Nakon rušenja 1944. Zadrani pet godina nisu imali most

Roniocima je mulj otežavao posao i loše su vidjeli što rade, no ipak su uspjeli. Prvi pokušaj prekinut je nakon što je dizalica debelo iz mora izvukla dio ograde nekadašnjeg mosta, no uskoro se taj dio, viseći u zraku, raspao na komadiće i pao natrag u more

Mnoštvo Zadrana okupilo se na “poluotočnoj” strani gradskog mosta u subotu ujutro. Neki iz spize s pijace i peškarije, neki na kavu ili s nje, no svi s jednim pitanjem – što se to događa u moru i što će kamion s dizalicom izvaditi s morskog dna? Rijetki su znali da ronioci Sv. Roka iz Bibinja iz mora vade – most.
Nakon što su, u sklopu Zadar Mora, ovi ronioci čistili podmorje od mosta prema kraju uvale Jazine, i naišli na ostatke nekadašnjeg mosta, rodila se ideja o izronu tih ostataka za “muzejske” svrhe.
Roniocima je mulj otežavao posao i loše su vidjeli što rade, no ipak su uspjeli. Prvi pokušaj prekinut je nakon što je dizalica debelo iz mora izvukla dio ograde nekadašnjeg mosta, no uskoro se taj dio, viseći u zraku, raspao na komadiće i pao natrag u more. Donijeli su tada željeznu konstrukciju stola, potopili je u more, na nju privezali dio ograde i izvukli ga na sigurno. Iako je bilo najavljeno, ronioci iz mora nisu izvukli mehanizam kojim se most nekad otvarao.
– Značaj je u originalnosti dijela mosta, a ne u njegovoj količini. Ima toga dolje još, ovo je samo početak neke moguće buduće akcije u kojoj bi izvadili dijelove ograde i mehanizam koji je služio za otvaranje mosta. Izvedivo je, ali trebat će nam bolja oprema, kaže Đani Iglić, predsjednik ronilačkog kluba Sv. Roko.
– Jedan od odganizatora akcije i pokretač manifestacije Zadar more kazao je kako će izvađeni dio ograde staviti na raspolaganje zadarskim muzejima, a oni će odlučiti hoće li ga i kako restaurirati.
Gradski most koji je uništen u bombardiranju postojao je od 1928. godine, a stradao je u bombardiranju 1944. godine. Bilo je to 17. rujna, jedne sunčane nedjelje, kako je to otkrio i prije nekoliko dana na Zadar moru ispričao Abdulah Seferović. Napola potopljeni njemački brod Mare Bianco bio je privezan uz most, kao i još nekoliko brodova koji su bili puni mina. Kažu kako su dim i dijelovi brodova i mista letjeli 900 metara u zrak, a dan kasnije dijelovi mosta pronađeni su na Stanovima.
Pune četiri godine, do 1949., Zadar nije imao most. Tada je izgrađen pontonski most.
– Izgradila ga je zajednički vojska i građevinske firme iz grada. Tu se najviše istaknuo oficir Milivoj Ignjatović koji je puno radio i povlačio vojsku da radi na obnovi grada. Taj most je služio sve do 1962. godine kada je izgrađen gradski most kojeg imamo i danas, ispričala je Antonija Mlikota s Odjela za povijest umjetnosti zadarskog Sveučilišta koja za svoj doktorski rad istražuje obnovu i razvoj Zadra nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.
– Most koji je srušen otvarao se bočno, na strani bliže Poluotoku, i propuštao je brodove u uvalu Jazine. Novi most otvorio se samo na dan kad je svečano otvoren i nikada više. Tako je uvala Jazine postala nedostupna svim brodovima većim od barki koje su u njoj danas vezane, kazala je Mlikota.

U deset godina imao stotinu milijuna prelazaka

U vrijeme kada je građen prvi most, 1928. godine postojao je plan da se izgradi još jedan most koji bi povezivao Voštarnicu i Brodaricu, no za njega nije bilo novaca. Zbog izgradnje mosta probijen je kroz bedeme ulaz u grad koji do tada nije postojao.
Zanimljiv podatak iz vremena pontonskog mosta, koji se vijugao i zanosio pod naletima bure i juga, govori o frekventnosti prelazaka. Most je postojao od 1949. do 1961. a netko je izračunao da je u deset godina imao stotinu milijuna prelazaka.