Tako blizu, a tako daleko medalje

Iako je u odnosu na Peking napravljen korak naprijed po plasmanima, uz nastup rekordnih 12 jedriličara i jedriličarki u osam disciplina, hrvatski olimpijci tužni su ili će tužni napustili Weymouth

Šime Fantela i Igor Marenić naći će se sutra u finalnom plovu klase 470 na olimpijskim regatnim poljima u luci Weymouth, među deset najboljih posada, ali bez šansi za odličje. Diskvalifikacija u prvom plovu bila je preveliki udarac za zadarsko-cresku kombinaciju, koja je bila jedan od favorita. Osmi i deveti plov, prvo i drugo mjesto, možda su vratili tračak nade, ali deseti plov i 22. mjesto odnijeli su posljednju šansu da će hrvatsko jedrenje u Weymounthu osvojiti medalju.
– Imali smo šansu, ali nismo je uspjeli iskoristiti. Glavu gore, idemo dalje, još jedrimo plov za odličja, idemo pokušati napraviti bolji rezultat nego u Kini, kada smo bili deveti. Jedrit ćemo, naravno, kao da idemo na medalju, kao i uvijek – kaže Šime Fantela.
Iako bi uspjeh bio i jedna medalja za jedra s oznakom “Cro”, u jednom trenutku izgledalo je da se mogu osvojiti i – tri odličja. Tonći Stipinović je poslije pobjede u šestom plovu imao čak 16 bodova prednosti u odnosu na Šveđanina Rasmusa Myrgrena, koji je do plova za odličja sve nadoknadio. Tonći je kiksao u osmom (13.) i desetom plovu (15.) pa je odluka pala u plovu za medalje, u kojem je Šveđanin bio brži za osam sekundi. Presudio je kazneni poen i okretanje na zadnjoj “krmi” zbog “pumpanja”.
Tri penala
– U životu nisam dobio tri penala za pumpanje. Morao sam se okrenuti za 360 stupnjeva i to je bio kraj. Suci su napravili veliku nepravdu – kaže Tonći Stipanović.
Ivan Kljaković Gašpić završio je Igre kao peti u klasi finn, u klasi u kojoj je veliki Ben Ainslie treći put zaredom zlatni u ovoj klasi na Olimpijskim igrama. Pritom je već osvojio zlato u laseru u Sydneyu i srebro u Atlanti. Čovjek koji čita valove i ima šesto čulo za vjetar, u plovu za odličja uspio je nadmašiti Danca Jonasa Hogh-Christensena i preuzeti vrh na oduševljenje nekoliko tisuća ljudi na brežuljku Northe, svojevrsnim tribinama ovog jedriličarskog spektakla.
– Pružio sam maksimum. Ovo definitivno nisu uvjeti koji su meni naklonjeni, ali to je realnost, peti sam – kaže Bambi.
U odnosu na Peking napravljen je – korak naprijed. Uostalom, do Weymoutha najbolji plasman bilo je četvrto mjesto Karla Kureta u finu u Ateni 2004. godine, dok su Antun Grego i nedavno preminuli Simo Nikolić u Münchenu 1972. bili peti, izgubivši broncu u – posljednjem plovu. Tonći i Bambi izjednačili su te domete. Iako je u odnosu na Peking napravljen korak naprijed po plasmanima (Bambi 2008. osmi, Fantela deveti), uz nastup rekordnih 12 jedriličara i jedriličarki u osam disciplina, hrvatski olimpijci tužni su ili će tužni napustili Weymouth. Četvrto i peto mjesto, drvena medalja, a one prave bile su tako blizu… Da nije bilo nekih taktičkih pogrešaka u samom plovu za odličja, možda za nijansu slabijih rezultata u posljednjim plovovima prije regate za medalje, bilo bi i – postolja. No, sport zna biti pravedan. Ponekad se vrati. Dovoljno se sjetiti Gorana Ivaniševića, sugrađanina Ivana Kljakovića Gašpića i Tončija Stipanovića, koji je poslije tri izgubljena finala Wimbledona pronašao svoj sjaj u travi kada smo se najmanje nadali, s pozivnicom, s ramenom koje je vapilo za operativnim zahvatom. Bambi je s 28 godina najstariji, pred mnogima je jedno, možda i dva olimpijska ciklusa. Samo treba izdržati. Ili nabaciti nekoliko kilograma što je slučaj kada je u pitanju Tina Mihelić.
Vojna baza
– Umjesto da sam dobila nekoliko kilograma, ja sam ih izgubila četiri – priznaje Riječanka koja je iz više razloga otišla u splitski Labud.
– Više je financija, struke, svega. Sada mi je i brat došao u Split, više nisam sama. Što se tiče jedrenja, u Splitu je puno bolje, ali naravno da me doma vuče i obitelj i prijatelji – kaže Tina.
U Weymouthu će se podijeliti još tri kompleta odličja. Nekoć ribarski grad, u kojem je bila i luka kraljevske mornarice, ima 1800 sati sunca godišnje. Kažu, najviše u Velikoj Britaniji. Svejedno, daleko je to od vrućega ljeta na Jadranu, uzalud plaža Chesil duga 29 kilometara, koja se sastoji od 180 milijardi oblutaka, koja je pod zaštitom UNESCO-a, kada su temperature oko 22 stupnja Celzija.
Weymouth je svoje mjesto u povijesti dobio u Drugom svjetskom ratu. Veliki dio savezničkih trupa krenuo je upravo iz toga grada prema Normandiji na Dan “D”. S druge strane Weymoutha je (polu)otok Portland, poznat po kamenolomu i Nacionalnoj  jedriličarskoj akademiji, uređenoj na prostoru nekadašnje pomorske vojne baze. Kamen iz Portlanda poslužio je i za izgradnju katedrale svetog Pavla, dijela Buckinghamske palače te za zgradu UN-a u New Yorku. Šteta je što komadić bronce iz Portlanda nije završio u Hrvatskoj. Preciznije – u Splitu!