Nije Jarun more, ali Sara »vesla« dalje na studij farmacije

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Nagrađena za izvrsne rezultate državne mature
Upisala sam farmaciju u Zagrebu. Sretna sam jer većina meni poznate ekipe ide u Zagreb. Mi smo matematički smjer tako da svi više-manje ciljaju na neke tehničke znanosti ili medicinu, farmaciju i slično. Jedva čekam da to sve krene, da se odselim i vidim kako ću se snaći, govori Sara Žuvanić
Marin GOSPIĆ
Sara Žuvanić

Rezultati ovogodišnje mature generalno su ugodno iznenadili. Međutim, ipak postoji nekolicina učenika koji su postigli iznimne rezultate, točnije njih 96, koji su zbog toga dobili Nagradu Marin Soljačić, Nagradu Ante Žužul, nagrade za informatiku i nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja. Od njih 96 iz cijele Republike Hrvatske, čak troje ih je iz naše županije. Među njima je ii Sara Žuvanić, učenica Gimnazije Franje Petrića koja je s nama podijelila dojmove.

- Nagradu sam primila preko Zooma. Samo troje najboljih od najboljih je fizički bilo u Zagrebu, mi svi ostali preko Zooma smo pratili. Sve mi je to bilo neobično, čak sam u prvom trenutku mislila da se netko šali. Jednog jutra sam se probudila, pogledam na mobitel i vidim mail u kojem piše da sam pozvana na dodjelu nagrada za maturante, priča nam Sara i dodaje kako ni sama nije bila sigurna zbog čega je točno dobila nagradu.

- Nisam sigurna točno koji su kriteriji. Čula sam da je za Nagradu Marin Soljačić kriterij imati najbolje napisanu matematiku i fiziku, čini mi se da du strukovnjaci trebali imati neki izborni predmet u potpunosti riješen, a ja pretpostavljam da sam dobila nagradu zbog cjelokupnog prosjeka. Znam da nisam ništa napisala bez greške, kaže nam Sara i dodaje kako je za nagradu dobila novac.

Tjestenina i besplatna tri boda

Uvijek se govori kako je državna matura iznimno stresna za učenike, pa smo pitali Saru kako je ona to doživjela.

- Meni je stresnije bilo kada su bile probne mature, dakle tamo u ožujku i travnju. Toga sam se uplašila i onda kad je to prošlo sam se opustila. Isto tako lakše je sve bilo nakon prvih matura, engleski i biologiju sam imala prve. Biologiju sam najviše učila i ona je bila na početku, onda poslije jednostavno samo ih pišeš, prisjeća se Sara.

Kroz priču o maturi dotaknuli smo se i pitanja na ispitu iz hrvatskog koje je ostalo najupečatljivije, a bilo je vezano uz kuhanje tjestenine.

- Meni su to bila besplatna tri boda, tako da ne mogu se žaliti. Uvijek postoji neko takvo, zabavno pitanje, smije se Sara iza koje je završena gimnazija i sada predstoji studiranje.

Naime, nakon završetka srednje škole, ostaju uspomene na gimnazijske dane koji su za ovu generaciju ipak bili specifični.

- Nažalost, praktički dvije godine nismo išli u školu, ali zadovoljna sam smjerom i školom, tako da definitivno bih opet upisala isto. Naravno, ne mogu ne spomenuti i svoj razred i ekipu koja je vrhunska i stvarno sam prezadovoljna s njima. Ne smijem zaboraviti niti profesore s kojima sam isto bila zadovoljna, uvijek ima netko tko ti želi »zapapriti«, ali preživi se, govori Sara i nastavlja kako je pred njom sada novo razdoblje života, ono studentsko.

Strah od tramvaja

- Upisala sam farmaciju u Zagrebu. Sretna sam jer većina meni poznate ekipe ide u Zagreb. Mi smo matematički smjer tako da svi više-manje ciljaju na neke tehničke znanosti ili medicinu, farmaciju i slično. Jedva čekam da to sve krene, da se odselim i vidim kako ću se snaći. Koliko sam čula, studentski život je super jer uvijek možeš jeftinije proći, no strah me samo jedne stvari, a to je kako ću se snaći s tramvajima, uz osmijeh nam povjerava Sara.

Osim što je odlična učenica, Sara je ujedno i državna prvakinja u veslanju.

- Do neki dan smo trenirali nekoliko puta tjedno, sad smo počeli svaki dan. Još na sve to i radim, tako da malo je i naporno, ali sve u svemu, dobro je. Idemo i na natjecanja po Dalmaciji, a državno natjecanje je svake godine. Ljudi se ne razumiju baš u veslanje, niti koliko tu treba vježbe i mišića, a kamoli koliko sve to košta. U veslanju radi cijelo tijelo, tako da kada smo na pripremama, moramo raditi sve. Isto tako, jedan »brod«, odnosno skip koji ja veslam dođe jedanaest tisuća eura i ima četrnaest kilograma, objašnjava Sara i nada da će i dalje moći veslati.

- Kako sam sad imala školu i veslanje, tako ću sada imati fakultet i veslanje. Trebat će se naviknuti i prilagoditi i na nove rasporede i novi stil života, ali i na same uvjete za veslanje jer, primjerice Jarun i more nisu isto, zaključuje Sara.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)