Osnovni kriteriji pri ocjenjivanju bili su količina emisije ugljičnoga dioksida, i sumpora, čistoća voda i vodenih tokova te zakonodavna praksa u očuvanju prirode i njezinih resursa. Hrvatska također veoma dobro stoji kad je riječ o bioraznolikosti po kojoj isto tako spada među sam svjetski, a posebice europski vrh. Temeljno pitanje, međutim, koje se kroz Međunarodni dan urbanizma postavlja ne samo pred našu, nego pred sve zemlje svijeta, jest kako nastaviti s nužnim i neizbježnim razvojem gradskih centara, a da se ne narušava stanje očuvanosti okoliša nego da ga se kao primjeren i građanima potreban sadržaj uspješno ugradi u politiku planiranja i neizbježne izgradnje urbanih centara?
Svjetski urbanisti nude odgovor u obliku postavljanja prostornog planiranja kao temeljne odrednice ne nekog budućeg nego sadašnjeg promišljanja urbanističkih trendova. Koliko se ta inicijativa osjeća u Hrvatskoj, pitanje je na koje je nemoguće dati jednoznačan odgovor. U nedavnom razgovoru za jedan stručni časopis Dušica Radojčić iz “Zelene Istre” osvrnula se kritički na provedbu prostornog planiranja u Hrvatskoj:
– Alat prostornog planiranja, jednom zamišljen radi stvaranja kvalitetnijeg života, sada se koristi za suprotne ciljeve. Prirodno je da planovi koji nemaju ishodište u potrebama stanovnika posljedično smanjuju kvalitetu života. A konflikti vezani uz prostorne planove sfvakodnevna su pojava u našoj zemlji. Zloupotrebu prostornog planiranja, izradu planova isključivo spekulativno-profitne naravi, nazvala bih zločinjenjem. No to se ipak mijenja uvođenjem obveze strateške procjene utjecaja na okoliš za planove, ali tek ćemo vidjeti kako će to u praksi funkcionirati.
Nerazvijenost kao kapital?
Ekološki stručnjaci i različiti “zeleni” aktivisti često ističu svoje nezadovoljstvo stanjem kakvo vlada u Hrvatskoj. Oni ne poriču visoke ocjene koje smo dobili od mnogih svjetskih tijela kao što je Yaleovo istraživanje ali kažu da takvim rezulatima doprinose više nerazvijena i uništena industrija te zastarjela, skoro pa tradicionalna poljoprivredna proizvodnja, a ne djelatna politika zaštite okoliša. Pritom se odmah postavlja pitanje kako ćemo se razvojem svojih gospodarskih reursa koji je neupitan nositi s tim zahtjevnim problemima. Nije li naše današnje dobro stanje očuvanosti okoliša samo glavnica koju ćemo u bliskoj budućnosti olako potrošiti – ako ne budemo spremni?
Određeni uvid u stanje pružaju i često dosadna i nejasna izvješća Europskih komisija koja su, makar kad je o planiranju i okolišu riječ ipak prilično jasna: prema izvješću Komisije o napredku od prošle godine u Hrvatskoj je od 234 odlagališta otpada zatvoreno il sanirano samo 28. Od ilegalnih odlagališta čiji je broj ustanovljen na 512, sanirano je ili dokinuto 217. Također, cilj RH je do 2015. dostići razinu od 23 posto recikliranoga otpada, dok je EU plan do 2020. reciklaža pedeset posto ukupnog otpada, gdje se isto vidi zaostajanje.
O osnovnoj temi ovogodišnjeg dana urbanizma, povezivanju ravoja gradova i zaštite okoliša preko institucije prostornog planiranja, nedavno je govorila i mr. Jagoda Munić iz zelene akcije koja je tom prigodom istaknula:
Zagreb nije Mexico City
– Nije baš sretno rješenje da se okolišem i zaštitom prirode bavi pet ministarstava. Tako su priroda, okoliš, vode, šume i more u nadležanosti raznih tijela. Okoliš i prostorno planiranje i dalje su u istom ministarstvu kao i graditeljstvo. To je loše jer je time oslabljena pozicija prostornog planiranja. Ipak, treba izdvojiti akcije kao što su proglašenje Parka prirode Lastovo i donošenje Nacionalne ekološke mreže pri Ministarstvu kulture te uvođenje sustava za prikupljanje i recikliranje pojedinih vrsta otpada, kao što su PET ambalaža i elektronički otpad. To je pokrenulo Ministarstvo okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Premda je u RH i u ovom području, kao i u mnogim drugima, često uočljiv raskorak između pozitvne teorijske, odnosno zakonske regulative i onoga što donosi životna prksa, možemo se ipak tješiti da je to manje-više prirodno stanje svih tranzcijskih zemalja, a da tijekom vremena to može ići samo na bolje i da, na kraju krajeva, proces teško može ići obrnuto. Također, solidno 20. mjesto na rang ljestvici zemalja po očuvanosti okoliša značajan je kapital ali isto tako i obveza u kvalitetnom provođenju prostornoga planiranja kao jedinog pravog načina na koji možemo zadovoljiti svoje potrebe bez da to pravo uskratimo i onima koji za nama dolaze. Vidi se to i po središnjim urbanističkim problemima kod nas i u svijetu. Svjetski dan urbanizma kod nas će biti obilježen početkom kontroverznih zahvata u zagrebačkoj gradskoj jezgri Cvjetnoga trga, dok je za središnju temu Dana urbanizma u svijetu izabran Ciudad Mexico – grad koji doslovno proživljava pravu urbanističku agoniju.

 0 URBANOM KARAKTERU ZADRA

 
Na dan koji nas podsjeća da je izgradnja i planiranje gradova vjekovna tekovina civilizacije, lijepo se prisjetiti jednog od davnih opisa grada Zadra i njegovog urbanog značaja što ga dugujemo caru i piscu Konstantinu VII Porfirogenetu:
“Grad Zadar se zove na jeziku Romjea ‘iam era’, što znači ‘već bijaše’; naime, kad je Rim osnovan, ovaj je grad već bio prije toga osnovan. Grad je velik. Obično ga zovu Diadora. U istom gradu počiva tijelo Sv. Anastazije djevice, kćeri Eustatija, koji je u ono vrijeme carevao, i Sv. Krševana monaha i mučenika te njegovih svetih lanaca. Crkva Sv. Anastazije je bazilika, slična crkvi Halkoprateja u Konstantinopolu, sa zelenim i bijelim stupovima, sva islikana starim slikama, njen je pod od divnog mozaika. Blizu crkve je opet druga crkva, nadsvođena, Sv. Trojice, a iznad nje je opet druga crkva, okrugla, također nadsvođena u koju se ulazilo zavojitim stubištem.”