Materijal za povijest

U Gradskoj knjižnici Benkovac, dana predstavljena je knjiga hrvatskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića “Kronike o povratku Zvonka Bušića u domovinu”. U knjizi su prikupljeni tekstovi tiskani u Zadarskom listu od 23. rujna 2008. do 27. ožujka 2009. godine.
Kulturnu večer je otvorio pjesnik Niko Vrsaljko, čitajući svoje pjesme, a zatim je nazočne pozdravio domaćin, ravnatelj Gradske knjižnice Benkovac, Mile Marić, posebno istaknuvši nazočnost Frane Pešuta, koji je Bušićev sudrug u akciji otmice zrakoplova i uzništvu, zajedno s Julijenne Eden Bušić.
Nakon Mile Marića, osvrt na knjigu (objavljeno u Hrvatskom slovu), Mate Kovačevića, pročitao je književnik Fabijan Lovrić, dok je Tomislav Marijan Bilosnić, uz kratak osvrt o projektu na radu knjige, pročitao svoju pjesmu Molitva za Zvonka. Glazbeni ugođaj činili su Antonio Kulaš na glasoviru i klapa Aseria iz Benkovca. Za kraj je nadahnuto govorio Zvonko Bušić, osvrnuvši se na mogućnost oporavka Hrvatske i vjeru, vrijednost hrvatskog čovjeka.
Tekstualno, zanimljivo i dokumentarno štivo o Zvonku Bušiću, te svim dodirnim točkama: … „o otmici i otmičarima putničkoga zrakoplova američke tvrtke TWA (Trans World Airlines) nad New Yorkom”, veoma uspješno je Bilosnić spojio u čitljiv materijal za sve generacije, ali i povijest; kako se voli domovina! Grupa intelektualaca je planirala i ostvarila: … „Otmicu Boeinga 727. , u kojem se nalazilo 92 putnika, 10. rujna 1976. godine, izvela je skupina Hrvata i jedna Amerikanka, četiri muškarca i jedna žena – Zvonko Bušić, Frane Pešut, Petar Matanić, Marko Vlašić i Julienne Eden Bušić. Oteti putnički zrakoplov letio je na liniji New York – Chicago, međutim, otmičari su skrenuli njegov put, odmah postavljajući zahtjev da se objavi njihov proglas (letak) namijenjen američkoj i svjetskoj javnosti. Avion je tako preko Newfoundlanda doletio na Island, u grad Keflavik, gdje je sletio zbog opskrbe gorivom, s namjerom da nastavi dalje put u Europu i Hrvatsku. U Keflaviku otmičari su pustili 31. putnika na slobodu, a potom su nadletjeli London nad kojim su bacali letke.
Nakon Engleske otmičari su krenuli u zračni prostor nad Francuskom. Prije slijetanja u Parizu, američki je zrakoplov na maloj visini nadletio glavnu parišku prometnicu Champs Elysee nad kojom su otmičari bacili letke. Poslije Pariza, otmičari su isto namjeravali izvesti i iznad Solina, gdje je u tijeku bilo obilježavanje 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata, i Zagreba, također bacajući letke s porukom o položaju hrvatskoga naroda u komunističkoj Jugoslaviji. Međutim, kako je prilikom pokušaja demontiranja eksplozivne naprave koju su otmičari ostavili u jednoj njujorškoj željezničkoj postaji zajedno sa svojim proglasom, poginuo jedan američki policajac, otmičari su se poslije dramatičnih pregovora s francuskom policijom, predali u zračnoj postaji „Charles de Gaulle” u Parizu. I to bi, ukratko kazano, bila cijela dramaturgija ovoga događaja iz rujna 1976. godine, koji je za kratko uzburkao cijelu svjetsku javnost.”
Nije slučajno da se na isti nadnevak i 2001. godine dogodio teroristički napad zrakoplovima na trgovačke centre u New Yorku, pa se taj Dan obilježava kao značajan podsjetnik na nevine žrtve. Zbog nevinih žrtava žali i Bušić, kako sam ističe u svojim govorima na predstavljanju ove vrijedne Bilosnićeve knjige.