»Bog nas želi i treba na mjestu gdje nas je postavio«

Blagdan Prikazanja Gospe od Zečeva proslavljen je u srijedu, 5. svibnja, hodočašćem vjernika na otok Zečevo gdje se Majka Božja 1516. g. ukazala udovici, pastirici Jeleni Grubišić. To je jedno od triju liturgijskih čašćenja Gospe od Zečeva u Ninu koje je središnje marijansko svetište Zadarske nadbiskupije i jedno od najstarijih marijanskih svetišta Crkve u Hrvata.
Misno slavlje ispred crkve Gospe od Zečeva na otoku Zečevo predvodio je don Marin Batur, vicekancelar Zadarske nadbiskupije. Suslavili su ninski župnik don Jerko Vuleta i vrški župnik don Ivica Bašić.

Generacije vjernika
Proslavu blagdana Prikazanja Gospe od Zečeva utemeljio je ninski biskup Juraj Divnić (1440.-1530.) odmah godinu dana nakon Gospinog ukazanja, 1517. g. te je kao pastir mjesne Ninske Crkve to ukazanje uz svjedočanstva svjedoka proglasio autentičnima.
Biskup Divnić dao je sagraditi i kapelu Gospe od Zečeva u ninskoj župnoj crkvi sv. Anselma, nekadašnjoj katedrali drevne Ninske biskupije koju je upravo biskup Divnić velikodušno dao obnoviti 1528. g. vlastitim sredstvima te je i pokopan u grobu u Gospinoj kapeli u ninskoj župnoj crkvi sv. Anselma.
Blagdan Prikazanja Gospe od Zečeva neodvojivo je povezan s ninskim biskupom Divnićem koji ga je utemeljio, što proslavi daje milosni apostolski pečat, i pokazuje što znači kada pastir u teškom vremenu za vrijeme osmanlijskih napada i pustošenja hrvatskih krajeva živi sa svojim narodom, izlaže sebe u trpljenju s narodom i u baštinu Crkve puku ostavi više od pet stoljeća bogatu tradiciju marijanske pobožnosti Gospi od Zečeva u Ninu. Njenom se zagovoru utječu generacije vjernika iz cijele Zadarske nadbiskupije i šire, osvjedočeni u svom životu u uslišane Gospine molitve za zdravlje duše i tijela i svakovrsnu zaštitu.
Gospa je u svojim ukazanjima bila pozvala narod na molitvu, post i pokoru. Znakovito je da se ukazala u 16. st., u doba velikih neprijateljskih opasnosti, pokazujući blizinu vjernom a ugroženom puku u vremenu kada su Hrvati bili na udaru turskih osvajača. Ukazanje je bilo deset godina prije značajnog napredovanja Osmanlija od 1527. god., kada se na udaru našao i Nin, vjekovna vladarska prijestolnica Hrvata i kolijevka kršćanstva hrvatskog naroda. Tada su na otočiću Zečevo Osmanlije ubili redovnike pustinjake koji su tamo djelovali, a crkvu i samostan su srušili.

Vlastite dužnosti i molitva
Biskup Divnić bio je doktor prava obrazovan na rimskom učilištu. Bavio se pisanjem, a sačuvano je i njegovo pismo papi Aleksandru VI. Na preporuku ličkog plemstva, napisao je to pismo potresen porazom na Krbavskom polju 1493. g., koje je Divnić i pohodio. Molio je Papu za pomoć, a Aleksandar VI. poslao je pomoć u novcu, hrani i za obranu.
Biskup Divnić i sam je sudjelovao 1499. g. u obrani Nina za osmanlijske opsade grada. Zbog povećane opasnosti nije sudjelovao u radu Lateranskog sabora 1512.–1517. g., jer nije želio duže vremena izbivati iz svoje Ninske biskupije i ostaviti narod bez pastira u vrijeme velike ratne ugroze.
– Gospin primjer i njeni blagdani pokazuju nam da se mir pronalazi isključivo tražeći njenog Sina. Na tom putu, dva su savjeta kako usmjeriti naš pogled prema Isusu. To su vlastite dužnosti i molitva, rekao je don Marin u propovijedi, naglasivši kako neki ljudi ne nose svoj križ niti križ drugih ljudi, a vlastiti smatraju preteškim.
Neki pak žele preuzeti tuđi križ, a na svoja ramena ne prihvaćaju vlastiti križ.
– No, sveci postajemo tako da svatko vrši svoju dužnost, svoju obavezu. Tako pomažemo i drugima na putu prema svetosti, potaknuo je don Marin, naglasivši da se svetost sastoji u tome da svatko izvršava vlastito poslanje.
– Mi ljudi zbog pale, grijehom narušene naravi, u opasnosti smo i kušnji da se bavimo tuđim poslom, obavezama, dužnostima. Bog nas želi i treba na mjestu gdje nas je postavio. To je naš put prema svetosti, poručio je Batur.

Pogled ka Isusu
– Zato je i molitva Gospine krunice kristocentrična, u centru ima Isusa. Iako se zove Gospina krunica i molimo u pet otajstava po 10 puta Zdravo Marijo, u centru razmatranja su otajstva Isusovog života. Marija svoj pogled usmjerava prema svom sinu Isusu. Tako želi da bude usmjeren i naš pogled, prema Isusu kojega je Marija rodila. Isus je naš Spasitelj, Sin Božji. Da Isus nije Bog, uzalud bi bilo čašćenje Gospe i naša vjera, poručio je don Marin.
– Mi ljudi osjećamo teret i posljedice pada prvih ljudi, to zovemo istočni grijeh. Stanje istočnog grijeha onemogućava nam da budemo u potpunosti slobodni od napasti. Vidimo što je zlo, a ipak padnemo, pokleknemo, sagriješimo. No, Bog vidi i poznaje našu slabost, ali daje nam i potrebne milosti, da ipak možemo našu bitku dovesti do kraja i ‘zaslužiti’ vječni život u nebu, koji je po sebi uvijek nezasluženi i milosni dar, rekao je don Marin.
Govoreći o molitvi, don Marin je rekao da taj »zdravi odnos s Bogom jedini donosi plod«. Istaknuo je važnost obitelji koja zajedno moli. Molitva obitelji pomaže da bude postojana, čvrsta, poput učenika u lađi kada im je došao Isus, pa je smirio situaciju.

Snaga i nadahnuće
– Dogode se problemi i kušnje, ali ipak na kraju nema razrušene situacije. Zato je lijepo vidjeti obitelj, osobito supruga i njegovu ženu, kad zajedno dolaze nedjeljom na misu. Gdje se molitva zaboravi, zametne se psovka, laž, kleveta, a to Bog nikako ne želi, poručio je Batur, rekavši da je »naša vjera i odnos s Bogom poput baterije koju, kad se isprazni, moramo uključiti u struju, inače je beskorisna te poput ljudskih stanica koje trebaju hranu da bi preživjele, poput loze i trsa, da ne bismo uvenuli. Tako je i s vjerom. Ako se ne hrani, gasi se«.
– Ako snagu i nadahnuće ne tražimo u Isusu, pronaći ćemo je negdje drugdje. Ali u tim drugim stvarima nećemo biti sretni, nego ćemo se osjećati loše kad završe. Primjer je ovisnost o drogi, iz koje čovjek ne dobiva snagu, nego zapravo želi preživjeti trenutak. Ili kad živimo sreću u nemoralnim situacijama i načinima, tada pokušavamo ne razmišljati o zlu koje to sadrži u sebi. Budemo li snagu tražili u Isusu, dobit ćemo ono što nas uvijek održava na životu, poručio je don Marin Batur.
Nakon mise, održan je ophod s Gospinim kipom oko crkve na Zečevu, na čelu s križem i barjacima. Potom je ninski župnik Vuleta u južnom podnožju crkve blagoslovio lađe i automobile, moleći Božju zaštitu ljudima na putovima. Prije mise puk je molio slavna otajstva krunice.

Blagoslov hodočasnika
Za blagdan Gospe od Zečeva, čudotvorni kip Gospe od Zečeva koji se inače nalazi u ninskoj župnoj crkvi, prenosi se na otočić Zečevo. Kada je lijepo vrijeme za plovidbu, Gospin kip u procesiji se nosi do Gospinog mula, stavi u lađu i preveze u procesiji lađama morem od Gospinog mula u Ninu do otočića Zečevo. Ove godine, zbog valova južnoga vjetra i sigurnosti, Gospin kip prevezen je iz ninske crkve sv. Anselma na otočić Zečevo kopnenim putem.
Zadnjih godina do crkve na Zečevu može se doći i automobilom. Vjernike koji su hodočastili pješice na Zečevo, ujutro u 6 sati u ninskoj župnoj crkvi blagoslovio je župnik don Jerko. Neki vjernici dođu s automobilom do početka otoka Zečevo, a onda pješice hode otočkom uzbrdicom do crkve, putem moleći krunicu i berući poljsko cvijeće, tzv. Gospino cviće.
Najveće i središnje čašćenje Gospe od Zečeva je na zavjetnu svetkovinu Gospe od Zečeva u župi sv. Anselma u Ninu, kada Nin zahvalno i zavjetno pohodi tisuće hodočasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije. Ta je svetkovina pomični blagdan, slavi se svake godine prvog ponedjeljka prije svetkovine Uzašašća Gospodinova s više misnih slavlja i procesijom, od kojih središnju misu i procesiju kroz Nin tradicionalno predvodi zadarski nadbiskup.