Očuvanje plesne folklorne baštine u suvremenim uvjetima

U Kneževoj palači, u organizaciji Narodnog muzeja Zadar održana je radionica plesnog pisma, koju je vodio dr. Ivo Brkić, etnomuzikolog i etnokoreolog. Brkić je na radionici predstavio kola dinarske plesne zone i načine njihovog zapisivanja. To su: kolo šetnja, biračko kolo, stupačko kolo, bukovačko kolo po starinsku te kolo s povratkom. Primijenio je način zapisivanja po etnomuzikologu i koreografu Vinku Žgancu, koji je najprilagođeniji folklornom izričaju. Pristup folklorno – plesnoj građi Brkić poima iz perspektive povezanosti zvukovne, ritamske i prostorne pojave pokreta kao zajedničkog ekspresivnog jezika glazbenih i izvanglazbenih elemenata. Pojedini zvukovi prilagođeni su specifičnoj izvedbi plesnih koraka folklorno – plesne građe, kako bi se što vjernije reflektirao način izvođenja plesnih koraka i kretanja plesača u prostoru.

Dugogodišnja karijera
Sa 74 godine na leđima 2020. godine je doktorirao na Odjelu za glazbenu umjetnost Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu na temu »Glazbeni i plesni folklor Bukovice i Ravnih kotara s osvrtom na rubna područja«. Jedna je od rijetkih osoba koja je temeljito, detaljno i sistematski obradila pučku kulturu i bogatstvo prostora od Karlobaga do Krke, te od zaborava spasilo mnogobrojne folklorne, etnografske i etnomuzikološke osobitosti srednjeg Jadrana. Svojim je neumornim radom i zalaganjem iz zaborava istrgnuo pučku kulturu, koja i danas vidno oblikuje kulturni i povijesni identitet ljudi i prostora.
– Doktorat sam obranio vrlo kasno u životu i to zbog tri razloga: imam vrlo izražen sluh, svojoj djedovini dugujem očuvanje tradicije i želim pokazati koliko znam i umijem, istaknuo je za početak Brkić i prisjetio se svojih studentskih dana.
– Od ‘69. do 79’. svake sam godine kolovoz provodio na studiju folklora na Badiji, gdje sam učio od najvećih jugoslavenskih stručnjaka, kao što je dr. Ivan Ivančan stariji. Posjedujem dva doktorata; iz glazbe i iz folklora Bukovice i Ravnih kotara. Cijeli život pomažem voditeljima folklornih skupina, kako bi ih educirao o svim komponentama tradicionalnih plesova. Zbog toga sam se odlučio za radionicu čitanja plesnog pisma po Žgancu i po Labanu, kazao je Brkić i naglasio kako je Žgančevo plesno pismo prilagođeno folkloru, dok se Laban većinom bavio studijama pokreta.
– Uzeo sam stoga najjednostavnije elemente naših lokalnih kola. Želja mi je osposobiti voditelje folklornih društava jer zadarski kraj obiluje bogatom tradicijom koja je ponekad zanemarena, rekao je Brkić.

Očuvanje kulturne baštine
Cilj ove radionice bio je osposobiti voditelje kulturno – umjetničkih društava i sve zainteresirane za čitanje plesnog pisma. Poznavanje plesnog pisma garancija je i sigurnijeg očuvanja plesne folklorne baštine u suvremenim uvjetima. Brkić se dugi niz godina bavi vođenjem i obrazovanjem kulturno-umjetničkih društava i klapa. Dugogodišnjim radom na terenu prikupio je neprocjenjivu građu s područja sjeverne Dalmacije, od kojih je najpoznatija građa dinarske zone sjeverne Dalmacije s priobaljem i zadarskim otocima.
– Na radionici sam obuhvatio lokalne plesove zadarske regije šetano kolo, biračko kolo, stupačko kolo, kolo s povratkom i bukovačko kolo po starinski. Među tim kolima neka su s glazbenom pratnjom, a neka bez nje i to su takozvana nijema kola. U nijema kola spadaju bukovačko kolo po starinski, kolo s povratkom i stupačko kolo. Sva ta kola imaju četiri do pet varijanti. Ja se baziram na osnovi, koju je i najvažnije znati. Čak je i položaj ruku, koji se razlikuje od kola do kola, vrlo bitan, jer uvjetuje stabilnost kola, objasnio je Brkić i istaknuo kako je radionica dio »Etno dana« Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar.
– Dugi niz godina radim i pripremam razna društva. Jedna od najpoznatijih je klapa Zadranka, s kojom sam prošao cijelu Hrvatsku. Na Festivalu klapa u Omišu jedne smo godine bili apsolutni pobjednici festivala. Osvojili smo Grb grada Omiša, Prvu nagradu stručnog žirija i Prvu nagradu publike, zaključio je Brkić, koji je cijelu svoju karijeru posvetio očuvanju tradicijske baštine te njenom daljnjem prenošenju na nove generacije.